Zdravo dječače moj,

samo želim da ti kažem da nikad ne bismo uspjeli, 

ne bismo mogli da se volimo onako kako samo jednom voliš,

mogli bismo mi da prohodamo onako kako svi to danas rade, ali to nije to, 

ja želim nešto drugačije, a ti to drugačije ne možeš dati, jer si isti kao svi oni,

ja volim da sanjam o nekim drugim zemljama, velikim neopisivim ljubavima, nemogućim stvarima,

a ti ne razumiješ to, 

ne razumiješ ni jedan dio moga svijeta, 

jer živiš sam, prezireš realnost, ali još više mrziš snove, 

ni ne želiš da sanjaš, 

arogantan si i sebičan, 

zaljubljenik u sebe, 

i samo jednim pogledom zavodiš sve oko sebe,

ljudima dobacuješ šale na koje se smiješ samo ti i još par uvrnutih ljudi oko tebe,

dječače, ne možeš da me voliš, 

jer kako kažeš nikoga prije nisi volio i ne znaš kako je imati osjećaj ljubavi za nekoga,

ne možeš da voliš,

jer kažeš da ti je duša mračnija od noći,

ali koga lažeš,

zbog čega se kriješ iza maske loše osobe,

jer si sve sem toga,

ne možeš da razumiješ ni svijet ni sanjare, jer

prije svega trebaš da razumiješ sebe.

Dječače, itekako bismo mogli da se volimo,

ali ne želimo, jer tebi je ipak bolje bježati od ljubavi.

Ali ne shvataš da je ljubav nešto najljepše što može zadesiti nekoga i vjerojatno ćeš to kasno shvatiti.

I vjerojatno ćeš kasno shvatiti koliko sanjar može iskreno voljeti, samo ako mu pružiš priliku za to. 

Ali dječače moj, kada shvatiš, vjerojatno će biti prekrasno da bismo pokušali.