"Joj Luka pa već sam ti rekla 10 puta gdje stoji krema za guzu. Nemoj da ti ja dođem doma, trebat će ti led za slomljen nos. Ne, ne vičem na tebe, samo si glup. Ok, poljubi mi Emili i reci da je mama voli. Da, volim i tebe. Ajde, vidimo se" - Anja je s uzdahom prekinula poziv. Zašto su muškarci tako nesposobni?

Okrenula se prema Luciji, koja se jedva suzdržavala da ne prasne u smijeh. Anja ju je gledala minutu, a onda su obje eksplodirale od smijeha, tako da se siroti konobar trgnuo i skoro ispustio tacnu, a Esma, koja im je prilazila, je zavrtjela glavom.

"Vi niste normalne" - sjela je za stol i počela se smijati zajedno s njima.

"Luka? Ante?" - upitala ih je kad su se smirile.

"Luka je zvao tri puta, prvi put da provjeri gdje su vlažne maramice, drugi put gdje su pelene, treći gdje je krema za guzu. Nakon što sam mu sve objasnila dva puta prije nego što sam izašla iz stana. Zadavit ću ga." - Anja je puhnula, Lucija slegnula ramenima a Esma otpila gutljaj kave.

" Ante je taj problem riješio tako da je zvao obe sestre da mu dođu pomoći sa  Gabrijelom dok sam ja dva sata na kavi. Za slučaj ne daj Bože da se nešto dogodi, dok me nema. Iako je Gabrijel jeo, presvukla sam ga i zaspao je tik prije nego što sam izašla. Ali ono, za svaki slučaj. Luka se bar trudi napraviti nešto sam. Vidjela sam ga jučer s Emili, nije tako smotan kao što misli. A nije ni Ante, samo što on umire od straha da nešto ne zezne. "-Lucija se nasmiješila.

" Ma nije on smotan, samo me nervira.Za to je prirodno nadaren. "-Anja odmahne rukom.

" Svejedno ga voliš, kao i ja Antu, smotanog kakvi jest, "-Lucija je potapša po ruci i obje se nasmiju pa okrenu prema Esmi.

" Ti nemaš takvih problema, sretnice" - Anja je uzela paketić šećera i pogodila je u rame.

"Nemam, žao mi je. Mislim, žao mi je vas dvije. Duje je od prvog dana super s Matejem, sve radi i ništa mu nije teško. On uživa u svakom trenutku s njim, a ja uživam gledajući njih dvojicu." -Esma se naslonila  na stol i izbeljila prijateljicama.

"Kozo jedna." - Lucija joj se izbelji.

"Obje ste koze, no kad smo već kod koza, kad nam stižu Brina, Kristina i Klara?" - upita Anja i promiješa kavu.

"Prekosutra, mislim. Ja idem po Klaru i Kristinu na aerodrom, Mijat i Brina dolaze autom." - Lucija je otpila gutljaj soka.

"Oh, onda u petak navečer idemo na večeru, nas 6 cura, u nedjelju smo ionako svi na ručku kod Anje i Luke" - Esma je pljesnula rukama.

"Bilo bi super, ali moram vidjeti s ovim mojim tupsanom. Ne znam hoće li preživjeti da ga ostavim s Emili dvije večeri u tjednu." - Anja zakoluta očima.

"Ma preživjeti će. Neka dođe kod nas, pa on i Ante mogu biti smotani u duetu. Joj cure, kako mi fali naše druženje." - Lucija ih pogleda obje, a zatim se sve tri uhvate za ruke.

"Obožavam svog Gabrijela. I Antu. Ali sam iskreno jedva dočekala danas. Bilo je kao da mi je ova kava od životne važnosti.Je li to grozno? " - Lucija ih pogleda skrušeno.

"Naravno da nije. Ja ne bi dala Luku i Emili za ništa na svijetu, ali ipak mi je trebalo izaći. Na kavu, s vama.Kao da mi život o tome ovisi. " - Anja se tužno osmjehne.

"Razumijem vas. Meni Duje pomaže koliko god može s Matejem, ali ipak nije lako biti sam s bebom, briga za kuću ti je na leđima, trebao mi je predah. Trebala mi je ova kava. Jeste li svjesne da je ovo prva naša kava, a imamo bebe od tri mjeseca doma, plus muževe koji su zahtjevniji?" - sve tri su se nasmiješile, zagrlile se i posegnule za svojim šalicama kave.

Činilo im se, da nikad kava nije imala bolji okus.

💘💘💘💘💘💘💘💘💘💘💘💘💘💘