"Ok cure, jesmo li spremne? Idemo!" - Lucija samo što nije poskakivala u mjestu od uzbuđenja. Dočekali su je Wtf pogledi od Kristine i Klare, zabavljen izraz lica u Esme i Brine, te Anjino kolutanje očima.

"Luce kad ti je toliko stalo do svega ovoga, što se ti ponovo ne udaš? " - Kristina je pogleda uzvinutih obrva i isplazi joj jezik.

"Ne možemo još obnoviti zavjete, nismo još ni prvu godišnjicu proslavili. Ali oh.. Kakve divne uspomene..." - Lucija se sjetno nasmijala, a Anja stavila prste u usta i odglumila mučninu.

"Da, ne možete. Ne još, Ante je rekao Mijatu da prvo mora napraviti još jedno dijete." - Brina se nasmijala.

"Vas dvoje niste zdravi. Pa imate malu bebu, pa bi još jedno?" - Anja je šokirano pogleda, dok su ulazile u parkiranu limuzinu.Ovaj put su je iznajmile same, jer su željele provesti poseban dan zajedno,u shoppingu, ručku i šetnji.

"Da,pa nema ljepšeg osjećaja od toga kad držiš malu bebu u rukama." - Klara se nasmiješila, na što je od Anje zaradila udarac u rebra.

"Slažem se, bolja je manja razlika između djece. I bolje ih je roditi dok si mlada, tako da kad porastu, ti možeš uživati u životu punim plućima." - Esma je kimnula glavom i potapšala Luciju po ramenu.

Kristina i Anja su u nevjerici buljile u svoje prijateljice.

" Vi ste stvarno potpuno skrenule. Nema vam pomoći "-prošapta Kristina, a Anja se složi klimanjem glave.

" Stigle smo, ovo je najbolji salon vjenčanica u gradu. Ispadajte, imamo puno posla i nema vremena za gubljenje. Pokret! - Lucija je pljesnula rukama i sve ih potjerala van.

Klara se približi Brini i prošapta :Je li ona već popila par čaša ili koji joj je vrag? "-na što je Brina samo odmahnula glavom.

U salonu su bile dočekane poput princeza, sa šampanjcem, sokovima i slasticama, posjeli su ih u najudobnije naslonjače na svijetu, njih 5 i rekli im da se opuste i uživaju. Sve su se nasmijale na Kristinin užasnut izraz lica kad su je pozvali u garderobu, vlasnica salona osobno  i prodavačica.

"Opusti se Kjiiisss, ne ideš na električnu stolicu." - Anja se nije mogla suzdržati od histeričnog smijeha.

"Nadam se da si me spomenula u oporuci " - Brina se cerekala.
"Ne brini se, nas dvije ćemo se potruditi da Filipu nađemo dobru ženu, naravno, odmah nakon što te ispratimo" - Esma i Klara su složile ozbiljno lice, pa se opalile smijati.

"Isuse dragi, sveti Josipe, sveta Katarina, sveta Stošija, sveti Ante Padovanski, dajte mi snage da ne poludim i ne zadavim ove koze i da preživim ovu kupovinu hvala, amen." - Kristina promrmlja za sebe.

Tada je naravno, počela prava zabava.
Sirota je Kristina morala izdržati Lucijinu kreativnost i oduševljenje različitim stilovima, pa se presvlačila osam puta.

Nije bila stvar u tome da se njoj nisu sviđale haljine, jer jesu. Zapravo, negdje duboko u sebi je uživala u ovome. Samo, ona je bila jednostavna djevojka, sportskog stila i nije baš voljela glamur i pretjerano eksponiranje.

"I Kjiiisss, što misliš? Koja ti se najviše sviđa?" - Lucija ju je upitno pogledala.

"Hmmm. Ne znam, svaka od vas mi je odabrala jednu,tri mi je donijela vlasnica salona da probam. Nemam pojma, sve su mi prekrasne, kako ću odlučiti??? Kako?" - glas joj je počeo pucati i Lucija i Anja su brzo ustale i zagrlile ju, te je dovele da sjedne na naslonjač, a ostale su djevojke posjedale na zemlju oko nje.

" Vidite? Upravo zbog ovoga sam se htjela udati u trapericama, ja nemam pojma kako odabrati pravu haljinu." - šmrcala je Kristina.

"Malena... Nema veze, sve je u redu. Mi smo tu za tebe. Ne moraš odabrati ni jednu ako ne želiš." - Esma ju je mazila po ruci.

"Tako je.Ti si prelijepa djevojka i izgledati ćeš kao milijun dolara što god obučeš." - dodala je Klara.

"Upravo tako. Tvoj dan vjenčanja je tvoj dan i trebaš biti sretna i opuštena. Bez pritiska." - Brina je kimnula sućutno.

"Vojimmmo teee puno Kjiiisss. Ako odlučiš ići prema oltaru u vreći za krumpir, mi ćemo te podržati i obući ćemo vreće za krumpir. Svih 6."-Lucija ju je zagrlila.

"Mislim da znam u čemu je problem. Kjiss, zlato moje. Sve ove prekrasne haljine, u kojima usput budi rečeno izgledaš fucking predobro, donijeli su ti drugi. Postoji li haljina, ovdje u salonu, koju si zapazila, da ti se sviđa?" - Anja ju je pogledala i ohrabrujuće joj kimnula glavom.

Kristina se nasmijala i kimnula te ustala i krenula lijevo od njih, prema stalku na kojem je stajala predivna bijela haljina, jednostavna, od svile, bez ikakvih ukrasa, duga, s tankim naramenicama i pojasom. Sramežljivo se okrenula prema vlasnici salona koja se osmjehne sa odobravanjem i povede je u garderobu, dok je prodavačica krenula skinuti haljinu sa stalka.

Desetak minuta kasnije, iz garderobe je izašla presretna i prelijepa mladenka, sa širokim osmijehom na licu i pomalo sramežljivo stala pred svoje prijateljice, koje su sve od reda imale tople osmijehe i suze u očima.

"To je to. Ovo je moja haljina." - Kristina je prošaputala.

Kasnije toga dana, dok su uživale u ručku i šetnji gradom, šest prijateljica je bilo svjesno da ne postoji ništa, lijepo ili ružno što im se dogodilo ili se događa, što ne mogu podijeliti jedna s drugom. I biti zadovoljne i sretne.

Drage moje cure, želim vam ugodnu i veselu nedjelju 💛❤️💛❤️💛❤️💛