tebi,
koji si me koštao
hiljade skrivenih
emocija
i zatvaranja u sebe,
tebi,
koji si mi izmamio
tisuću i jedan osmijeh,
koji si mi
htio otkriti sve svoje strahove,
reći sve svoje nemire,
tebi koji
si mi rekao
da imaš osjećaj kao da bi mi
mogao reći sve,
tebi koji si mi pružio
dušu na dlanu,
koji si mi se otvorio poput
knjige koju sam toliko
žarko željela pročitati,
ali ipak se nisam htjela opeći,
jer sam znala da bih me
ta knjiga koštala
more suza i ne prospavanih noći,

tebi koji
si prvi sa mnom pričao
o stvarima o kojima niko prije nije,

tebi
od kojeg sam pobjegla,
bojeći se osjećaja,
bojeći se vezivanja,

tebi posvećujem svaku svoju riječ zapisanu ovdje.