stojiš

samo korak od mene,

jagodicama

prstiju

sklanjajući snove

skrivene

duboko pod kapcima

svojih očiju,

govoriš mi

kako

često osjećaš

kisele kiše,

kako te u isto vrijeme

prži sunce i zalijevaju kiše,

kažeš

kako ne umiješ da

se vežeš,

bojiš se,

ali ne želiš da priznaš,

ne brini, uredu je,

govoriš mi

kako voliš

more

i osjećaj

soli pod prstima,

govoriš mi kako

voliš

da pišeš pjesme

i da te inspiracija

obično obuzme

u kasnim satima,

kazuješ mi

sve što voliš,

iako većinu

stvari već znam,

kažeš mi da

voliš moje lokne,

posebno kad se

prirodno osuše,

tvoje riječi

me tjeraju na smijeh,

a ti u trenutcima

moje ne pažnje,

ledenim prstima prelaziš

preko mojih obraza,

posebnu pažnju

pridajući

rupici na

desnoj strani,

govoriš mi: "ovo mi je najdraži dio tvog osmijeha",

dok meni

vrhovi

prstiju,

i usana bride,

pod

tvojim nježnim

dodirom,

pod dodirom tvojih riječi,

i govoriš mi

da voliš

moje oči boje meda

i moje usne,

pričaš mi

o stvarima koje voliš,

ali ni u jednoj rečenici

ne spominješ

da iskreno voliš mene.