ajde
da se prisjetimo
svega što
smo bili prije nego
što smo postali ništa

ti i ja,
mladost, ludost
kako kažu ljudi,
ali povrh svega
ljubav,

ljubav je prštala
iz pogleda,
riječi,
dodira,

ti i ja,
prvi poljubac,
tvoj rođendan,
proljeće oko nas,
proljeće u nama,
tvoje usne,
melem,
lijek na ranu,
sudar galaksija,

prvo volim te,
nisi ni riječi izgovorio,
a svijet je značilo,

dok sam vadila
marker iz svog
starog ruksaka,
rekao si:
ajde istetoviraj mi
bilo što na rukama,

"volim te" - pisalo je,
veoma sitnim slovima,

i ti si
iste riječi istetovirao
tog dana
na mojim rukama,

ti i ja,
nismo tražili
definiciju ljubavi,
osjećali smo je
i znali smo
da ljubav nije ljubav
ako je umiješ
opisati riječima

nismo
drugima mnogo
pričali o našoj
sreći,
jer bila je
samo naša
i nismo je htjeli dijeliti,
jer je više ne bismo
imali,

ajde sjeti se,
prvog plesa,
u dva iza ponoći
na sred
trga,
dok nas je nešto
malo
obasjavala
ulična lampa
i svjetlost
mjeseca

rekao si
da bi volio da
vječno budem srećna
kao što sam bila
u tom trenutku,

rekla sam ti
da ako se nikad
više ne budem tako smijala,
ti ćeš biti glavni krivac za to,
ali te ja nikad pred drugima neću kriviti,

rekao si da ćeš
se potruditi da se
to nikad ne desi,

ali izgleda
da se ipak
nisi dovoljno
potrudio.