*a poem*

- Labud oduzeše sebi život -

I bila sam ti kao odraz u ogledalu,
Jer uz mene si bio
Samo kada sam ti trebala
Ali izgleda tako funkcioniše ljubav
Voliš nekoga u nadi
Da će oni jednom zavoljeti tebe

A voljela sam naše zagrlje
Čak i kada bi mi ti iščeznuo iz naručja
Poput vjetra koji se iskrada
Među granama stabala bukove šume
Ovog našeg malog grada

Voljela sam noći provedene s tobom
Čak i kada bi se ti iskrao ujutru
I ostavio svoj dio kreveta hladnim
Poput pahulje
Na zimskom danu

A bila sam kao labud
Naivna i mlada
Pratila te u stopu
Hodala ka tvojoj tamnoj sijenci
U dubinu jezera

Ali nikada se nadala nisam
Da ćeš me baš tu i ostaviti
Da ćeš obući bijeli pokrivač
Promijeniti riječi
I otići u potragu za još jednin labudom

-

U zadnje vrijeme imam inspiracije, pa pored što pišem proze, pišem i ove poeme ❤️

Imam još tri gotove, tako da će biti još novih dijelova uskoro 😘

Rina -