*ciklus poema koje su kao dodatak proznom djelu koje je trenutno u pripremi*

- Poletiću kada zacijelim rane -

Nema me,
Nema me tamo gdje sam trebao biti
Nema me tamo gdje bih trebao biti
Nema me tamo gdje jesam
Tu sam ali zapravo nisam
Nema me

-

I kada pokušam da je pronađem
Sve što vidim su mutna svijetla
Nepoznati ljudi i kazaljka sata.
Kazaljka koja još uvijek nije prestala raditi,
Ona koja mi još uvijek daje nadu da ću je bar jednom pronaći

-

Moje riječi
Tiha melodija
Njen osmijeh
Crteži na zidu
Miris našeg doma
Stvari koje nikada više neće biti na istom mjestu u isto vrijeme

-

Osjetim krv
Otvoram oči
Zglobovi mi se izvrću
Koljena mi mucaju od bola
Zgužvana krv kotrlja se niz članke
Ugledah taman trag pod sobom
Ne okrećem se

Lokva se širi
Čujem zvona kako odbojavaju
Šake gore mi
Oči kao ofarbane suzama bijelim
Ne vidim

Padam
Halja mi se zaprlja
Laktovi postadoše rupe iz kojih vire kosti
Kosa mi ulazi u uši
Stapa se sa njima
Ne čujem

Pogled mi u pravcu šaka
Nema ih
Sve je bezgrešno
I tu sam ja
Osjetih toplu ruku na obrazu
Pretvori se brzo ona u hladan šamar
U kutku usana zahvalnost se izvila
Svijetlost kao smrt mami me ka sebi

Budim se na mokroj postelji
Usta mi zapečaćenja
Ljudi oko mene mrtvi su koliko i živi
A sat mi govori ono što ne želim znati
Još uvijek sam stvaran
Još uvijek sam živ

-

More plavo je
Nebo crno je
Letjela si kao ptica
Ja ostah prikovan za tlo
Srce peče me

Digoh ruke da bi me tvoje uhvatile
Ali padam
Lomim se u beskrajnoj vodi
A ti nestaješ
Na vidiku nema te

-

Khmm *clears trought* hi 👋🏼

Kao što već obazrivo spomenuh, ovo je ciklus poema. To u stvari znači da su sve one povezane, tj. isti im je motiv i na neki način ista poruka koje šalju svijetu.

Takođe bazirane su na jednoj priči, koju pripremam. Priča je veoma različita od onoga što ja obično pišem, ali je ne planiram skoro objaviti.

Možda mislite da se ovdje opet radi o momku i curi, ali ne, zapravo se radi o bratu i sestri (i ne nije nešto poput incesta, već jednostavno njihova ljubav i sve što se desi...)

Ne bih baš da odajem šta se tačno desi, jer sam na neki način već gomilu puta to prikazala u poemama, so i'll leave it at that...

Rina -