volim pisati o ljubavi. marina diamandis kaže da su dva primarna osjećaja ljubav i strah. sve dobro dolazi iz ljubavi, sve loše iz straha. a ja sam uvijek spremna povjerovati ono što marina diamandis kaže.
on ne voli superstar. nije mi to htio priznati, jer sam mu posvetila tu pjesmu. kaže da ne zna zašto ali ja to znam. ta pjesma previše zvuči kao nešto o nas dvoje. to je uredu, ja mu ju i dalje posvećujem. možda će mu biti draža kada mu je ja otpjevam, ionako me voli slušati.

postoji li ovom mom pisanju poanta? ne znam više, ali toliko želim pisati. toliko volim pisati. to je jedina stvar za koju sam shvatila da je dio mene i neizbježna. pisanje dolazi iz ljubavi, crtanje dolazi iz straha.

moje je tijelo ruševina hrama koji bio je posvećen meni. više ne spavam dobro. nikad to ne spominjem u zadnje vrijeme, ali ili sanjam dugu tamu kada zaspem usred dana ili sanjam kratke horore koji proganjaju me noćima. svijet mi je postao mračno mjesto, ali moja ljubav me ne osuđuje. mrzim spavati, ali stvarno želim leći u njegove ruke i odspavati. ondje se osjećam tako sigurno, kao što sam se prije osjećala u rukama drugih, kao što sam se nekad osjećala u rukama obitelji. zato vjerujem da možemo prebroditi sve u životu, smatram da se naš trud isplati.

sunce je superzvijezda zar ne? on je moje sunce.