09.

Griza savest koju sam osećao dok je Ejč plakala na mojim grudima svake sekunde bila je sve veća. Seoyun se ponela kao ljubomorna devojka i napala je Ejč ni krivu ni duznu. Ko zna ta joj je jo ispričala pre nego to sam se pojavio. Nisam hteo da se Ejč oseća nelagodno pritom to sam je,tako reći,skoro upoznao i bila mi je potrebna njena pomoć.

Odvojii se od mojih grudi obrisao sam joj mokre obraze. Oči su joj bile natečene,a opet nisu izgubile svoj sjaj. Prostor između nas dvoje bio je izuzetno mali,većina njenog tela bila je prilepljena uz mene. Moje ruke su i dalje bile na njenim obrazima. Neki glas u glavi mi je govorio da nasa razdaljina bude jos manja,te sam nesvesno pribliavao glavu ka njenoj. Kad su nam usne dovoljno bile blizu,umesto njenih okrznuao sam joj jo uvek vlazan obraz. Ponovo me je zagrlila prekinuvsi moju prethodnu misao.

"Hvala ti,Jimine." jedino to je izgovorila pre nego to je napustila prostoriju u kojoj smo se nalazili. Bio sam zatečen i sam zbunjen svojim postupkom. Kako god da se to desilo,blizina između nas dvoje rasplamsala je zar u mojim grudima. Vatra u meni mogla je da istopi njen ledno plavi pogled. Ceo sam goreo za njom i njenim prisustvom,samo su moje usne ostale hladne zeleći da dovrse započeto. Stajao sam nepomičan nakon njenog odlaska pokuavajući da smirim buktanje u meni. Ejč me je definitivno naterala da preispitam svoja osećanja i da probudim nova koja su lezala duboko u meni.

Kad sam konačno dosao pameti,vratio sam se kako bi zavrio ono zbog čega sam i doao. Video sam da su Seoyun i Ejč na različitim stranama kafića. Seoyun je i dalje imala ljutit izraz lica dok je čistila sto,a Ejč je brisala čase za sankom. Nisam bio siguran da li da se mesam u njihov odnos posto ću verovatno samo pogorsati. Ali znam da Ejč ono nije zasluzila. Ipak,prisao sam Ejč kako i je upitao ono to sam nameravao.

"Hej." seo sam na veliku stolicu,a ona me je pogledala sa blagim osmehom "Pravićemo se kao da sam tek dosao u kafić."

"Dobro onda. Ćao,Jimine,lepo te je videti prvi put danas."

"Hteo sam da te pitam za grčkog boga snova i tvoju metodu uspavljivanja. Taehyung je..."

"Vidi,Jimine. Kad sam ti rekla za lucidno sanjanje,to te je skoro dovelo do kraja pameti. Iako sam samo mislila da pomognem,opet sam ja kriva za to. Moda je Seoyun ipak u pravu. Ne zelim da pati zbog mojih losih ideja."

"Ne,Ejč!Potrebna si mi! Nisi ti kriva za to,eleo sam to da uradim. A i nakon toga,opet si mi pomogla da se vratim u normalu. Pomogla si mi vise nego to mislis. Ne mogu tek tako da odustanem."

"Jimine,ja..."

"Molim te!" privukli smo paznju nekoliko osoba,ali nisam se obazirao.Stavio sam njenu saku u svoje i preklinjao sam je pogledom.

"Dobro. U redu. Ali obećaj mi da će biti pazljiviji." osmehnuo sam se od uva do uva na njen potvrdan odgovor. Zahvaljivao sam joj se i dogovrili se da ponovo pokusamo.

"Morfej je mogao da poprimi samo oblik čoveka u snovima,dok su njegova braća poprimaju oblik zivotinja i prirode. S' obzirom da su tvoji snovi sa devojkom jednolični to jest uvek je sanjas na istom mestu,ona je definitivno tvoj Morfej i imas jako male veze sa Fobetorom i Fantasom." nakon čitanja Taehyungovih beleski,Ejč je dosla do nekih svojih zaključaka. Celo popodne,nakon zavrsetka njene smene,proveli smo zajedno razmatrajući nova otkrića. Misao da Ejč zna mnogo vie nego to pokazuje zadrala mi se u glavi. Iskreno,zadivio sam se kako je sve znala i precizno i lepo mi objasnila,ali opet nesto mi tu nije bilo kako treba.

"Kad si me uspavala,nisam je sanjao."

"Hm,to je čudno." to je sve to sam dobio na tu temu,a zeleo sam da znam vise. Indikretno sam pokusavao da dobijem jo neke informacije mada bezuspeno. U nasem razgovoru vreme je odmicalo neprimetno brzo i time je noć pala.

"Verovatno bi trebala da krenem. Postaje poprilično kasno." rekla je ustavi sa stolice

"Sačekaj. Hteo sam da ponovo pokua metodu uspavljivanja." sramezljivo sam je pitao "Ako ti nije problem.

"Ali gde ću spavati?"

"Ti mozes u mom krevetu. Ja ću na podu."

"Ne moze tako. Spavaćemo zajedno." trgao sam se na poslednju rečenicu. Sama zamisao mi se ipak svidela.

Mala neprijatnost se mogla osetiti u vazduhu. Ejč u mojoj staroj majci,namestala se na svoj deo kreveta.

"Mogu li da skinem majicu?Jako je vruće ovde." prekinuo sam čim je stavila prst na moje čelo

"Ne."

"Dobro,a mogu li..."

"Ne mozes."

"Ne govorim o donjem delu! Mogu li da pređem na tvoj jastuk,ovaj je previse tvrd." coknula je i ne čekajući njen odgovor preao sam. Nastavila je svoju radnju tačno ponavljajući svaki pokret istim redosledom. Opet njena blizina i buktanje pozara u meni. Njen hladan dodir postajao je sve vreliji usred plamena na mojoj kozi. Pripijeni jedno uz drugo,topio sam njen led.

"Spavaj,Jimine."

Ona je zapovedala,ja sam slusao,ali i dalje vatra nije bila ugasena.

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top