10 godina kasnije...

Daisey P.O.V

Zaključam vrata za sobom, a zatim istrčim na cestu. Sunce istog trenutka udara u moje oči, zbog čega podignem dlan do lica. Dok žurnim korakom koračam prema svojoj firmi jednu ruku gurnem u torbu. Konačno ih osjetim pod prstima.

Izvučem zatamnjene sunčane naočale te ih stavim na oči. Konačno mogu odahnuti.

Tek sada primjetim gužvu koja je vrvila, poput nekih mrava, oko mene. Pogledam na sat. Petnaest do osam. Nisam se ovome ni trebala čuditi. Svaki stanovnik New Yorka znao je za čuvenu jutarnju gužvu.

Odjednom, negdje u pozadini, začula sam svoju omiljenu pjesmu. Airplanes.

Zatim je prestala, pa onda ponovo započela. Dovraga, što...

O, kvragu! To je moj telefon.

Zavukla sam ruku u torbu, a zatim ga izvadila. Čim sam pogledala u osvjetljeni zaslon, lagodni osmijeh zaigrao je mojim licem. Javila sam se. "Cole."

"Hej, ljubavi", njegov topli glas sa druge strane telefona zagrejao je moje tijelo.

"Što radiš?", upitala sam ga.

"Upravo sam se probudio." Tek sam sada primjetila pospanost u njegovom glasu.

Poput malene djevojčice, tiho sam se zakikotala. "I mene si se prve sjetio?"

Njegov promukli smijeh zavibrirao je mojim tijelom. "Ti si mi prva pomisao kada se probudim, Daisey."

Koliko ga samo volim.

Uzdahnula sam."I ti si meni, Cole. Znaš to."

Ponovo se nasmiješio, a zatim upitao:"Što ćeš ti raditi danas?"

Zastala sam na semaforu, a zatim pogledala lijevo-desno. Kada sam pretrčala na drugu stranu ceste, telefon sam ponovo prislonila uhu. "Upravo idem na posao, a navečer imam dogovoreno sa curama."

Začula sam neko mrmljanje pored njega, a zatim se nakašljao. "Gdje idete?"

Namrštila sam se, odmahujući licem. "Mislim da se otvara neki novi klub...Govorile su da žele da idu u njega."

"Nisam čuo za to", uzdahnuo je.

"Ni sama ne znam...", promrmljala sam. "Milly je valjda čula za njega, večeras je otvorenje."

"Idete samo vi cure?" upitao je odrješitim glasom.

Nasmiješila sam se. "Ljubomoran si?"

"Uvijek ću biti ljubomoran, Daisey. Svaki te želi, ljubavi."

Zarumenjela sam se zbog njegovih riječi. "A ja želim samo tebe."

"Znam to", tiho se nasmiješio. Sama sam se sebi nasmijala, svjesna toga da je uvijek bilo tako. Samo nas dvoje. Od naše trinaeste godine kao da smo postali suđeni jedno drugome. A onda je sve išlo svojim tokom. Prvo smo postali momak i cura, ali je to bilo više dječije. A zatim je preraslo u nešto više i ozbiljnije gdje smo se jedno drugome predali, u potpunosti.

Podigla sam pogled te ugledala divovsku staklenu zgradu ispred sebe. "Cole", rekla sam. "Upravo ulazim u firmu. Čujemo se večeras, može?"

"Dobro, ljubavi. Čuvaj se i zovi me čim stigneš kući."

"Hoću. Još samo dva dana i konačno se vidimo. Volim te."

"Da. Još samo malo i obećavam ti da se više neću odvajati od tebe...Volim i ja tebe. Najviše."

Prekinula sam poziv, vraćajući telefon u torbu.

****

Čim sam ušla u svoj stan, shvatila sam da su haljine koje sam naručila od gospođe Kate Emet stigle. Sigurno ih je čuvar zgrade, gospodin Smith, tu ostavio kao što sam ga i zamolila.

Spustila sam torbu i sako na stolić pored vrata te uzela haljinu u ruke. Bila je prekrasna. Baš onakva kakvom sam je i zamišljala.

Pogledala sam u sat. Milly po mene dolazi za samo sat vremena. Skinula sam sve sa sebe te otrčala do kupaonice shvatajući da imam isuviše malo vremena do njezina dolaska.

Kada sam završila sa tuširanjem i šminkanjem, na sebe sam obukla haljinu koju sam danas dobila. Upravo tada, začula sam zvonce iz hodnika koje mi je govorilo da me Milly čeka ispred zgrade.

Uzela sam zlatnu torbicu u ruke te se još jednom okrenula prema srebrenom ogledalu u podnožju sobe.

Sjetila sam se toga koliko su puta svi govorili kako imam istančan ukus za oblačenje, dok ja to u sebi nikada nisam vidjela. Međutim večeras, osjećala sam se drugačije. U svoju čupavu, plavu kosu za večeras sam samo utrljala gel, pokušavajući je time malo ukrotiti. Na oči sam stavila oštru liniju tuša i podočnjake od neispavanosti prekrila svjetlom nijansom pudera. A uz kratku, crnu haljinu sa bijelim linijama sa strane i velikim izrezom na leđima, kosa i šminka su se večeras činile kao dobitna kombinacija.

****

"Još uvijek ne znamo zbog koga nam se Daisey večeras ovako dotjerala", rekla je Sam po peti put večeras.

Nasmiješila sam se, odmahujući licem. "Nemam se za koga spremati, dosado."

Sam se zacerekala, ponovo pozivajući konobara. Milly, Erna i ja smo se krišom zgledale znajući koliko joj alkohol šteti. Dlan sam stavila na njezinu ruku. "Što misliš o tome da malkice usporiš sa pićem?"

Pogledala me je, mršteći se. "Nisam pijana."

Još uvijek ne, ali ti malo fali. "Zar nismo rekle da će večeras biti mirna i naša noć? A kako će tako biti ako ti ne budeš znala za sebe?"

Linija bola i srama preletjela je njezinim licem. Pogledala je u svaku od nas. "Žao mi je, cure."

Sve smo se u glas nasmijale, pokazujući joj da je ta tema večeras zatvorena.

Milly je glasno uzdahnula. "Da li sam vam pričala o stanaru koji se doselio iznad mene?"

Sve tri smo zainteresovano odmahnule licem, naslanjajući se laktovima na stol. "Kakav stanar?" upitala sam.

Zarumenjela se dok se osvrtala oko sebe. Kao da se plaši da će je netko čuti. A zatim me je pogledala. "On je...mašina."

Sve tri smo prasnule u smijeh. "Mašina?" upitale smo u glas.

Namrštenog lica, Milly nas je pogledala. "Govorim vam istinu", rekla je, sliježući ramenima.

"A kako ti to znaš?" Erna ju je upitala kroz smijeh.

Tek tada, saznala sam kako izgleda bordo boja. Millyni obrazi su mi to jasno govorili. "Djevojke...čujem ga doslovno...svaku noć. A one....vjeruj mi uživaju."

"Da li je barem zgodan ili je samo neki bezvezni bogataš?" upitala je Erna zainteresovano. Nije mi trebalo puno da shvatim kako se ona već upecala za njega.

Milly se namrštila. "Samo jedno, ali samo leđa. I bila su gola. I on je...oh Bože", rumenilo je ponovo udarilo u njezino lice. Kvragu, sada je i mene zainteresovala. Kakav je to komad kada je skromna i povučena Milly ovako poludjela za njim?

"Uglavnom", podigla je prst, nastavljajući, "djevojke, obično manekenke, ulaze u njegov stan bezvoljne i mrzovoljne, a kada izlaze van...kao da su osvojile svijet. Njegov svijet." Vragolasto se nasmiješila. "Znate na što mislim..."

Odmahnula sam licem, pokrivajući uši da to više ne slušam. Milly je uperila prst u mene. "Samo ti to radi...pametnije ti je da od njega potražiš neke savjete za Colea."

Tom opaskom, sve tri su prasnule u smijeh. Kvragu. Koji mi je đavo bio da im priznam intimne stvari između mene i Colea. "Ne mešaj se u to."

"Ništa nisam rekla", rekla je podižući ruke uvis, "samo da...vjerovatno negdje na ovom svijetu postoji muškarac koji te u tom pogledu treba zadovoljiti."

Uspravila sam se. "Ja Colea volim!"

"To nitko ne želi osporiti, Daisey. Samo...između dečka i cure trebalo bi biti ti nekih iskrica koje te tjeraju i vuku prema pojedinim stvarima. A kada slušam o vama dvoma i o tome kako pričaš o njemu...Ponekad mi se učini kao da pričaš o svom starijem bratu, a ne..."

Zgrabila sam svoju torbicu sa stola, probijajući se prema izlazu. Poslednje što sam čula bio je Millyin glas:"Ne bih se ovako naljutila da to nije istina, Daisey. Znaš to."

I kvragu sve, ali znala sam.