Nakon tri godine

Prošlo je već tri godine. Sigurno se svi pitate šta se desilo u međuvremenu. Pa za početak rodila predivnog dječaka onaj isti dan kad sam saznala da je Diego mrtav. Porod je bio dug, težak i bolan. Sve je prošlo u najboljem redu iako sam se plašila kao nikad pošto sam morala hitno da se porodim. Brat mi je bio velika podrška ali sam sigurna da me htio zadavati jer sam mu psovala sve po spisku. Kad sam primila po prvi put svoje dijete u ruke na sve sam zaboravila. Na svu bol koju sam pretorpila.

Karla i Stefan su bili sretni zbog mene, šta je sve prošlo u redu kao i Toni. Bili su jako dobro upoznati s mojoj trudnoćom. Nažalost nije bila bajna ali najvažnije je da je sve dobro Jedva su čekali da ga upoznaju.

Nakon dva mjeseca odlučila sam se vratiti u Hrvatsku. Iako moj brat nije bio oduševljen razumio me. Moj dom je tamo dok je njegov ovdje. Ja uvijek mogu doći kod njega, kao što i on uvijek može doći kod mene ali kod kuće je najljepše.

Karla je jedva čekala da vidi malog Lukasa. Čim su mi rekli da nosim dječaka odmah sam znala da će se zvati Lukas to mi se ime oduvijek sviđalo. Stefan je isto obožavao Lukasa. Prvi komentar je bio da je isti Diego i kad bi on bio sretan i ponosan na mene.

Toni i ja smo konačno otvorili svoj restoran. Bila sam presretna tvog toga. Pogotovo jer jako dobro napreduje. Ni on ni ja nismo imali nikakva očekivanja. U početku je Toni živio samnom da mi pomaže oko Lukasa i uvijek ću mu na tome biti zahvalna. S vremenom sam odlučila da se osamostalim. Cijela ekipa mi uskače kad trebam pomoć ali ipak želim sama da odgajam Lukasa bez ičije pomoći.

Ja sam na kraju kupila novi stan. Trebao mi je veći zbog Lukasa a i tamo me i dalje sve podsjeća na Diegu. Lukasu stalno pričam o njemu iako je on još mali i ništa ne razumije. Stalno mu pokazujem slike. Čim ugleda Diego odmah vikne tata. Stefan mu također mnogo priča o njemu. Ne želim da bude zaboravljen, želim da Lukas zna da je njegov tata tu i da ga čuva sa neba.

Što je stariji to me sve više podsjeća na Diegu. U početku je bilo jako teško ali vrijedilo je svake muke. Iako nisam mogla toliko uživati u trudnoći i morala sam ju preležati sve bi ponovila.

Drago mi je što je između Elene i Lukasa mala razlika tako da se stalno igraju a i čupaju naravno. Caš se vole, čas se mrze.

Šta se tiče mene meni je bitno da je Lukas dobro. Nemam dečka, nisam ga ni imala poslije Diega. Nije da nisam pokušala ali ga još nisam prebolila. Imam osjećaj kao da ga varam. A svakako je tu Lukas koji mi je bitniji od bilo kojeg dečka. On je cijeli moj svijet i sve šta mi je potrebno.

....

"Lukas dođi idemo da kupimo poklon za Elenu." Zovnem ga pošto je bio sa Tonijom. On odmah dotrči do mene i uputimo se prema šoping centru. Gledam ga u retrovizor dok se igra sa svojim spajdermenom i budem sretna. On me je izliječio i pomogao da zaboravim. Zbog njega sam morala krenuti dalje ali nikako ne žalim. On je moje sve, dovoljan je jedan njegov zagrljaj kao i osmijeh da zaboravim na sve problema. On je moj smisao života. Ne znam kako bi sve ovo preživjela da mi nema njega. Ne treba mi nitko i ništa. Najvažnije mi je da je on dobro i sretan. Ostalo je manje važno. Ima jako puno teških trenutaka ali svijet bi okrenula naglavačke za njegov osmijeh. To je majčinska ljubav. Nažalost moram mu biti i majka i otac zato i jesam blaža nego što bi inače bila. Nitko mu ne može zamijeniti oca. Niti će ikad itko moći.

Liked by 86. 976. 076

TeaKnežević Moj si dovjeka 😍🥰

View all 85. 075. 964

KarlaPetrović Ljubav moja 😍🥰
TeaKnežević  Ljubav 😍🥰

StefanPetrović Veliki naš dečko 🥰
TeaKnežević Raste 🥰

LukaMatić Kako brzo rastemo 😍
TeaKnežević Jel ti to sumnjaš? 😱
LukaMatić U tebe? Naravno da da 🙄
TeaKnežević Doći ćeš ti meni
LukaMatić Uskoro bez brige 😂

SaraPetrović Pravi maneken od malena
TeaKnežević Sarica naša 😍

ToniJukić Sreće moje
TeaKnežević 🥰❤️

MarkoKlarić Sav sam si šmenker 😍🥰
TeaKnežević Na mamu 💁🏼‍♀️
MilošKnežević Tješi se, isti je ujak 💁🏻‍♂️
TeaKnežević Malo sutra 🤦🏼‍♀️

MilošKnežević Moje sve 😍💞
TeaKnežević Sreća 🥰💞

"Mama ovo." Pokaže na mikrofon koji krešti glasnom muzikom i ima stalak. Može se podešavati koju muziku hoćeš kao i glasnoću.

"Ooo da, to ćemo." Kažem i zlobno se nasmiješim. Da mi je samo vidjeti Stefanovu reakciju kad ovo vidi. Stefan je Lukasu za drugi rođendan kupio bubnjeve i to mu nikad neću zaboraviti. Po cijele dane je išao po stanu s tim bubnjevima, a Stefan se naravno meni smijao. E pa sad ćeš ti vidjeti kako je meni bilo. Tko se zadnji smije najslađe se smije. Sad ću ja njemu da se smijem.

"Dođi idemo još robicu izabrati." Kažem mu i on me odmah primi svojom malom ručicom moju i krenemo prema odjelu s odjećom.

Nakon što smo odabrali i robicu. Naravno da je i Lukas morao nešto sebi izabrati. Nakon šopinga odemo do megića da nešto pojedemo. Ne preferiram baš tu hranu pogotovo ne zbog Lukasa ali nekad dozvolim da si priuštimo kad nam se jede.

...

Nakon što sve to kupimo vratimo se nazad do restorana. Lukas odmah potrči Toniju u zagrljaj kao da se nisi vidjeli danima. Toni i on imaju taj neki svoj poseban odnos. Bio je tu uz nas uz jako teške trenutke i na tome ću mu vječno biti zahvalna. Drago mi je šta se mogu na njega osloniti i uvijek će mi pomoći. Bilo da se radi da pričuva Lukasa ili nešto drugo. Toni mi dođe kao drugi brat.

"Jeste sve uzeli?" Upita kad dođe do mene s Lukasom u naručju.

"Jesmo, uzela sam mikrofon koji kriješti." Zlobno se nasmiješim.

"Zlobnica jedna, to si namjerno napravila." Zna on mene i koje sam muke imala s bubnjevima.

"Jedva čekam da vidim Stefanovu reakciju. A još kad mu krene po cijeloj kući s tim od ranog jutra. Ima da uživa." Onako kako sam i ja uživala.

"Ne znam hoćeš prije letit ti van ili taj mikrofon." Govori dok se smije.

"Ne mogu vjerovati da već ima tri godine kao da sam ju jučer držala prvi put." Kad se samo sjetim. Tada smo Diego i ja bili u svađi jer je bio nestao i nije se javljao mjesec dana. Kad se samo sjetim kako me je iznio iz njihove kuća kao vreću krompira.

"Pa pogledaj Lukasa, raste brzinom munje. Ako ga ne vidim dva dana već naraste kao da ga nisam vidio mjesec dana." Kaže i u pravu.

"Ideš ti s nama?" Upitam ga.

"Rado, ali moram pomoći bratu."

"Ako završite prije dođite."

"Kad smo već kod njega. Zamolio me je nešto da te pitam."

"Šta?"

"Znaš da ja baš i nemam iskustva s curama. Mislim ne zanimaju me veze, bar ne još."

"Znam. Kad se najmanje nadaš doći će ona prava s kojom ćeš htjeti sve." On zaslužuje curu koja će ga voljeti više od svega.

"E pa vidiš on želi zaprosti svoju curu."

"Jao pa to je divno." Nema ništa ljepše od ljubavi.

"Da i zamolio je da te pitam ako se želiš s njime naći da proba kako bi to izgledala."

"Ha?" Upitam zbunjeno

"Želi da izvježbati s tobom prošnju."

"Aha to. Može naravno, nek računa na moju pomoć."

"Mi sutra idemo da kupimo prstenje, ne mogu da vjerujem da će je stvarno zaprositi."

"Samo neka dođe i sve ćemo srediti."

"Hvala ti, bit će presretan."

"Šta se mene tiče neka onda dođe prekosutra da to izvježbano."

"Jao bit će oduševljen. Nego šta kažeš danas za neki film?" Upita me.

"Može, Lukas će biti oduševljen." Jako često se nas troje družimo, onaj tko nas ne poznaje rekao bi da smo zajedno. Kod nas nema ništa više od prijateljstva, niti je ikad bilo. Jednostavno Toni je bio tu za mene kad mi je najviše trebalo. Uvijek mi je uskakao kad mi je bilo najteže i to mu nikad neće zaboraviti. Neću mu se moći odužiti do kraja života za sve šta je učinio za nas. Pogotovo kad se Lukas bio tek rodio. Brinuo se kao njegov sin. Niti ne pamtim koliko puta se on ustao i presvukao ga, nahranio ga ili nešto treće da bi ja mogla odspavati. Bez njega ne znam kako bi preživjela sve to. Vječno ću mu biti zahvalna na svemu šta he učinio za Lukasa i mene i šta još uvijek uskače bez problema kad ga god trebam.

Za moje noćne ptice
Želim vam lijep vikend
Približavamo se nastavku gdje je kralj mafije završio. Šta očekujete dalje?
Uživajte u nastavku
Cathy 💞