Čim otvorim oči primam se za glavu jer me užasno boli. Tea nema više alkohola za tebe. Kad pijem alkohol uvijek napravim neko sranje.

Jedva nekako se natjeram da se pokrenem. Mislim da bi komotno mogla ići djecu strašiti. A ovoj metli na glavu da ni ne pričam. Treba mi kava pod hitno. Krenem prema kuhinji i tamo doživim šok.

"Ustala si?" Potrljam oči da vidim jel vidim dobro ali glavom i bradom to je Diego u kuhinju.

"Definitivno radim najveće greške kad pijem." Promrmlja kroz zube.

"Kako kad." Odgovori mi pošto me čuo.

"Čuj priznajem napila sam se ali zato nisam izgubila sjećanje." Ubijem ga pogledom dok sjednem.

"Izvoliš." Pruža mi čašu s nečime.

"Šta je to?" Pogledam ga zbunjeno.

"Ne pitaj, dobro je za mamurluk. Znam iz iskustva."

"Fuj smrdi." Vratim mu času. Nema šanse da to popijem.

"Začepi nos i popij. Ne radi toliko dramu. Malo je odvratno i smrdi ali svaki put pomogne." Vrati mi natrag času i popijem iako je odvratno.

"Zadovoljan?" Upitam sarkastično kad popijem.

"Veoma." Lažno mi se nasmiješi.

"Prvo ćemo doručkovati pa ćemo onda ti i ja imati dug razgovor. Vrijeme je da karte izvadimo na stol."

"Nemam nikakvu želju s tobom da pričam." Napomenem mu.

"Ne moraš da pričaš, slušat ćeš." Mora li on na sve imati odgovor? Nervira me.

"To želim još manje."

"Ne pitam te, doručak je postavljen prema to kreni." Ustanem se mrzovoljno i krenem prema stolu.

Oboje jedemo u tišini dok me on promatra, a ja ga ubijam pogledom iako njega to nimalo ne dira. Jedva čekam da ode pa da mogu mirno nastaviti svoj život kao što je bio prije njega. Uzburkao je moj život uzduž i poprijeko. Cijelo vrijeme smo zajedno, nemam život od kad sam s njim. Da Tea ti si se baš bunila. Odjedno me lupi grom jer shvatim. Ja sam se zaljubila u njega, zanemarujem svoj život jer ga volim. Ne, to je nemoguće. Tea nisi se zaljubila, pogotovo ne u nekog poput Diege. Koji je mafijaš. Ne, nema šanse da to priznam. Ma ne smijem to ni pomisliti, a kamoli reći.

"S kim se svađaš?" Cimne me njegov glas i vrati me u stvarnost.

"S nikim." Šta njega boli briga?

"Mrštiš se, imaš tu facu kad se s nekim svađaš."

"Ne misliš li da je to zato jer ti sjediš preko puta mene? Jer moram tebe trpiti?" Upitam slatko i lažno se nasmiješim dok me on presječe pogledom.

"Diži se, idemo na dug razgovor." Kaže kad se digne i uzme mene za nadlakticu te podigne.

"Maron." Kažem tiho do nas vodi prema boravku.

"Čuo sam te." Kaže mi kod uha.

"Uuu baš mi je žao. Ups ipak nije." Kažem sarkastično dok nas podsjedne u boravak i on sjedne pored mene.

"Nije onako kako je izgledalo." Odmah započne.

"Da, nije. Ja sam čorava i ne vjerujem svojim vlastitim očima." Odbrusim sarkastično. Dignem se ali me on odmah povuče za ruku dolje tako da završim opet pored njega.

"Nisam završio." Istakne.

"Onda završi." Preokrenem očima.

"Onda me ne prekidaj." Uzvrati mi.

"Ja ju nisam poljubio."

"Da ti si sve vikao nemoj." Dodam sarkastično.

"Kad sam ju htio odgurnuti ti si ušla." Zanemari moj komentar i nastavi dalje.

"Znaš iskreno bilo mi je čudno kako si ti tako dugo ostao samnom. Kako si uspio samo mene da jebeš ali sad mi je potpuno jasno. Jebao si i na poslu." Zaključim pametno.

"NISAM!!!!" Toliko se prodere da se stresem. Mislim da ga je cijela ulica čula. Nikad se ovako nije derao.

"Nikog nisam jebao od kad tebe jebem. Od kad sam s tobom jebem samo tebe. Tako smo se dogovorili na početku i poštujem taj dogovor!!" Toliko je bijesan da mu je žila na vrata iskočila.

"Dali bi ti vjerovao nekome poput tebi? Kad znaš kakva je ta osoba, kad znaš da jebe koga stigne. I kad si na kraju vidio na svoje oči kako ljubi sisatu sekretaricu? Bi li?!!" Proderem se sad ja kad se ustanem dok mi suze naviru. Ne Tea nećeš plakati, ne dozvoljavam ti. Da se nisi usudila ispusti suzu pred tim kretenom. On nije vrijedan tvojih suza.

"Dobro!!" Prodere se i usrane te stane pored mene.

"Hoćeš dokaz? Dobit ćeš ga." Kaže sigurno u sebe.

"Naravno da će ona potvrditi tvoje riječi. Na kraju krajeva ti si joj šef, a i ljubavnik."

"Nisam joj šef više jer je dobila pedalu čim je napravila taj potez. A svakako nisam mislio na nju." Govori dok vadi mobitel.

"Sjedni." Kaže mi dok on tipka nešto po mobitelu. Nešto očito traži.

"Izvoli gledaj." Kaže kad pokrene neki video, a ja ga zbunjeno pogledam.

Gledam snimku iz njegovog ureda i ne vjerujem. Govorio mi je je cijelo vrijeme istinu. I da ju je htio odgurnuti nije ni uspio kad sam ja odmah ušla. Naravno da je Diego čim sam izašla potrčao zamnom ali ova kučka se zato zadovoljno smiješkala. Stvarno ne razumijem tu ljubomoru. Čim se Diego vratio se zderao na nju i stjerao ju. Bio je toliko bijesan da je sve srušio sa stola. Oke, ja sam kriva isto u ovom slučaju. S obzirom na njegovu prošlost mislila sam da ima neku sa strane još sam to sve vidjela na svoje oči.

Gledam je dok gleda vidio i mršti se jer je uvidjela pravu istinu. Zabolilo me je to što mi nije povjeravala, ali opet s druge strane shvaćam ju. Tea znam kakav sam ja, zna kako sam se ponašao sa curama. Zna da ni s jednom nisam izdržati više od mjesec dana. Zna da ni s jednom nisam bio ozbiljan. Ušla je u ovo samnom sa strahom od prevare i da ću je iznervjeriti. A nisam ni slutio da će ona postati sve što mi treba.

"Onda jel ti ovo dovoljan dokaz? Ili trebaš još neki?" Pokušam ubiti neugodnu tišinu dok ona pilji u jednu točku. Mislim da joj se savjest javila.

"Ja... žao mi je." Kaže tiho i znam da joj je žao. Digne pogled i vidim kako je kaje.

"Ja sam kriva." Kaže i samo šta se ne rasplače.

"Jesi." Kaže i pogleda me.

"Ali samo u dvije stvari. To što mi nisi dozvolila da ti objasnim, kao i što mi nisi vjerovala." Kažem oštro.

"A kako bi se ti osjećao da vidiš mene kako se ljubim s nekim likom u usta i imam tvoju prošlost?" Vratila se Tea svađalica. Zamislim tu scenu i mrak mi padne na oči. Ona je moja. Nema nju šta nitko ljubiti. To samo ja smijem.

"Pa u najbolje slučaju bi lik završio u bolnici, a u najgorem dva metra ispod zemlje." Kažem bez pardona.

"Jesi se prema svim avantura tako ponašao?"

"Ne, znaš koliko su sve trajale. Uostalom mi imamo dogovor da si ti moja, a ja tvoj. Sjećaš se?"

"Da."

"I da očekujem neku ispriku za to što mi nisi vjerovala. Nećeš me se samo tako riješiti." Kažem i ona kao da se opusti.

"Oprostaš mi?" Vjerojatno je mislila da je gotovo među nama.

"Mhm ali imam par uvjeta."

"Koja?" Upita zbunjeno.

"Šta god vidiš ili čuješ prvo meni dođeš i kažeš šta te muči. Onda šta god u pitanju saslušaš moju stranu priče, a ne da pobjegneš kao jučer. Svaka priča ima dvije strane. I na kraju nešto najvažnije povjerenje."

"Povjerenje?" Upita me zbunjeno.

"Da, moraš mi vjerovati. Ja tebi vjerujem ali ti mene očito ne. Morat ćemo i na tome raditi."

"Koji kurac Diego?!!!" Ustane se naglo.

"Mi nismo u pravoj vezi, ovo je samo seks. A ti postavljaš neke uvjete kao da smo u pravoj vezi. Ne treba mi nikakvo povjerenje za seksualnu vezu!!" Ljuta je, ustanem i ja za njom te je primam za ruke da je smirim.

"Nisam ti rekao?" Upita me na šta ga ja zbunjeno pogledam.

"Nisi mi rekao šta?"

"Odlučio sam da budemo u pravoj vezi." Kako molim? Jesam ja to dobro čula?

"Ti si odlučio? Ti?!!"

"Da, ja. Ima li neki problem?"

"Da nisi možda nešto zaboravio?" Upitam podrugljivo.

"Nisam, zašto?"

"Moj pristanak budalo!!! Ne sjećam se da sam na takvo nešto pristala."

"I ti i ja znamo da je ovo više od seksa. A nijedno od nas ne želi priznati."

"Sjećaš se dogovora? Kad jedna sutra počne osjećati nešto prekida me." Podsjećam ga.

"Tako je, ali u ovom slučaju obje strane osjećaju isto." Kaže kad me privuče sebe i bivam prilijepljena uz njega. Odjednom zaboravim sve šta sam htjela reći, ma ni ne dišem.

"Ti si meni ono što je Karla Stefanu." Šapne mi a ja ostanem u šoku? Jel to Diego meni izjavio ljubav? Odmaknem se od njega u pogledam ga.

"Jesi ti to meni sad izjavio ljubav?"

"Pa da." Slegne ramenima.

"Pa jadno je."

"Šta fali?"

"Ne izjavljuje se tako ljubav."

"A nego kako?"

"Znaš šta? Zaboravi da sam išta rekla." Ne isplati se njemu to objašnjavati.

"Ja nisam romantičan tip, niti sam tip koji je za veze. Ovo sam ja i ti to dobro znaš." Kaže i u neku ruku je u pravu. Diego nije tip koji će se dokazivati riječima već djelima

"Pokušat ću da ubuduće budem bolji."

"A da?"

"Da." Kaže sigirno.

"Ne sjećam se da sam pristala na pravu vezu."

"Pristala si, nego šta nego si pristala." Kaže i poljubi me ne dozvoljavajući da se uspijem pobuniti. Naravno da sam pristala.

"Idemo u sobu?" Upitam ga kad se odmaknemo. Želim ga sad odmah.

"Čitaš mi misli." Kaže kad me digne na sebe i počne ljubi vodeći tamo do sobe. Pa ovo smo jednostavno mi. Neka bi pomislio da smo ludi ali mi to i jesmo. Ludi na naš način.

Nadam se da ste svi dobro.
Konačno pomirenje!!
Jeste očekivali ovo od njih? Kakva će to veza biti.
Uživajte u nastavku
Cathy 💜