"I gdje nam je taj famozni Toni?" Upita sarkastično Diego čim sjednemo.

"Ne budi bezobrazan." Opomenem ga.

"Taj lik mi se nimalo ne sviđa čisto da znaš." Napomene mi. Ponaša se gore od Lukasa.

"Taj lik ima ime. A šta se tiče tog ne sviđanja ne možeš reći da ti ne sviđa kad ga nisi ni upoznao." Istaknem ali ne vjeruejm da je imalo ikakvog utjecaja.

"Naravno da mogu." Nastavlja on po svom.

"Trebao bi biti malo zahvalniji Toniju."

"Ja njemu?" Upita me iznenađeno.

"Da ti njemu."

"A zašto to molim te?" Upita me podrugljivo.

"Toni je bio tu uz mene kad mi je bilo najteže. Živjeli smo zajedno i stvarno ne znam šta bi bez njega. Uvijek mi je uskakao i pomogao, pogotovo oko Lukasa." Kažem mu istinu za koju on nije znao.

"Živjeli ste zajedno?" Upita me nimalo nježno.

"Ozbiljno Diego? Od svega šta sam rekla ti si samo to čuo?"

"Čuo sam ja sve nego mi je ovo najupečatljiviji." Podrugne se.

"Nego da se vratimo na temu živjeli ste zajedno?" Nastavlja on po svome.

"Da Diego, živjeli smo zajedno." Preokrenem očima.

"Koliko dugo?" Osjećam se kao da sam na nekom ispitivanju.

"A da jednostavno kažeš svojim dečkima da istraže to?" Ne mogu da se ne podrugnem.

"Tea." Opominje me.

"Šta?"

"Zar ti nisi živjela sa bratom?" Upita me zbunjeno.

"Jesam dok nisam rodila. Lukas je imao dva mjeseca kad sam odlučila da se vratim natrag."

"Kako to?"

"Moj život je ovdje kao šta je Milošov u Srbiji. Otišla sam jer me sve podsjećalo na tebe. Bila sam trudna i sama, nisam smjela dozvoliti bilo kakav stres jer bi to značilo da bi mogla izgubiti bebu. Kad sam stala na noge odlučila sam da se vratim."

"Jel bilo nečeg među vama?" Namršti se.

"Ozbiljno Diego?" Ne mogu da vjerujem šta me pita.

"Da, ozbiljno."

"Nije, Toni mi je uvijek bio poput brata. Zadovoljan?"

"Veoma, ali i dalje mi se ne sviđa." Istakne.

"Nevjerojatan si."

"Dr..." Krene nešto da mi kaže ali prekida ga Leo koji dođe da nam uzme narudžbu.

"Gdje je Toni?" Upitam Lea kad nam donese piće.

"Nije ovdje, ima sastanak sa dobavljačima." Kaže te pogleda u mene.

"To je danas? Totalno sam zaboravila."

"Toni sve drži pod kontrolom." Nasmiješi se i ode. Hvala Bogu pa se Toni trenutno brine oko svega šta se tiče posla. Na njega se uvijek mogu osloniti ali ajde ti to dokaži Diegu koji ne želi ni čuti za njega. Pa on radi sa ženama pa ne dižem frku.

...

"Sjećam se kad sam prvi put bio ovdje." Odjedno kaže Diego dok jedemo.

"Naravno da se sjećaš, htio si me napraviti ljubomornom." Prebacim mu, nisam mu to  zaboravila.

"Htio sam vidjeti tvoju reakciju, da ti je jos stalo. A šta se tiče ljubomore mislim da si ti tu pobijedila. Zar si zaboravila da je tebe neki mlakonja prosio meni pred očima?"

"Kako bi mogla zaboraviti kad si ga odmah napao, nisam ni stigla da mu odgovorim." Podrugnem se.

"Ti možeš samo da se udaš za mene." Napomene mi da oko toga nema rasprave, a ja se samo podsmjehnem. Bolje mi je da ne komentiram.

"Ne možeš da budeš ozbiljan."

"Ali jesam." Kaže mi mrtav ozbiljan.

"E pa ja se ne želim udati za tebe." Istaknem. Žena mafijaša? Ne, to ne dolazi u obzir.

"Zašto? Koliko se sjećam u vezi smo. Normalan korak je brak." Kako smo od ljubomore došli do teme braka? Prerano mi je za ovakve teme.

"Nisi me zaprosio." Bubnem prvo šta mi padne na pamet. Ozbiljno Tea? Nisi mogla neki drugi razlog smisliti? Pa u ovo ne bi ni ja povjerovala, a još manje će Diego.

"Ozbiljno Tea? Ako si zaboravila imamo dijete zajedno." Istakne očigledno.

"Pa? Ne treba mi brak da bi imala dijete sa nekim." Kažem očigledno.

"Znači hoćeš prošnju?" Upita me mrtav ozbiljan dok ja tražim trunku šale na njegovom licu koju ne nalazim.

"Odakle sad ta tema?"

"Brak je opcija." Kaže mi ozbiljno.

"Mislila sam da ti ne vjeruješ u brak." Jednostavno Diego nije taj tip.

"Za mene je brak svetinja." Kaže mi ozbiljno. E ovo definitivno nisam očekivala. Diego i brak mi nikako ne idu zajedno.

"Od kad to?" Diego nikad nije spominjao brak.

"Jednostavno je."

"Onda mi objasni."  Jer meni nije jednostavno.

"Samo jedna žena može da bude moje žena. Samo ona može da bude majka moje djece." Objasni mi, a ja se namrštim. Očigledno je da sam ta žena ja šta mi se ne svidi.

"Djece?" Jel on spomenuo množinu.

"Lukas treba društvo." Samo ga ubijem pogledom.

"Koliko se ja sjećam ti nisi želio djecu."  Sjetim se.

"Nisam želio pa imam jedno." Istakne.

"To je bilo neplanirano." Lukas nas je sve iznenadio.

"Želim još djece. Želim jednu malu Teu." Prizna sa osmijehom.

"Jel se ja tu nešto pitam? Od kad ti želiš djecu?"

"Tea četiri godine je dug period, prioriteti su se promijenili." Pogleda me ozbiljno.

"Jelo mi je prisjelo." Priznam iskreno. Nisam očekivala da ćemo doći do ovih tema. I Diego želi da me oženi i još djece samnom? Vjerojatno bi svaka žena na mom mjestu bila sretna ali ne i ja. Imam ogroman strah od braka kao i od mogućnost drugog djeteta. Ionako sam sa Lukasom imala jako puno komplikacije, jednostavno ne želim prolaziti kroz sve to ponovno.

"O čemu razmišljaš?" Cimne me iz mojih misli.

"O tvojim ludim idejama." Podrugnem se.

"Nisu lude." Uzvrati mi.

"Nego?"

"To je plan."

"Plan." Ponovim tiše.

"Tea ne kažem ti da se odmah sutra oženimo i napravimo dijete."

"Nego?"

"Jednog dana, ne odmah sutra. Želim da budeš moja žena i majka moje djece." Koliko ja njega volim.

"Jednog dana? To može." Nasmiješim se zajedno s njime. Mogu se zamisliti kao majka njegove djece. Imat ću najljepšeg muža na svijetu i svima dati na znanje da je on samo moj. Pa ideja o braku nije više čak ni toliko loša. Bravo Tea, o čemu ti razmišljaš.

"Idemo natrag do bolnice?" Cimne me dok ja smišljam planove kako staviti na znanje da je Diego samo moj.

"Može."

...

Nakon desetak minuta stižemo pred bolnici. Ne znam za Diegu ali ja sam još uvijek pod dojmom razgovora od maloprije. Definitivno mi tema brak sad izgleda puno privlačnije. Riješim sve njegove žene u blizini time. Tea ljubim te u taj tvoj pametan mozak. Ma možemo odmah sutra da se ženino šta se mene tiče.

Cimnem se iz svojih misli kad me Diego primi za ruku i ispreplete nam prste. On je tu, nikuda ne ide. Nikad nisam mogla zamisliti da budem njegova žena, a sad on to želi. Naravno da se želim udati za njega. Da me sad zaprosi naravno da bi rekla da. Jednostvo ga previše volim. Odmah stanem, na šta me Diego zbunjeno pogleda ali ništa ne progovara.

"Volim te." Kažem sigurno u svoje riječi. Nisam mu još nijednom rekla ali volim ga. Uvijek sam ga voljela i uvijek ću ga voljeti. Ako ovo nije ljubav onda ne znam šta je.

"Volim i ja tebe." Nasmiješi se. Privuče me bliže sebe te nježno poljubi.

"To znači da ćeš se udati za mene?" Nasmiješi se. Ne bi Diego bio Diego da ne pokuša iskoristiti situaciju.

"Nisi me još zaprosio." Istaknem, šta je meni? Zašto sam zapela za tu prošnju?

"Dobro, zaprosti ću te." Objavi i iznenadi me. Znam da Diego jednostavno nije taj tip.

"Kad?" Upitam sa zanimanjem.

"Kad ćeš se najmanje nadati." Kaže te me poljubi na blic i povede u bolnicu.

Nadam se da me niste zaboravili.
Od sada nastavci će ići češće pošto mi se konačno vratila inspiraciju za ovu priču.
Hvala svima na strpljenju i čekanju.
Jeste očekivali ovo? Diego i brak. Ide li vam to zajedno? 🤔
Uživajte u nastavku 🥰
Pišite kako vam se sviđa i šta očekujete dalje?
Cathy 💞