Nakon što sam ostavila Lukasa u vrtiću uputila sam se prema Diegovoj firmi. Nismo riješili dosta toga šta se treba riješiti prije Lukasovog i njegovog upoznavanje. Ja moram biti mirna da se njemu neće ništa dogoditi. Kao i da on neće otići.

"Dobar dan izvolite." Upita me naprlitana sekretarica. Pa dobro gdje ih nalazi? U striptiz baru?

"Trebala bi Diegu." Ona me samo začuđeno pogleda. Šta joj taj pogled treba da znači? Tea možda je i nju jebao, ipak je to Diego. Pa rekao je da je jebao sve koje liče na mene, a ona nimalo ne liči. Šta je tebe uopće briga koga je on jebao?

"Gospodin je rekao da ga se ne uznemirava. Imate li poruku?" Upita preko one stvari.

"Sigurna sam kad mu kažete moje ime će htjeti da me vidi."

"Žao mi je ali to neće biti moguće. Gospodin je bio jasan. Možete ostaviti poruku ili zakazati sastanak." Samo je ubijem pogledom.

"U suprutnom ću vas morati zamoliti da izađete ili ću biti primorana pozvati zaštitare." Ma nije ovo rekla.

"Dobro." Kažem iznervirano dok vadim mobitel iz torbe i zovem Diegu dok me ova kokoš čudno gleda. A on će me isto čuti. Gdje ih samo nađe?

"Tea?" Javi se iznenađeno.

"Jel se nešto dogodilo?" Upita odmah zabrinuto.

"Možeš li reći svojoj guski od sekretarici da me pusti do tebe?" Upitam ga na šta čujem kako se smije na moj nadimak iako to pokušava sakriti.

"Mojoj guski od sekretarici? Ti si ovdje?"

"Jok na marsu sam, logično da sam ovdje." Kažem već iznervirano.

"Dobro smiri se."

"Možeš li onda prenijeti svojoj kokoški da me pusti ili da idem?"

"Dolazim." Kaže kad poklopi dok ovoj kokoški ništa nije jasno.

Diego se odmah pojavio, a na ovoj guskoj se pojavio šok. Čim je došao do mene uhvatio me za obraze i poljubio na blic. Pa neka vide svi da je zauzet. Inače bi mi ovo zasmetalo ali sad mi ne smeta. Neka pokaže onoj svojoj guski čiji je. Tea vi niste u vezi, kao što on nije tvoj. Pa on je otac mog djeteta valjda imam zato neke privilegije. Bože, totalno sam poludjela.

"Nju uvijek možeš da pustiš." Kaže guski koja gleda u šoku otvorenih usti. Diego nam ispreplete ruke u povede do svog ureda. Eto ti na, umalo joj se ne izbeljim kao neko dijete.

"Gdje ih nalaziš? U striptiz baru?" Upita me  čim uđemo u ured dok se ja samo nasmijem na njezin komentar.

"Ne zapošljavam ih ja." Obranim se.

"Jok moja baba ih zapošljava." Uzvratim mi.

"Imam čovjeka koji vodi razgovore za posao i on ih zapošljava. Ja nemam dodira s time." Objasnim joj.

"Pa ti si im šef. Stavi im na um kako se to oblače. Ljudi bi pomislili da su došli u bordel." Jao pa ona je ljubomorna šta me razveseli.

"Tea jesi ti ti ljubomorna?" Upitam kao ozbiljno iako bi prasnuo u smijeh.

"Molim? Naravno da nisam!!" Brecne se na mene.

"Jesi, jesi." Kažem kad joj se približim dok stavim ruke na bokove te ju povučem na sebe i stavim svoje ruke na njezina leđa da mi ne može pobjeći.

"Nisam." Nastavlja ona po svome.

"Jesi."

"Nisam!" Kaže već sva živčana.

"Nisi." Namjerno kažem jer šta god ja da kažem onda uvijek kaže suprotno.

"Jesam." Ja se samo nasmiješim na njezin odgovor jer uvijek govori sve kontra mene.

"Nisam!! Zbunio si me!!!" Jao kako je slatka ovako inatljiva.

"Budimo realni govoriš sve kontra mene."

"Kreten si." Lupi namršteno nogom od pod šta mene nasmije, a ona me samo ubije pogledom.

"Ti si meni došla." Podsjetim ju.

"Kao da se meni tebe gleda." Preokrene očima.

"Mene se tebe gleda." Nasmiješim joj se.

"Nebitno došla sam da pričamo."

"Jesi jela?" Upitam ju.

"Nisam, zašto?" Upita zbunjeno.

"Idemo onda na doručak." Kažem odlučno. Kost i koža je. Samo gledam kad će da se sruši.

"Šta? Nemam vremena."

"I tako moramo da razgovaramo dva u jedan." Kaže i povedem ju van uz njezino negodovanje.

...

Diego me smjestio u svoj auto i odmah se uključio u promet. Vozili smo u tišini dok je kiša padala po ulici. Dok je on vozio i pazio na cestu ja sam uspjela poskrivečki da ga posmatram. I dalje to onaj Diego za kojem se okreću sve djevojku. Iako je u međuvremenu napumpao još mišiće. Brada stara dva, tri dana mu odlično stoji. Nema ni jedne mane. Dok ja još uvijek ne mogu vjerovati da je tu, da je živ. Imam osjećaj kao da ću se probuditi iz tog sna i da ga neće biti. Iako sam ja svima tvrdila da sam ga prebolila kao i zaboravila to se nije dogodilo. Nisam kao što nisam dalje nastavila živjeti. Srećom pa je Lukas tu bio i on me natjerao da idem dalje. Kad sam ga ugledala mislila sam da će mi srce iskočiti koliko je lupalo. Mislila sam da ću se onesvijestiti kad sam ga ugledala.

"Stigli smo." Cimne me iz mojih misli i tek sad vidim da se nalazimo ispred njegove kuće. Ko zna koliko već svojimo ovdje.

"Daleko si u mislila." Kaže mi te ja izađem, a zamnom i on. Povede nas u svoju kuću koja je svuda okružena objezbjeđenjem. To mi se nimalo ne sviđa.

"Jel potrebno za ovolikim objezbjeđenjem?" Upitam ga kad uđemo u kuću. Neprijatno mi je od njih. Svi pogledi su uprti u mene.

"Da nije ne bi bili ovdje." Odgovori mi u svom stilu, a ja se pitam jesam li donijela dobru odluku.

"Diego šta se desilo? Hoćeš mi više ispričati? Gdje si bio sve ove godine? Šta si radio?" Upitam već iznervirano. Nisam ni sigurna želim li da znam.

"Prvo doručak onda razgovor." Kaže mirno dok ja ludim. Kakav vražji doručak? Kao da je meni sad do jela.

"Misliš li stvarno da mi je do jela? Ili ćemo razgovarati i ti ćeš mi sve ispričati ili ja istog trenutka odlazim." Zaprijetim mu dok on ništa ne progovara.

"Dobro." Kažem pošto on šuti. Okrenem se da odem ali me on uhvati za nadlakticu i vrati ispred sebe.

"Pričat ćemo." Kaže mi i ja se razveselim jer ću konačno saznati istinu. Iskreno se nadam da ima dobar razlog.

"Onda počni, nemam toliko vremena."

"Znaš kakav sam bio prije tebe?" Upita me na šta ga ja zbunjeno pogledam.

"Na šta točno misliš?"

"Da sam iz jednog kreveta išao u drugi krevet." Kako se uopće mogu toga ne sjećati?

"Dobro?" Kažem više kao pitanje.

"E pa tu se našla i jedna cura Leona. Njezin brat je također mafijaš. Doduše puno sitnije nego ja ali je mafijaš." Samo prevrnem očima. Jel postoji netko tko nije mafijaš?

"Kuda ovo vodi? Znaš nemam namjernu slušati kako si jebao ostale cure." Namrštim se. Ne mislim slušati o lujkama koje je on vodio u krevet. Kao da mene to zanima.

"Jesi htjela ili nisi čuti šta je bilo? Da bi ti to rekao moram ti ispričati početak." Istakne.

"Dobro, nastavi."

"Leona i ja smo se viđali nekih mjesec dana. Ona se počela više vezivati, osjetio sam da će počela zaljubljivati ali zanemarivao sam. Sve dok nije počela svima govoriti da smo zajedno i slično. Tu sam presjekao, ali ona naravno nije odustajala." Upijam svaku riječ i ovo je totalno onaj stari Diego.

"Naravno da mene nije bilo briga za nju. Bila je samo jedna u nizu. Ni prva ni zadnja koja se zaljubila u mene. Stefan i ja smo bili zajedno kad je ona ušla i ubila se ispred nas."

"Ubila?" Ostanem šokirana.

"Da,njezin brat je obećao osvetu. Krivio je mene šta mu se sestra ubila."

"Pa nisi ti kriv šta je ona bolesna u glavu."

"Sjećaš se kad sam prvi put nestao?" Odjedno me upita

"Da?" Zbunjeno ga pogledam.

"S razlogom sam nestao."

"Ako se dobro sjećam rekao si da si riješio."

"Lagao sam. Htio sam provesti još malo vremena sa tobom daleko od svih."

"Prije nego li ponovno odeš." Promrmljam za sebe ali znam da me čuo.

"Tako je, nisam htio riskirati."

"Jel moram izvlačiti riječi iz tebe?"

"Pa saznao je nekako za tebe. Dobivao sam svaki dan slike tvog kretanja s metom na tvojoj glavi. Nisam mogao dopustiti da se tebi nešto desi. To si nikada ne bi mogao oprostiti."

"Zašto mi nisi rekao?" E sad sam ljuta. Umjesto da je ostao i razgovarao samnom on je otišao. Možda smo mogli zajedno pronaći neko rješenje.

"Jer te poznajem. Jer bi ostala." Previše sam ga voljela da bi otišla. Koliko god bila u opasnosti s njim.

"Šta se dalje događalo?"

"Nećemo o detaljima, bitno je da znaš da je sve gotovo." Vidim da mu je i ovo bilo teško ispričati pa popustim. Ovo mi je dovoljno, za sad.

"Možeš upoznati Lukasa." Sad mi bude krivo kako sam se ponašala prema njemu. On je sigurno isto prošao pakao, vjerojatno i puno gori nego ja. Samo mi ne želi reći.

"Mogu?" Iznenadi se, još uvijek ne vjeruje da sam mu dozvolila.

"Da, ali moraš mi obećati da mu se neće ništa desiti."

"Neće mu se ništa desiti." Odmah spremno odgovori

"Ne bih mogla podnijeti da se njemu nešto desi."

"Tea." Hvata me za obraze i tjera da ga pogledam u oči.

"Neće mu se ništa desiti obećavam. Neću to dopustiti. Momci vas čuvaju. Samo mi vjeruj." Prisloni naša čela dok spusti ruke na moj vrat te me polako i nježno poljubi u čelo. Time mi daje neku sigurnost.

Jeste očekivali ovo? Šta očekujete dalje? 😁
Ljudi 15 K na priči 😱😱
Hvala od srca 💞
Priča je već dosta vrijeme prva u drami. Ne znam kako da vam se zahvalim. Hvala šta ste najbolji 🥰
Ps. Dinamo je prošao dalje 💙😅
Lijep vikend vam želim
Uživajte u čitanju
Cathy 💞