Nakon tri dana vratili smo se kući. S obzirom na prošli put ovaj put mi nije nimalo smetala ona glupa stuardesa, doduše ovaj put Diego nije ni obraćao pažnju na nju već samo na mene. Iako nema šanse da dozvolim da ona nastavi raditi za njega, jako dobro se vidi šta ona želi, a to neće nikad da dobije. Diego je moj, i samo moj. Ona o tome može samo da sanja. Srećom pa sam sad trudna, ima da mi ispunjava sve želje, a jedna od tih želja će definitivno biti da otpusti glupu stuardesu.

Diego je bio cijelo vrijeme uz mene i ruke držao na mom trbuhu kojeg je povremeno ljubio. Ne želim ni znati kako ću izgledati kao trudnica jer me već sad razmazio na veliko. Imam osjećaj da će ovaj puta biti sve kako treba. Ako je ovo san onda ne želim nikad da se probudim iz njega.

Definitivno ćemo put u Dubai zauvijek pamtiti. To je bio naš prvi put kao obitelj, a uz to završio se na najljepši mogući način. Mislim da ovakvo putovanje nismo zamišljala ni u snu.

Nakon šta smo sletili odmah smo se uputili kod Karle i Stefana. Ostavili smo Lukasa kod njih te se odmah zaputili prema bolnici. Ma Diego mi nije dao ni da izađem i pozdravim se sa njima. Samo je predao Lukasa i odmah se zaputio prema bolnici.

Mislim da ni ona ni ja nismo mogli da dočekamo da dođemo u bolnicu. Da nam Marko potvrdi ono šta nam je rekao test. Da po prvi put vidimo mali život koji nastaje na ultrazvuku. Život koji smo mi napravili. Život koji je nastao od naše ljubavi koja je pobijedila jako puno prepreka.

"Prestani da šetaš u krug, činiš me nervoznom." Kažem Diegu koji se cijelo vrijeme vrti u krug od kad smo došli i čini mene još više nervoznijom nego šta jesam.

"Oprosti, samo sam nervozan i uzbuđen u isto vrijeme." Kaže mi kad sjedne pored mene i uhvati me za ruku, a ja se samo naslonim na njegovo rame.

"Bit će sve u redu." Uvjeravam ga. Znam da je sve ovo za njega novo dok sam ja sve ovo prošla. Samo se nadam da će ovaj put biti puno lakše nego sa Lukasom. Ovaj put je on tu i još važnije ovaj put nisam sama. Ovaj put je on samnom.

"Knežević." Prozove me sestre te se ustanemo i krenemo prema njoj.

"Morat ćemo pod hitno da ti promijenimo to prezime." Promrmlja tiho pored mene.

"Možda ću ja baš da zadržim svoje." Nasmiješim mu se zlobno te uđem u ordinacije tako da on ostane bez prilike za odgovor. Iako dobro znam da Diego to nikad ne bi dozovolio.

...

"Tea ti možeš odmah da legneš." Kaže mi Marko te legnem dok gledam Diega koji je sav zbunjen, tijelo mu je ovdje ali je on negdje daleko u mislima.

"Diego dođi." Pozovem ga te on dođe do mene i sjedne na stolicu pored mene. Uzme moju ruku koju ispreplete u svoju i poljubi.

"Onda da krenemo?" Upita nas te samo klimnem i dignem onu majicu. Ne sjećam se kad sam zadnji put bila ovoliko nervozna. Osjetim gel koji je prokleto hladan ali pretrpim.

Marko prelazi po mom trbuhu dok gleda u onaj monitor. Iz njegove face ne mogu ništa da pročitam. Marko privatno i Marko poslovno su dvije osobe. Ozbiljno shvaća svoj posao i uvijek je ozbiljan šta se tiče posla, dok je privatan potpuno drugačiji.

Bacim pogled na Diega koji drži čvrsto moju ruku i gleda u onaj monitor sa zanimanjem ali razumije se isto koliko i ja. Minute su mi se pretvorile u sate. Imam osjećaj kao da je cijela vječnost prošla.

"Da, čestitam trudna si." Konačno kaže i pogledam u Diegu koji ima osmijeh od uha do uha. Ne znam kojim bi osjećajima mogla ovo opisati jer ovo je neopisivo. Diego me poljubi bez obzira šta je Marko tu.

"Hvala ti." Tiho prošapće.

"Jel djevojčica?" Upita ga Diego uzbuđeno.

"Još je rano da se vidi." Odgovori mu dok i dalje prelazi po mom trbuhu.

"Ušla si u deveti tjedan i veličine beba je dvadeset i tri milimetra. I naravno..."  Objašnjava nam Marko i pusti neki zvuk. Pogledam u Teu koja ima osmijeh od uha do uha dok ja s druge strane gledam zbunjen u nju. Koji je pak to vrag?

"Šta je to jebote?" Upitam zbunjeno Marka.

"Bebini otkucaji srca." Kaže mi i osmijehnem se od uha do uha. Ljepši zvuk u životu nisam čuo.

"Obavit ćeš analize, prepisat ću ti vitamine i morat ćeš paziti na ishranu." Govori Marko dok mi daje obrus s kojim obrišem trbuh. Diego pažljivo sluša i upija svaku njegovu riječ. Već vidim da će biti ovo zanimljiva trudnoća.

"Može li normalno da radi?" Upita ga Diego dok ga ja ošinem pogledom.

"Naravno da mogu." Odgovorim umjesto Marka.

"Nisam pitao tebe, već doktora." Nasmiješi mi se lažno i napomene ono doktora. Okrene se prema Marku očekujući njegov odgovor.

"Vas dvoje ste meni hit. Da, može da radi sve dok se ona osjeća dobro."

"Čuješ? To šta sam trudna ne znači da sam nesposobna." Napomenem mu.

"Ako treba da te zaključam da ne radiš za vaše dobro budi sigurna da ću to i učiniti." Iskreno me to ne bi ni čudilo, a još manje iznenadila od njega.

"Diego, Tea je trudna. Može sve raditi normalno šta i prije. Samo će se sada više umarati šta će trudnoća rasti, ali ne znači da neće nešto smjeti. Ako će trebati mirovati i neće smjeti raditi to ću ja prvi reći. Upravo ja joj prošlu trudnoću nisam dao da radi koliko god se ona bunila tako da budi bez brige."

"Barem netko razuman." Kaže i pogleda me značajno.

"Inače odmah da te upozorim da je ovo period kad će mijenjati raspoloženje svakih pet sekundi. Najčešće u devetom tjednu su simtomi najizraženiji." Objasni Diegu kao da ja tu ne postojim.

"Bez brige naći ću ja neki način kako da ju smirim." Naći ću ja način kako da tebe odalamim.

Nakon šta obavim sve potrebne analize konačno smo mogli da krenemo prema kući.

"Inače samo da te obavijestim sutra imamo zakazano vjenčanje." Kaže kad pokrene auto. Šali se zar ne?

"Molim te reci mi da se šališ." Naravno da mi sva nada padne u vodu jer me pogleda ozbiljno bez trunke šale.

"Ne, ne šalim se. Ti nikako da kreneš u pripreme pa sam ja odlučio to da riješim." Diši Tea, diši.

"Dal si ti norlmalan?!!" Brecnem se.

"Jesam i hvala na pitanju jako dobro čujem."

"Ne možeš da organiziraš vjenčanje bez mog znanja."

"Naravno da mogu."

"Znači li to da večeras ne spavamo zajedno?" Sarkastično upitam iako jako dobro znam odgovor.

"Naravno da ne znači. U te glupe običaje ja nimalo ne vjerujem."

"Ali takav je običaj." Istaknem.

"Zaboli me za te glupe običaje. Mi smo puno toga prešli da bi bili ovdje gdje jesmo. Tako da ne planiram više nikad da spavam bez tebe." I bolje bi mu bilo.

"Pazi da ti ne kažem ne." Zlobno mu se nasmiješim.

"Nećeš reći ne." Kaže sigurno u sebe.

"Kako si siguran?" Upitam ga sa zanimanjem.

"Ne možeš ti meni odoliti da kažeš ne." Samo mu se izbeljim šta njega nasmije.

...

"Tea." Pozovem ju jer imam osjećaj da plače ali ne vidim jer mi ima glavu okrenuta prema prozoru.

"Tea." Odmah zaustavim auto sa strane te okrenem njezinu glavu prema sebi. Sve u meni se slomi kad ju vidin staklenih suznih očiju.

"Šta je bilo?" Upita zabrinuo jer mi nije jasno.

"Trudna sam." Kaže očito.

"Znam." I dalje ne shvaćam.

"I bojim se." Kaže te se opet rasplače te ju privučem u zagrljaj.

"Dogovorili smo se da ćemo ići na drugu bebu." Podsjetim ju. Dobro dogovorili smo se poslije vjenčanje ali vjenčanje je sutra tako da ne vidim neki problem u tone.

"Znam ali sad se plašim. Sad je beba tu i nema povratka. Šta ako bude opet rizična trudnoća?"

"Neće." Pokušavam uvjeriti i sebe i mene.

"Tea." Odmaknem ju od sebe te primim za obraze da me pogleda.

"Ja tu i nikamo ne idem. Sve će biti u redu. Imaš mene."

"Obećavaš?"

"Obećam." Potvrdim i nježno ju privučem u poljubac. Ona je moj život i za nju bi učinio sve.

Liked by 150. 345. 487

DiegoMarković Najljepše razdoblje počinje 🤰🏼🔜👨‍👩‍👧‍👦 TeaKnežević

View all 118. 834. 362

StefanPetrović Nećeš tako uskoro mislit 😅
DiegoMarković Nisam te ništa pitao 🤪

KarlaPetrović Najlipši ste 😍😘
DiegoMarković Hvala snajka 🥰

LukaMatić Nemaš ti pojma šta te čeka 🤣🤣
DiegoMarković Ti znaš iz iskustva? 🤔

SaraPetrović Treba sad dočekati da prođe 9 mjeseci 🙈🤣
DiegoMarković Šuti Saro, ne podsjećaj me 🙄😤

TeaKnežević Pitam se koliko dugo ćeš to misliti? 🤔
DiegoMarković Dok ne rodiš 💁🏻‍♂️

Nadam se da ste mi svi dobro evo i mene je korona obišla ali sve je dobro.
Imam nešto potrebu da kažem jer očito neki ljudi neke stvari ne shvaćaju. Pa ovako, ja prvenstveno pišem prvo zbog sebe. Druga stvar je šta ja to dijelim sa vama. Pored pisanja kao i svaka normalna osoba imam privatan život. Imam posao, imam dečka, imam prijatelje, imam obitelj, uz sve to organiziram vjenčanje i imam još milijun obaveza. Naravno da ću prije pisanje odabrati sve ovo gore navedeno nego pisanje. Pisanje je isključivo moj hobi i ja od toga nemam ništa. Imam život izvan pisanja i izvan wattpada. Te ako vama ne paše šta objavljujem rijetko nastavke zbog trenutnih obaveza kojih je milijun onda jednostavno ne morate da me pratite. Ja bi voljela kad bi mogla da napišem i objavim vam svaki dan nastavak ali pored ovih obaveza to je prosto nemoguće. Ne ljutim se kad me pitate kad će nastavak i slično ali neki ljudi si daju malo previše zapravo da meni određuje kad bi ja trebala da objavljujem nastavak i kako. A uz to ti ljudi niti ne pišu priče. Nikad nisam niti ću ikada pisati zato da napišem i objavim nastavak. Ne pišem na silu već kad imam inspiracije. Pišem prvenstveno za sebe, a tek onda za vas. Svakom kome ne paše moj profil slobodno može da me otpratite. Imam svoje čitatelje koji su tu uz mene i koji poštuju moj privatan život i čekaju nestrpljivo nastavak. Ja neću propasti za vaš unffolow.
Lijep vikend vam želim 💞