Nakon šta sam završila posao u restoranu i nadoknadila dio onoga šta sam propustila vrijeme je bilo da krenem po Lukasa u vrtić.

Čim sam izašla ugledala sam Diegovo objezbjeđenje. Kad sam krenula pješke prema vrtiću dvojica su izašla iz auta i pratili me pješke dok su drugi ostali u autu. Osjećam se kao kraljica Elizabeta sa tim objezbjeđenjem. Ako ništa drugo bar su u civilu su pa se toliko i ne kuže.

Nakon pola sata hodanja stigla sam do vrtića i jedva čekama da zagrlim svog sina. Nikad još nisam bila ovoliko odvojena od njega.

"Mama!!" Viknuo je čim je me je ugledao i potrčao mi u zagrljaj. Bože koliko mi je samo falio. Uzmem ga u naručje i poljubim u njegov obraz.

"Vlatila si se?" Upita me radosno.

"Jesam."

"Jesi li mi šta donijela?" Samo sam čekala kad će da me pita.

"Naravno, čeka te poklon u stanu." Samo se nadam da Diego nije kupio neku glupost.

Nakon šta sam mu obukla jaknicu i tenisice mogli smo krenuti prema stanu. Ovaj put sam ipak odlučila da idemo autom te sam krenula prema objezbjeđenje koje je bilo u autu. Tek sad shvaćam da ja njih uopće ni ne poznajem, iako su stalno tu oko nas i paze nas. Ma ne znam ni kako se zove, Tea stvarno si neodgovorna. Čim ugledaju da idem prema njima odmah izađu iz auto.

"Gospođo?"

"Idemo u moj stan." Kažem.

"Naravno." Klimne mi glavom te otvori zadnja vrata auta. Uđem sa Lukasom te zatvori vrata i uđu u auto.

...

Nakon petnaestak minuta stigli smo pred zgradu. Lukas i ja smo izašli van i krenuli prema ulazu dok je objezbjeđenje ostalo vani.

Izađem iz lifta i pred stanom me dočeka neugodno iznenađenje. Skamenim se čim ga ugledam. Samo mi je još on falio.

"Gospođe Knežević, ne znam dal me se sjećate inspektor Milojević." Govori dok podiže onu svoju značku. Kao da bi ga mogla zaboraviti.

"Imate li malo vremena?" Upita me i pogleda u Lukasa.

"Naravno." Otključam vrata.

"Lukas uđi u stan mama će odmah doći." Kažem kad otvorim vrata i on odmah uđe unutra. Zatvorim vrata i pogledam u onog inspektora koji mi se nimalo ne sviđa.

"Neću vam oduzeti puno vremena." Progovori čim zatvorim vrata.

"Jeste vi svjesni da je gospodin Marković mafijaš?" Koji on to problem ima sa Diegom?

"Molim?" Pokušavam zvučati šta je više moguće šokirana.

"Da li bi željeli nešto da kažete o njemu?" Upita me.

"Kao naprimjer?" Šta bi mu ja trebala govoriti o Diegu?

"Kakav je prema vama? Maltretira li vas, tuče?" Ma ne mogu vjerovati da me ovo pita.

"Da li vi to meni namećete da je Diego nasilan prema meni?" Diego nikad nije digao ruku na mene. Kako uopće to može pomisliti? Da, stvarno Tea kako? Nije kao da nije mafijaš.

"Shvaćam da je ovo veliki šok za vas." Da, sigurno. Veći mi je šok bio kad me je Diego pitao da se preselimo kod njega.

"Diego nikad nije bio nasilan prema meni." Imam potrebu da ga obranim.

"Vaš dečko ima jako debeli dosje." Objasni mi. Očito želi da ga okrene protiv mene. Nema on pojma da mu to neće uspjeti.

"Pa zašto onda nije u zatvoru? Zašto slobodno šeta? Ako vi tvrdite da je kriv. " Ne mogu da sakrijem sarkazam.

"Gospođice Knežević mislite da ja želim da on šeta slobodno? Svaki dokaz uvijek bude uništen ili netragom nestane. Svaki svjedok se ne pojavi na suđenje i nestane. Mislite li da je to slučajno?" Naravno da nije. Ne želim uopće o ovome da slušam. Diego je prema meni dobar, a kakav je kao mafijaš mene uopće ne zanima. Šta manje znam o tome, to bolje. Jedino mi je bitno da je dobar prema Lukasu, ostalo me ne zanima.

"Zašto mi sve ovo govorite?" Nimalo mi nije jasno.

"Želim da izgradim slučaj protiv njega, a vi nam u tome možete pomoći. Ukoliko se ne osjećate bezbjedno možemo vam pomoći. Smjestit ćemo vas u sigurnu kuću i dati vam novi identitet vama i vašem djetetu." Namrštim se na sve ovo. Zbilja misli da ću mu ja pomoći da izgradi slučaj protiv Diege?

"Mislim da je najbolje da nazovem advokata." Kažem mu, a on odmah namršti. Taman kad krenem da ga pošaljem tamo gdje mu je mjestu jer mi već diže živce ugledam Diegu sa objezbjeđenjem. Bio je umoran i izgledao je malo reći ljuto. Ona žila na vratu mu je iskočila.

"Tea." Dolazi do mene ljubi me u čelu te me ogrli oko leđa. Pokušava da se opusti ali vidim da mu i ne ide baš te da je jako bijesan.

"Gdje je Lukas?" Upita me tiho.

"Unutra." Prošapćem.

"Marko." Pozove ga i pokaže očima na šta ovaj klimne i uputi se prema nama. Dam mu ključ te on otključa i vrati mi ključ te uđe u stan.

"Šta ti tražiš ovdje Milojeviću?" Gledao je bijesno u inspektora.

"Imao sam još neka pitanja u vezi slučajeva njezinog brata." Lažov. Mog brata nije ni spomenuo.

"Ako imaš bilo kakva pitanja postavit ćeš ga našem odvjetniku. A sad se gubi odavde. Vidim li te još jednom u blizini moje porodice nećeš više imati posao to ti ja obećavam." Ako ja ovdje išta razumijem ali očigledno da ga je ovaj inspektor jako dobro razumio. Krene prema liftu ali ga Diego pozove.

"Milojeviću?" Okrene se prema Diegu.

"Znam jako dobro da ideš na mene ali to ti neće uspjeti. Pokušavaš nahuškati moju porodicu protiv mene to ne opraštam nikome. Vidim li te još jednom u blizini moje porodice Dunav će biti mala rijeka za tebe." Kaže mu Diego prijeteći, a ja se ne usudim ni zucnuti. Toliko hladno i mračno mu je to govorio da se nisam usudila ni disati. Ovaj Diego je za mene totalno nepoznat.

"Dođi." Kaže nakon šta mi uzme ključ otključa vrata i povede nas unutra dok sam ja još u šoku. Ma ne usudim se još ni disati.

"Tata!!" Vikne Lukas čim me ugleda i zaleti mi se u zagrljaj. Podignem ga u naručje u bacim u zrak dok se on smije. Ništa mi više nije potrebno, samo njih dvoje. Tea odmah ode u kupatilo bez ijedne riječi. Ovo je prvi put da se ovako nešto desilo i vjerujem da je to šok za nju bez obzira šta zna čime se bavim. Zato ju odlučim malo pustiti samu jer vjerujem da joj treba malo vremena. Jednu stvar nikome ne praštam, a to je kad miješa moju porodicu. To nikad nikome neću dozvoliti.

"Jesi mi kupio nesto?" Odmah me upita, sva sreća pa mi je Tea rekla da očekuje poklon.

"Naravno."

"Pa gdje je?" Upita zbunjeno. Više ga zanima poklon nego ja.

"U autu. Marko donesi poklon Lukasu." Kažem tjelohranitelji te on odmah ode.

"Jesi gladan?" Upitam ga.

"Lukas puno gladan." Kaže mi i nasmije me.

"Ti gledaj crtić, a tata se odmah doći. Može?" Samo klimne glavom te mu upalim crtić. Odem da vidim šta se deševa sa Teom pošto je već dugo u kupatilu.

"Tea?" Pokucam na vrata ali nema odgovora.

"Tea?" Stisnem kvaku i iznenadim se kad se vrata otvore. Ugledam ju kako sjedi na zatvorenoj wc školjki i gleda u jednu točku.

"Mogu li ući?" Upitam tiho.

"Već si ušao." Uzvrati mi kad zatvorim vrata.

"Želiš li razgovarati?" Ja najrađe ne bi uopće vodio taj razgovor ali moram. Ne želim da pomisli nešto pogrešno. Da sada kada smo konačno pronašli svoj mir sve propadne u vodu.

"Ne znam." Iskreno kaže i slegne ramenima.

"Jel me se bojiš?" Upitam sa strahom. Ne želim da me se ona boji. Svi drugi mogu ali ne i ona.

"Ne, samo sam se malo uplašila. Ono vani nije bio moj Diego." Prizna.

"Znaš da ni tebi, ni Lukasu neću nikad nauditi?"

"Znam, samo mi je trebalo malo vrmena."

"I dalje se želiš preseliti kod mene?" Upitam iako se bojim odgovora. Bojim se da je odustala. Tko zna šta joj je sve napričao o meni. Nažalost vjerojatno sve ono šta je čula je istina.

"Naravno da želim, neću sigurno sve baciti u vodu zbog glupog inspektora." Osjetim veliko olakšanje. Kao da mi je skinula svo kamenje sa srca.

"Šta ti je sve napričao?" Moram da je pitam.

"Ništa šta već ne znam. Da si mafijaš možeš li zamisliti moju facu kad sam to saznala? Šokirala sam se." Našali se i popravi mi raspoloženje.

"Sad ti je već malo kasno za predomišljanje. Nema tebi spasa od mene."

"I još me pitao dal me maltretiraš? Možeš li da zamisliš? Ne želim ga više na slučaju mog brata. Uostalom mog brata nije ni spomenuo."

"Pobrinut ću se da već sutra netko drugi dobije taj slučaj. Moji dečki već rade na slučaju tvog brata."

"Jesu šta saznali?" Upita me sa zanimanjem.

"Znat ćeš na vrijeme."

"Htio je da sagradi slučaj protiv tebe i da mu ja u tome pomognem. Čak je rekao da će me zaštiti od tebe." Ma koga će on da štiti?!! Njih mogu jedino ja da štitim!! Niti jedna druga opcija ne dolazi u obzir.

"A kako bi te on to molim te zaštitio od mene?" Ne mogu sakriti sarkazam.

"Odveo bi nas u sigurnu kuću i dao Lukasu i meni novi identitet." Ma nije joj ovo rekao. Ima da nahranim ribe sa njim.

"Već sutra on gubi posao."

"Uostalom tebe nitko ne može zaštiti od mene. Ti si samo moja." Kažem i ona mi podari svoj osmijeh.

"Šta ti imaš sa njime? Zašto ga toliko zanimaš?" Upita me zbunjeno.

"Bio je na početku karijere kad je izgubio slučaj protiv mene. Taj slučaj bi mu otvorio mnogo vrata da ga je dobio ali nije. Od tada me ganja i pokušavati prikupiti dokaze protiv mene na sve moguće načine. Nikako da shvati da sam ja uvijek korak ispred njega." Preskočim neke detelje jer ne treba sve da zna.

"Ne želim da više pričam o njemu. Ljubi me." Nasmijem se glasno na ovo i sa velikom srećom ju poljubim jer smo mi dobro. Poljubim ju te ju dignem dok ona omota svoje noge oko mene.

Stavim ju pored lavaobao dok nastavim da ju ljubim. Najljepši osjećaj na svijetu.

"Diego dijete nam je u sobi pored." Odvojim se od njega dok mi on počne ljubiti vrat.

"Onda ćeš morati da budeš tiho." Govori sa smiješkom dok skida moju suknju koju baca dolje na pločice.

Odmah skida i moje tange i ostanem gola dolje. Gore se ni ne trudi da me skine. Otkopča svoje hlače i izvadi svoj kurac.

"Otvori usta." Naredi mi.

"Zašto?" Upitam zbunjena.

"Vidjet ćeš." Otvorim usta i on gurne svoja dva prsta šta je dalje moguće. Nakon par trenutaka ih izvadi te se spusti dolje po nešto ali ne vidim po šta.

"Otvori ponovno." Poslušam ga i ugledam svoje tange kako stavlja meni u usta.

"Moraš da budeš tiho." Objasni mi kad zatvori moja usta.

Primi me za butine te raširi moje noge. Namjesti svoj kurac na moj ulaz i uđe odmah jako i do kraja.

"Mmm." Prostenjem ali u tange na šta se on zadovoljna nasmiješi. Sigurno izgledam kao neki idiot.

Primim se za njegovo ramena kad počne jako da se zabija u mene. Počinjem da proizvodim zvukove zadovoljstva ali naravno da se to od mojih tangi ne čuje.

Nakon par jakih udarca osjetim kako me Diego puni spermom dok oboje ubrzano dišemo.

Izvuče se ih mene te mi izvadi tange iz usta. Dok ja još uvijek ubrzano dišem.

"Moramo ovo definitivno ponoviti." Kaže mi sa smiješkom dok mi daje ruku da siđem dolje koju prihvatim.

Vrati svoj kurac natrag u bokserice te se upristoji i zakopča hlače. Uzmem tange koje obučem te uzmem onu suknju i obučem i nju. Pogledam se u ogledala bolje da nisam. Kosa mi je sva nikakva. Odjednom osjetim Diega kako mi odvezuje rep koji popravlja i ponovno veže gumici.

"Ovako želim jednog dana da vežem i našoj kćeri." Kaže poljubi me u rame i izađe. Mora on baciti bombu.

Evo i mene.
Pokušavam nastavak da objavim pd prošlog tjedna ali nikako.
Pa kao prvo stigla nam je još jedna bebica na svijet. Lucas dobro nam došao. Kod mene je pravi baby bom trenutno.
Jest očekivali ovo?
Inspektor je pokušao okrenuti Teu protiv Diege ali ne zna on da je to nemoguće nakon svih prepreka koje su prošli.
Šta kažete jel došlo vrijeme da Diegu ispunimo želju? 🤔
Diego baci bombu i ode
Pišite šta očekujete dalje.
Uživajte u nastavku
Cathy 💞