Mislim da mi nikad gori tjedan nije bilo. Prespavala sam čitavo jutro. Moram polako početi rješavati stvari. Od kud uopće da krenem? Posao, tako je. Moram dat otkaz. Zato odlučim da se prvo zaputim tamo. Karla i Stefan nisu bili kući, hvala Bogu. Znam da bi me oni tlačili. Uz nagovaranje Denisa uspjela sam ga nagovoriti da me odveze na posao. Iako je imao naredbe od njih da me ne pusti nigdje.

"Na šta to izgledaš?" Upita me Toni čim me ugleda.

"Jučer mi je bio najgori dan u životu." Kažem i sjednem.

"Šta se desilo?" Upita me zabrinuto.

"Pa kao prvo dajem otkaz."

"To znam." Pričali smo o tome već prije pa zato nije iznenađen. Zna da planiram da otvorim svoje.

"Danas ga dajem." Iznenadim ga.

"Kako to? Šta nisi htjela malo pričekati?" Upita zbunjeno.

"Trudna sam." Bubnem i on otvori usta od šoka.

"Trudna? Sretni smo zbog toga?" Upita oprezno.

"Naravno da smo sretni." Kažem i on odmah ustane.

"Čestitam." Kaže kad me zagrli.

"Bit ćeš najbolja mama." Govori dok me grli

"Nadam se."

"Ima li novosti?" Znam da misli na Diega.

"Stefan sumnja da su ga ubili i negdje sakrili tijelo."

"Žao mi je." Kaže tužno.

"Ja ću biti ujak." Promjeni temu na čemu sam mu zahvalna.

"Ha?" Pogledam ga zbunjeno.

"Tvom dijetetu." Objasni mi.

"Dogovoreno."

Nakon šta sam dala otkaz odlučila sam da odem do  klinike u kojoj radi Marko. Moram se uvjeriti da je beba dobro i da je sve u redu. Ni sekunde se nisam dvoumila, zadržat ću bebu. Nešto što smo Diego i ja zajedno stvorili. Znam da će mi biti teško biti samohrana majka ali spremna sam na to. Ne bi mogla ubiti nešto što smo Diego i ja zajedno stvorili.

"Nisam te se nadao danas." Kaže mi Marko kad me ugleda.

"Želim samo provjeriti jel sve u redu." Objasnim i on me povedu u ordinaciju.

"Kao što sam prepostavio trudna si četri tjedna." Govori dok mi prelazi po trbuhu i gleda u onaj monitor.

"Možeš sad obaviti ostale pretrage?" Upita me na šta klimnem glavom.

"Dobro, onda ćemo poslije pričati." Kaže i da mi ubrus da obrišem trbuh.

...

Nakon šta sam obavila sve pretrage našla sam se ponovno u ordinaciji kod Marka. Samo ovaj put njega nije bilo. Kako mi je sestra rekla imao je hitan slučaj ali rekao je da ga pričekam. Minute su mi se činile kao sati. Jedva sam čekala da sve ovo prođe. Želim samo otići daleko od svih i biti sama. Nakon svih dešavanja potreban mi je mir od svega ovoga. U ovom stanju definitivno ne mogu donijeti bebu na svijet. Ja sam još u rasulu. Moram se smiriti i posložiti prioritete. Diega svakako više neću vidjeti, on je očito na boljem mjesto. Znala sam da će ga ta mafija jednom ubiti, ali nisam znala da će to biti kad saznam da čekam njegovo dijete.

"Oprosti što si me čekala." Kaže čim uđe i skida ono doktorsku odoru koju stavlja na vješalici

"Nema problema." Ipak je doktor.

"Šta kažeš da odemo malo prošetati? Mislim da će ti prijati svježi zrak." Predloži, zna koliko mrzim bolnice.

"Samo da nismo više u bolnici." Odmah se ustanem šta njega nasmije.

...

"Kako si? Jesi bolje?" Upita me dok se šetamo.

"Ne znam, nisam još ničeg svjesna." Slegnem ramenima.

"To je sve normalno, pogotovo jer nisi očekivala."

"Nemam uopće taj osjećaj da sam trudna. Pa nemam ni jedan simtom." Sve mi se još čini nestvarnim.

"Zato što je još rana faza trudnoće, prva tri mjeseca su najkritičniji. Moraš biti oprezna jer upravo u tom razdoblju dolazi najčešće do spontanih pobačaja." Upozori me.

"Nekako mi se sve čini nestvarnim."

"Sad ćeš polako dobivati simtome. Vjerojatno će imaš osjećaj kao da si u ciklusu. Također ćeš više biti umornija, više ćeš mokriti i slično." Objašnjava mi dok ja pozorno slušam sve što mi govori.

"Sad se moraš paziti, pogotovo jer ti nalazi nisu nimalo dobri. Po mom mišljenju bi bilo najbolje da odeš kod brata. Znam da će ti prigovarati i sve to ali on te voli. Bit će tu za tebe, a ti se trebaš malo maknuti odavde. Ne možeš sama biti u ovakvim trenucima." Govori mi polako i znam da je u neku ruku u pravu. Ovdje me sve podsjeća na Diegu i to me guši. Ne znam kako dalje, ali morat ću naučiti. Moram nastaviti dalje bez njega, a sad imam razlog da nastavim dalje. Ta beba će biti moj lijek i ona će me izliječiti. Ona mi daje razlog da vjerujem u bolje sutra.

"Mislim da ću te ovaj put poslušati, ovdje me sve guši i treba mi neka promjena." Kažem mu iskreno.

"Po prvi put u životu. Ovoj dan je od sada praznik." Izvali šta mene nasmije.

"Mi ćemo svakako biti u kontaktu i ja ću te voditi. Izgurat ćemo mi ovih devet mjeseci najbolje šta možemo." Kaže i nasmiješi mi se. Nekako vjerujem u bolje sutra, da će sve biti u redu.

...

"Gdje si ti nestala?" Upita me Karla čim uđem u kuću pošto je već bio mrak.

"Već sam mislila policiju zvati."

"Evo me, dobro sam." Kažem kad se smjestim pored nje.

"Nisi dobro, izgledaš kao kostur." Prebaci mi i znam da sam u pravu.

"Gdje je Stefan?"

"Gore uspavljuje Elenu." Samo klimnem glavom.

"Šta je tebi?" Upita me sumljičavo.

"Trudna sam." Bubnem i ona ostane u šoku.

"Trudna?" Šokira se.

"Dijete je Diegovo." Kažem da ne bude zabune i tom trenu se čujemo lom. Kad se okrenem ugledam Stefana koji me gleda u šoku. Nešto razbio vjerojatno od šoka šta sam rekla.

"Ti si trudna?" Upita sad on šokiran.

"Da."

"Kad si saznala?" Upita me Karla.

"Jučer. Kad ste me odnijeli u bolnici."

"Nama ništa nije rekao." Zaključi.

"Jer sam ja tako htjela." Objasnim.

"Šta ćeš sada?" Upita me Stefan, mislila sam da s njim neću nikad imati neki odnos ali sam se prevarila. Postali smo pravi prijatelj, ma kakav prijatelj on mi je poput brata.

"Otići ću kod brata, ne mogu ovdje biti jer me sve guši, sve me podsjeća na njega." Priznam.

"Pa dođi kod nas." Predloži Karla.

"Mislim da je to odlična ideja, trebaš se malo maknuti odavde." Stefan me podrži.

"Ti bi trebao mene podržati." Karla mu prebaci.

"A ti bi trebala nju podržati, znaš kroz šta je prošla." Ni Stefan joj ne ostane dužan. Ovaj put je u pravu.

"Pa dajte ljudi ne idem na kraj svijeta, Srbija je blizu. Uostalom dolaziti ću. Ne mislim tamo dovijeka biti možda dok ne rodim ili tako negdje." Kažem i oboje me zagrle.

"Kad krećeš?" Upita me tužno Karla.

"Sutra, ako uspijem sve spakirati."

"Ja ću ti pomoći, idemo." Kaže i ustane se te odmah krenemo prema mom stanu.

...

Karla je više plakala nego mi pomagala ali opet s druge strane me razumije. Ona ima Stefana dok ja nemam nikoga. Da se nju pita preselila bi me kod nje ali ja to ne želim. Trebam izgraditi sama svoj život. Miram ga dovesti u red prije nego li dođe ovo malo čudo na svijet. Znam da će me brat izrešetati pitanjima i svime ali pretrpit sve to za ovo malo čudo. Bože još nisam ni svjesna šta me čeka. Jedva čekam da ga mogu zagrliti, ljubiti, ma sve. On će biti razlog zašto živim. On će biti moj lijek. Jedva čekam da dođe, ajme pa tko će dočekati devet mjeseci. To je predugu period. Oke, Tea smiri se. Poludila si.

Sretno Valentino svima
Volite se svaki dan
Ne zaboravite da se ljubav pokazuje svaki dan a ne samo danas
Lijepo je voljeti, a još ljepše biti voljen
😍🥰
Uživajte u čitanju
Cathy 💞