《 RAJLIJINA PERSPEKTIVA》

Sedeo je  u fotelju listajuci neku knjigu, bez majice je... Mozda nije komplatno zategnut kao neki foto model, ali sve na njemu je bilo tako kakvo jeste jednom rijecju SAVRSENO. Gledala sam ga iza zida skrivena kao dijete koje se sprema da saopsti mami da je dobilo jedinicu i da je to sakrilo. Nije me primjecivao, cijeli dan je bio van kuce, a ja jos uvijek osjecam njegove prste  po sebi... Ne znam sta je to sinoc bilo,  ali ubjedjena sam  da nije trebalo da prija ni njemu ni meni i ako jeste. Treba li da se sladim sto mu prija neprijatelj?

-" Andrej..."

Promuklo krenem prema stepenicama dok on na kratko podigne pogled i vrati ga ka meni.

-" Htela sam da te pitam nesto..."

Mrzovoljno sklopi knjigu i posveti mi punu paznju.

-"  Bila si dobra devojcica sinoc"

Procistio je grlo i skrenuo pogled sa mojih ociju.

-" Imas pola sata da se spremis ako zelis da dobijes nagradu..."

Zavalio se u fotelju i nastavio da cita knjigu davajuci mi doznanja da ne zeli da vise ni rijec progovori sa mnom. Udahnula sam duboko i otisla u sobu. Strahujem zbog te nagrade, ali ipak se obucem... Spremno sam stala ispred njega, a on me skenira od glave do pete hvatajuci kljuceve od auta.

-" Imaces samo 20 minuta  Rajli, cekacu te u autu osim u koliko ne zelis da pobjegnes..."

Skenirao je moje oci naglasavajuci svaku svoju rijec tako da postane pitanje upuceni meni.

-" Kuda idemo?"

Nije odgovorio, prosao je pored mene, te ja krenem za njim prateci ga u stopu. Plasim se ali u njemu koliko god to zvucalo cudno kad se opasnost desila vidjela sam svog zastitnika. I ta misao mi unese neki cudan nemir.
Cutali smo cijelim putem, a onda prepoznam ulicu, prepoznam parking u blizini sume i srce krene lupati kao ludo. Izasao je iz auta,noge mi pokleknu...

-"Imas 20 minuta..."

Rekao je kada iz gepeka izvadi cvijece i svecu u kesi sa sibicama pruzajuci mi ih. Suze ne zadrzim i ako se pred njim trudin biti hrabra. Vredjala sam njegovu porodicu,njegovu majku i juce je rekao da ga boli briga za moju majku.. Danas,danas me dovodi do groblja.  Progutam kneglu prilazeci kapiji, stojim kao kip ispred nje. Ne usudim se mrdnuti ne usudim se ni vratiti. Strah me drzi na granici izmedju zelje da posjetim grob majke i da se vratim uplakana u njegovo auto.  Disem duboko i suze opet krenu da teku, drhtava ruka se spusta, a korak nazad bude dovoljan...  napravila sam jos jedan kada se zakucam u cvrste grudi. Taj miris me zasjeni,a topao dah smiri.

-" Ici cu sa tobom..."

Bilo je sve sto je rekao dok sam pribijena uz njega.  Njezno svoju ruku stavi na moja ledja i  povuce me napred. Molim boga da to nije sala sto radi, da me nece uvesti i otici... Ne odvaja svoju ruku od mojih ledja pustajuci me da upravljam  kuda cemo proci. Osjetio je da mi se tijelo trese, da gubim ravnotezu te me uhvati oko struka i zadrzi moju ruku da ne bih pala. Da li je znao da nikada nijesam sama smjela doci? Uvijek su tatini ljudi isli sa mnom...

-"Nemas cega da se plasis Rajli... Smiri se"

I jesam, i jesam jer me ti prokleto drzis jer si ti pored mene i zbog tebe se ne plasim i ako si sam djavo kojeg trebam da se plasim. 

Gledala sam u njenu plocu i kao najvece dijete, kao da nijesu prosle godine i godine od gubitka ja sam pocela plakati, zabila sam se u njegov vrat i kroz glasan plac krenem izbacati svu bol. Svake godine mi je sve teze i mrzim sto je covek koji me grli i mazi po ledjima da se smirim u pravu... Kako vreme prolazi njen lik krije magla vremena.

-" Hoces li da te pustim samu na kratko,mislio sam da ces se osjecati bolje ako dodjes?"

Odmahnem glavim i uhvatim ga za zglob,vjerovatno bih spojila nase dlanove da saku nije jako stisnuo. Cujem njegove misli i ako on skriva sve emocije na licu. Ovo nije po njegovim principima, ali opet je tu uz mene i ne osjeca kajanje zbog toga.

-"Molim te budi u blizini"
Odvojio se od mene i nijemo klimnuo glavom odaljavajuci se malo ali dovoljno da zapalim svecu i kazem sve sto imam na dusi.

-"Vidjela si ga mama, sam djavo andjeoske ljepote pomislices na prvu bas kao i ja. "

Pogledam u njega te njezno dotaknem travu ispod sebe

-" Tata je u Italiju, nadam se da ce tamo umrujeti u bijedi mama... Oduzeo mu je sve, a ja sam mu solila rane dok je on postajao moja rana. Ne znam mama sta mi se desava, ali sve vise zelim da probudim u njemu djecaka i da ga cuvam od mraka u koji je upao"

Spustila sam glavu  iznenadjena zbog rijeci koje ispadaju iz mojih usta.

-" U njemu ima dobrote... Znam da ima, jer koliko god mislio da se to ne vidi ja... Ovim postupkom me je uvjerio da nije takav kakvim se prestavlja."

Skupim oci i spustim se do njenog imena na ploci.

-"Uzivala sam sa njim..."

Izgovorim kroz suze...

-" Promjenicu ga mama, dacu mu srecu i ako je on ne zeli od mene dobiti. Bice srecan pored mene i znam da bi me podrzala i da bi razumjela zasto ga ne mrzim i pored svega sto je uradio."