《 ANDREJEVA PERSPEKTIVA》

Bijesan sam na sebe kao ris, disem ubrzano pun bijesa. Tako bih sada nekog pretukao  da vise nikad ne progovori posle mene. Zasto se svetim koji kurac!? Sta mi znaci osveta kad sam je veceras spasio? Za manje od minut sam se nasao u parku kad su mi javili za te momke. Prosto mislim da im je malo batina!?

Zasto je Jang morao napraviti takvog andjela? Tako je tvrdoglava, svojeglava i jebeno ne moze da radi po svom. Ne moze da ode od mene... 

Zasto sam zapoceo osvetu ako sebi dopustam da uzivam u dodirima osobe sa prezimenom Jang? Zasto imam zelju da tu osobu bacim na krevet vezem i jebem prokleto jako da utolim sebi zedj za njom?  Trebao sam ubiti Gorana, potom ubiti i Rajli ali ne ja dopustam da me njene usne ljube ne jednom vec drugi put!

Povredjujem je, ali vise ona mene usere svakim jebenim pokusajem da budem dominantan. Ne smijem ovako nastaviti, ne smijem zaboraviti sve sto sam prosao!

(***)

Nisam spavao, ali sam cuo u 7 sati lupanje u kuhinji.  Ma koliko volio Ninu, poludjecu od nje. Zamolio sam je da uzme i da uci, da zavrsi fakuktet koji zeli i da u opste nema potrebe da se ustaje kako bi spremala hranu ali ona ne moze da upije to. Pokusava da mi se oduzi za sve sto sam uradio za nju, medjutim i sama zna da to nije potrebno.

-" Stvarno cu da poludim od tebe Nina"

Ispijem jos jednu casu,  popio sam vise od pola boce viskija, te se nekako jedva spustim do kuhinje. Protrljam oci  pre nego pokazem da nisam spavao  

-" Nina zabranicu ti da ulazis ovamo, zasto ne spremas ispit"

Uleteo sam kao furija da bi me na vratima docekala duga smedja kosa sa opustenim loknicama, svjetle oci  po malo umorne i usne blago razdvojene sve to spakovano u jednu leprsavu  zutu haljinicu.

-" Sta radis u 7 sati Rajli dodjavola?"

-"Spremam dorucak za tog djavola.."

-" U 7 sati?"

Kazem po malo zacudjeno

-" Zato mi spremas dorucak?"

Ne ovo trijezan nikad ne bih pitao i svjestan sam toga, poslao bih je u sobu i rekao da je ceka pakao danas.

-" Moja majka mi je cesto znala reci  ako vas osoba povrijedi, možete zaboraviti, ako vi povijedite nekoga, uvijek ćete to pamtiti..."

Njen pogled sada gledao je direktno u mene,  dok vidim kako se kaje sto je progovorila i pomenula u opste svoju majku.

-"  Nisam se bas slagala sa njom kad to kaze, mozda jer nikada nikog nijesam povredila osim tebe. Tek sad njene rijeci imaju smisla jer ne boli isto kad te povrede i kad povredis. A znala je reci  kako Supa od krompirica lijeci i najdublje rane... Pa mi je spremala kad god me nesto boli"

Izdahnula je bolno.

-" Da si sada trijezan,kao sto sam mislila da jesi  vjerovatno bi me oterao u pizdu materinu. Ali pijan si i slusas me o tome kako pominjem majku. Ona nije bila nikad nalik na Gorana. Bila  je andjeo, uvijek lijepa, nasmijana kad je  boli, vrijedna i posebna za mene i sanjala sam je..."

《RAJLINA PERSPEKTIVA》

Zajecam i ispustim suze koje kupim brzo. Hvala Bogu da je pijan, inace bih prosla mnogo gore od ledenog pogleda i mirisa orhideja pomjesanim sa mirisom viskija.

-" I... Znam da ti nista ne znaci ali izvini sto sam te  umalo ubila i vredjala tvoju porodicu. Ovaj, danas joj je godisnjica smrti, svake godine bih  isla kod  nje na ovaj datum i pricala joj o tome kako sam polozila ispit, dobila novu desetku, posjetila djecu u domu."

Njegov hladan pogled ni trena ne mrdne od mene.

-" Ti bar znas mjesto gde mozes otici, pricati sa njom i paliti svecu za njen mir... Meni je i to oduzeto od  strane tvog oca."

Glasan jecaj se odlomi od mene kada  cujem ove rijeci.  I ne usudim se da progovorim, niti da bilo sta kazem  jer po prvi put vidim bolan izraz na njegovom licu. Toliko zlo mu je nanijeto da zasluzujem zajedno sa ocem da trunem u paklu jer sam ga branila  pred Adrejom ne znajuci kakav je monstrum.