Izasla sam iz kapije za sobom noseci oba kofera bio je u pravu... Apsolutno niko nije cuvao kucu,niko me nije zaustavio dok sam hrlila ka slobodi. Zar stvarno misli da cu se vratiti?

Pomislila sam dok hodam sporije niz mracnu ulicu, a kuda da odem? Nisam ni sama bila sigurna, mozda da sacekam jutro u parku, a onda provjerim da li su prijatlji zaista digli ruke  od mene. Dodjavola, nikad nijesam bila losa, uvijek sam se trudila dijeliti sve sa njima bila sam prijatelj kakvog svak zeli.  Sada? Sada sam niko i nista, nemam vise ni metal oko svog vrata koji me  drzao hrabrom kad god bih poklekla.

-" Vidi, vidi koga mi to imamo odje?"

Grub muski glas zasisti iza mene i natera me da se okrenem.

-"Divno devojce u sred noci samo sa koferima..."

Drugi momak slicne visine, razvijenih ramena hodao je ka meni vrteci noz oko svog prsta. Prestraseno ustanem sa klupe praveci par koraka kada me snazna ruka zgrabi za lakat i okrene prema sebi.

-" sta sve mozemo uraditi sa njom?"

Pitanje postavi liku iza mene koji se zivotinjski krene smijati.

-" Niko ne seta po ovoj glvoj noci  bez razloga,pobjegla si od kuce?"

-"Sklanjaj prljave ruke sa mene!"

Njegov noz se nadje blizu mene,samo jednim treptajem oka se sjetim njegovog dodira dok noz drzi blizu mog srca. Toplog sapata. Izbaci iz glave prokletog Andreja!

-" Kod nas imaces krov nad glavim ljepotice sa uvojcima"

Trgnem se kad dotakne moju kosu.

-"Vodi je Ilija"

Kroz smijeh kaze drugom momku koji me povlaci za ruku. Pokusavam se boriti ali uzaludno duplo je jaci.

-" Skloni se od mene odmah!"

Vristim i pokusavam ga bar nekako udariti ali uzaludno. Vukli su me sve do kraja parka u kom sam mislila da cu biti bezbjedna jer je sam centar grada.

-" Nekud ste posli momci?"

Taj glas odzvoni mojim usima, a osjecaj straha ispari iz mene kao da nikada nije ni postojao.

-" Mozes i ti sa nama da je podjelis momcino."

Ovaj jedan veselo krene ka Andreju koji ga smireno posmatra  sa opasno ledenim pogledom.

-" Na zalost momci ne volim da djelim svoje... Dodji Rajli"

Pokazao je rukom ka meni koja svim silama pokusavam da mu pritrcim bar da stanem iza njega i osjetim sigurnost dok oni ne odu.

-"Ona ide sa nama batice, skloni se inace ces proci jako lose"

Pokazao je na  noz, potom se blago osmijehne, a Andrej i dalje ledeno posmatra oko sebe.

-" Rado bih je pustio da ide sa vama, ali ima dve kazne i plus jednu da odsluzi kod mene koju je nocas dobila. Posle ako pozeli moze se opet sresti sa vama ali vjerujem da ce se susret zavrsiti uvijek sa istim ishodom. Ja vas sacekam,a nju vratim je odakle je otisla"

-"  Ti si neki opasni batica koji zeli nevolje izgleda..."

Njegova ramena se lezerno spustaju i dizu. ne, ne smije upasti u nevolju rana mu je jos svjeza, jos ga boli i to sam danas jasno vidjela i ako je pokusao prikriti kad se nasao ispod mene...

-" imate samo 3 sekunde da je pustite inace se kunem da cu vas poslati u bolnicu na lijecenje,samo da bih vas opet na mrtvo ime mogao prebiti"

Ogromne ruke me odgurnu u stranu i zalete se prema Andreju koji vjesto izbjegne saku i svom snagom u sred vrata udari visokog nabildovanog tipa, pao je kao pokosen gubeci svijst od udarca.

-" Da se nisi usudio da pobjegnes!"

Zarezao je drugom koji krene bjezati, Andrej ne mrdne  sa mjesta pustajuci ga da bjezi vrlo kratko da bi ga dva momka dovela pravo ispred njega taman kad je pomislio da je pobjegao.

-" Osnovno pravilo je da ne bjezis od Andreja Volkera dok te on sam ne pusti!"

Rekao je njemu ali gledao u mene, te rijeci su bile upozorenje za oboje. Svom snagom Andrej ga udara, da bi kad ovaj padne nastavio da ga sve vise i vise mlati sakama.

-" Prosao bi kao prijatelj samo sa jednim udarcem da nijesi picka"

Prorezao je kroz zube da bi se sledeci tren uhvatio za ranu i bolno sklopio oci nekoliko trenutaka.

-" Princezo... bjezi se po danu, da bih te vratio kuci pre ponoci. Mislio sam da su sve devojcice citale pepeljugu. Glupaca bezi po noci kakav je to nacin..."

Totalni smireno me posmatra,a dva kofera se nadju pored mene.

-"Ides li?"

Ni ne treba pitati dva puta. Veceras mi je jasno vrag mu zaista cuva ledja njegov jedan udarac pokosio je lika od dva metra sa ramenima kao ceo jedan sifonjer.

-" Isprati ih Oliver i javi mi kad izadju iz bolnice ne volim da krsim obecanja koja im dam"

Rekao je kada mi pridrzi vrata da udjem u auto. Nije trebao inat da me natera da odem, dodjavola bio je u pravu uvijek ce me vratiti.