Zazvonio je alarm kojeg još od faksa nisam čula i lagano sam dizala svoje tijelo iz toplog kreveta.

Pijuckala sam kavu i odlučila krenuti. Robert je poslao taksi po mene dok se ne uhodam u put ka poslu.

Kad sam stigla. Ispred mene se nalazila ogromna staklena zgrada. U pitanju su financijske agencije. Pred vratima me dočekao Robert i odveo do mog ureda.

Ovdje ćeš ti biti. Pogledaj. Uredi kako želiš dodaj ukrase, slike. Ovo je kao tvoja sobica u tvojoj kući. Naravno, samo ćeš tu zarađivati. Ovo je Lorena ona će ti pokazati šta je tvoj posao.

Naravno. Hvala ti.

U jednom trenutku sam ga htjela zagrliti od silne sreće koju mi je poklonio davajući mi ovaj posao.

Nakon obuke odlučila sam poći kući.
Pri izlazu iz firme, za ruku me je povukao Robert.

Ej.. Hoćeš na kavu? - Gledajući me svojim oštrim pogledom i osmijehom na licu nisam mogla odbiti. Krenuli smo ka obližnjem kafiću.

Šetala sam do zgrade te nisam  mogla dočekati da Dariji ispričam događaje.

Ulaskom u stan, čula sam glasove kako se došaptavaju.

Martin? Šta ti radiš tu? - Od svih ljudi najmanje sam očekivala njega. Uništio mi je život. A sad se nalazi u mom stanu.

Ja sam ga zvala. Ja i on smo već mjesec dana u kontaktu. Nadam se sa ti ne smeta. Odlučili smo ozvaničiti druženje vezom. - Smješući mi se obraćala Darija

Zanijemila sam i gledala u njih dvoje. Odjurila sam u sobu i uzela svoje stvari. Uhvatila sam za kvaku vrata dok je Darija išla za mnom u nadi da me spriječi i da mi objašnjenje. Nisam imala snage za to. Znala je dobro kroz što sam prolazila s tim dečkom.

Sjela sam u obližnji park na klupu i odlučila nazvati Roberta.

Jesi tu? Ako si slobodan jel možeš doći do parka kod mog stana. - Kroz suze sam ga dozvala.

Što se dogodilo? Jel ti to plačeš? Dolazim odmah.

Spustila sam slušalicu i prstom obrisala suze koje su curile niz moje lice.