Drugo poglavlje

"Doma sam!" povikala sam čim sam ušla u stan kojeg sam dijelila s Kathy, curom kojoj je trebalo mjesto za život pošto se iselila iz rodnog grada i došla ovdje kako bi studirala. Bila je godinu mlađa od mene, niska, malo punija i imala je dugačku, plavu kose. Nismo baš bile najbolje prijateljice, ali bile smo dobre.

Izula sam tenisice ostavivši ih pred ulazom, a vrećice s haljinom i namirnicama odložila sam na kauč pored Kathynog mačka Beansa koji se izležavao, mjauknuvši kad sam ga pogladila po glavi.

"Hej! Hoćeš kavu?" javila se Beansova vlasnica iz kuhinje. Čim sam joj dala potvrdan odgovor, začula sam lupanje kuhinjskih elemenata i šalice za kavu.

Produžila sam do kupaonice kako bih obavila nuždu, skinula šminku i oprala ruke. Beans me pratio u stopu i popeo se u svoju kutiju s pijeskom, promatrajući me svojim sivim očima. Inače nisam voljela mačke jer mi je jedna pojela hrčka kad sam imala sedam godina - to je bilo najtrumatičnije iskustvo mog života - i u početku Beansa nisam mogla podnijeti, ali vrlo brzo mi se uvukao pod kožu.

Kad sam bila gotova u kupaonici i preobučena iz neudobnih traperica u dugačku majicu kratkih rukava u kojoj obično spavam, produžila sam do kuhinje. Kathy je već sjedila na terasi sa svojom šalicom kave iz koje se pušilo u rukama, dok je između dva prsta desne ruke držala cigaretu. Sjela sam na drugu stolicu i ispružila noge na balkonsku ogradu, otpivši dugi gutljaj slatke kave. Gorka mi jednostavno nije prijala.

"Kako je bilo na poslu?" upitala je, uvukavši dim u svoja pluća. Iako nisam pušila, nisam imala ništa protiv pušenja. Dobro, ponekad bih i sama znala povući koji dim, ali to je bilo jako rijetko i jedino u situacijama u kojima sam bila jako stresirana.

"Bilo je... zanimljivo." Ispričala sam joj sve, od mamina posjeta i svađe, do tatina posjeta nekoliko sati kasnije i toga kako me uspio nagovoriti da pođem s njima na večeru čim je spomenuo Maxa. Spomenula sam i haljinu, koju sam joj obećala pokazati nešto kasnije jer sam trenutno bila previše iscrpljena da se ustajem. 

Kad sam bila gotova, samo me nekoliko trenutaka promatrala, a onda otresla pepeo u pepeljaru i ponovno povukla dim. "Hoćeš?" upitala je, misleći na cigaretu. Znala je i sama jako dobro koliko je ovo bilo stresno popodne za mene, uzevši u obzir da su me oba roditelja posjetila u razmaku od svega tri sata, ali nije dalje navaljivala kad sam odbila dim. "Sjebano je to, Ali, stvarno je."

Kimnula sam glavom, a onda zašutjela. Kad se Kathy doselila u stan, isprva je bilo stvarno čudno, no onda smo se obje opustile nakon mjesec dana i bolje se upoznale. Sad mi nije bilo nimalo žao što živimo zajedno.

"Uglavnom, dosta o meni", promijenila sam temu. "Kako si ti provela dan?"

"Znaš već, ustala u devet, otišla na predavanja i vratila se u pet. Idem večeras s curama u Basque pa ne znam kad ću se vratiti."

"U redu", rekla sam. Ustvari, ni ja sama nisam znala kad ću se vratiti. Te večere su obično počinjale u osam i trajale do jedan-dva u noći, ali sumnjala sam da ću ostati duže od jedanaest jer sutra radim.

Vrtjela sam kažiprstom po rubu šalice, gledajući u susjednu zgradu. Kathy je ustala sa stolice i otišla nazad unutra, a nakon nekoliko trenutaka sam začula glas voditelja i Kathy kako me zove da dođem nešto pogledati.

Odložila sam napola punu šalicu kave na stol, ustala i odvukla se do dnevnog boravka. Kathy je sjedila na kauču s daljinskim u rukama, očiju uprtih u TV i Beansom u krilu. Prebacila sam pogled na TV i šokirano uzdahnula.

"... još jedna djevojka je nestala sinoć blizu svoje kuće. Obitelj nestale kaže da se u osam trebala vratiti od prijateljice, a kad je nije bilo do deset, otišli su ju tražiti i nekoliko metara dalje od kuće pronašli jedino njezinu tenisicu. Policija sumnja da otmica ima nekakve veze s otmicama koje su se dogodile prije dva mjeseca. Više o ovome u večernjim vijestima..."

Kathy je nakon toga stišala TV i drhtavom rukom odložila daljinski na stolić. "Definitivno ne idem van danas", promrmljala je. "Bože, mislila sam da su te otmice prestale."

"I ja sam", tiho sam odvratila.

Prije dva mjeseca, sve o čemu su vijesti i novine pričali i pisali bile su otmice. Otete su četiri djevojke u razmaku od svega dva dana i čini mi se da su sve bile sličnih godina. Nijedna djevojka koju poznajem nije izazila iz kuće bez nekog muškog u to vrijeme, uključujući i Kathy i mene. Svakog smo dana išle s njezinim dečkom Simonom. Prvo bi nju odvezao na fakultet, a onda mene na posao i dolazio po nas. Stvari su se vratile u normalnu kad su otmice napokon prestale.

Pa, barem sam mislila da su prestale.

Mislim da je svakoj curi najveći strah biti otet ili silovan. Meni osobno strašnije djeluje otmica, pogotovo nakon filma 96 sati jer ja nisam imala tatu koji je bio CIA agent koji bi preokrenuo svijet samo da bi me pronašao. Moj tata je bio samo prljavo bogati poduzetnik i dok moji roditelji shvate da sam oteta, već bih bila tko zna gdje.

Svejedno sam ga nazvala kako bih mu rekla da dođu po mene jer sad nije bilo apsolutno nikakve šanse da idem sama do vile McAllister koja je od centra grada udaljena otprilike dvadesetak minuta autom. Iznenadio se što je to čuo pa sam mu objasnila što je bilo na vijestima i odmah se složio sa mnom da je to vjerojatno bila najpametnija ideja.

Kathy je zvala Simona jer nije željela da budemo same u stanu nakon ovih šokantnih vijesti. Nije mi smetalo što će njih dvoje zaposjesti čitav kauč i ljubakati se, na to sam već odavno bila navikla. Prije negoli je Simon došao, ja sam se pokupila na terasu s knjigom u ruci i popila svoju kavu do kraja, ostavši ondje do pola sedam jer nisam imala nikakvu namjeru prekidati njih dvoje.

Ipak se to jednom moralo dogoditi pa sam preko volje ušla nazad u stan i brzo pretrčala tih nekoliko koraka koji su me dijelili od kuhinje do moje sobe, usput zgrabivši ručke vrećice s haljinom koju su premjestili na fotelju.

"Hej Ali", Simon mi se nasmiješio. Ležao je s Kathy koja je spavala u naručju u vrlo neudobnoj pozi koju nisam htjela komentirati.

"Zdravo. Kako si?"

Simona sam smatrala mlađim bratom. Bio je zgodan, to ne mogu poreći, ali nekako mi je u ove dvije godine koliko već dijelim stan s Kathy prirastao srcu na onaj prijateljski način. Imali smo dosta toga zajedničkog i baš smo kliknuli, zbog čega je Kathy bila užasno ljubomorna, ali mislim da je shvatila kako stvari stoje jedne večeri kad sam se vratila iz noćnog izlaska i zatekla njih dvoje gole na kauču, prekrivene samo dekom.

"Solidno", pokušao je slegnuti ramenima, ali bezuspješno, a to je samo rezultiralo da se Kathy promeškolji i još više mu se približi. "Ti?"

Cinično sam se nasmijala. "Idem na neku večeru s roditeljima", rekla sam. "Ne mogu biti bolje."

Iskrivio je usnice u neku grimasu, nakon toga mi uputivši topao osmijeh pun podrške. "Sve će biti dobro, vidjet ćeš", rekao je.

"Nadam se. Idem se spremati."

Kimnuo je glavom i zatvorio oči, a ja sam produžila do svoje sobe. Izvadila sam haljinu iz vrećice i stavila ju na vješalicu koju sam okačila na vrata ormara, a zatim uzela čisto donje rublje i otišla do kupaonice.

Spremala sam se više od sat vremena i, naravno, kasnila, što mojoj mami nikako nije bilo po volji. Kad sam izašla iz zgrade obučena u onu predivnu, plavu haljinu koju mi je tata donio na posao, nije me ni pogledala, a još manje pozdravila, zbog čega je moje samopouzdanje koje su Kathy i Simon nabili komplimentima da izgledam kao kakva egzotična pustinjska princeza drastično palo. Tata mi je uputio pogled koji je govorio 'smiri se i diši' i podario mi jedan od svojih toplih i utješnih osmijeha.

No, kad je limuzina parkirala ispred ulaza u kuću McAllisterovih i vozač nam je otvorio vrata, a ja prva izašla, nestala je svaka naznaka mog bijesa jer su svi pogledi bili uprti u mene. Ne sjećam se kad sam posljednji put bila ovako u centru pažnje, ali, koliko god umišljeno zvučalo, godilo mi je. I, ne mogu vjerovati da ću ovo reći, nedostajalo.

Ipak me samo jedan pogled od svih zanimao. Čim sam nogom stupila iz limuzine, Max se cijelim tijelom okrenuo prema meni, prestavši razgovarati s kime god da je razgovarao, a na licu mu se pojavio onaj dobro poznati vragolasti osmijeh kojeg bi uvijek nosio kad bismo flertali iz zezancije i slično.

Odložio je čašu sa šampanjcem na pladanj dok je konobar prolazio i prišao mi s obje ruke u džepovima nekog skupocjenog odijela.

"Alice Hall", rekao je, a ja sam izvila usnice u osmijeh. "Dobro je napokon te vidjeti."

(ovo je ispalo duže negoli sam očekivala haha :') uglavnom, nastavak je naaapokon ovdje. trebalo mi je dosta dugo da ga napišem, u međuvremenu sam pola toga i zaboravila haha mogu misliti kako je tek vama :p u svakom slučaju, hvala vam što ste uopće još uvijek ovdje ❤ sretno svima sutra u školi)

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top