Imala sam nekoliko teorija zašto me Jake sinoć poljubio.

Prva je bila ta da je mislio da sam pijana toliko da se neću ničega sjećati. Napila sam se stotinu puta i kad god bih se poljubila s nekime, nikad se ne bih sjećala da sam to napravila. Obično bih čula za to iz govorkanja među školskim društvom, ali sinoć nisam bila baš toliko pijana da se ničega nisam sjećala iduće jutro. Itekako sam se sjećala, svega. 

Druga teorija bila je da mu je jednostavno došlo. Znate ono kad pričate s nekime tko je baš drag i jako vam se sviđa, ali samo kao osoba, i poželite ga poljubiti? Iako to nikad nisam napravila, poželjela sam puno puta. Ponajviše s Maxom.

Treća, ujedno i posljednja, teorija je bila ta da je to stvarno želio. Toliko je izgarao od želje da me poljubi da je to na kraju i napravio. Ne mogu reći da mi je smetalo.

Iako ga uopće nisam tako dobro poznavala, bilo nešto u njemu što me silno privlačilo. Jake je tako samozatajan i povučen, a otkako sam ga prvi puta upoznala, izgleda nekako tužno. Sjećam se da mi je Betty u jednom razgovoru rekla da ima curu, možda je imao nekih problema s njom.

Bilo kako bilo, sinoć me poljubio i svidjelo mi se. Morat ću porazgovarati s njime o tome, ako uopće bude htio biti u mojoj blizini. Morala sam znati zašto je to napravio.

Kad sam napokon odlučila izaći iz sobe bilo je već deset i dočekala me mamurna Betty. Sjedila je u kuhinji i pila kavu, s raščupanom kosom i razmazanom maskarom i tušem. Sjela sam pored nje.

"Više nikad neću piti", uzdahnula je.

"To svatko kaže i na kraju opet piju", odvratila sam.

"Da, ali ovoga sam puta ozbiljna, Ali", rekla je. I zvučala je i izgledala ozbiljno, nikad ju nisam vidjela takvu. Nešto u njezinu ponašanju me uznemirilo i iz nekog sam razloga imala osjećaj da nas je netko promatrao, iako smo bile samo ona, ja i još tri djevojke ovdje.

"Ima li kamera ovdje?" upitala sam. Iako nikad nisam bila paranoična, sad si nisam mogla pomoći.

"Ne", odmahnula je glavom. "I baš zato ti mogu ovo reći bez straha."

Srce mi je toliko nabijalo u grudnom košu da mislim da ga je i ona čula. Nagnula se prema meni, spustivši glas do šapta, "Pobjeći ću, Ali."

Namrštila sam se. "Stani malo, kako to misliš?"

"Tako, kako sam rekla", odvratila je, iznervirana što ju nisam shvatila. Oh, shvatila sam ja nju, itekako sam ju shvatila. Planirala je pobjeći od ovog mjesta, ne znam kako, ne znam kada, ali bilo mi je poprilično jasan pojam bijega.

"Kako to misliš izvesti?" upitala sam ju. "I kada?"

Poljubac s Jakeom je pao u drugi plan, trenutno sve što mi je bilo važno je bio taj mogući bijeg. Ovdje sam neka dva tjedna i sve o čemu razmišljam kad legnem u krevet je bijeg. A sad kad sam saznala da postoji tri posto šanse da ustvari i pobjegnem... Čovječe. Ništa drugo nije bilo bitno.

"Ne znam još ništa", uzdahnula je, naslonivši se na stolicu.

"Ja sam mislila da se tebi ovdje sviđa", zbunjeno sam rekla. Takav dojam je ostavila kad sam se prvo jutro probudila ovdje. Takav dojam je ostavila i sinoć.

"Sviđa?! Za koga me ti smatraš?"

Ljutila sam ju svojim glupavim pitanjima pa sam odlučila prestati s njima i početi ispitivati nešto pametnije. "Oprosti", brzo sam se ispričala. Imala sam toliko pitanja da nisam znala koje prvo pitati. "Kako to da ti je to palo na pamet?"

"Nije meni", odmahnula je glavom. "Nego Jakeu. Ali ne smiješ to nikome reći!" podigla je prst u zrak i mahnula njime nekoliko puta kao da mi je prijetila. "Ako se to pročuje i dođe do Silasa, stari prdonja će ubiti nekoga."

"Neću nikome reći", odmahnula sam glavom. "Ali želim znati sve."

Kimnula je. "Sinoć, kad se vratio u klub nakon što je otpratio tebe, izgledao je nekako izvan sebe i pomalo izgubljen."

Stalno je izvan sebe i pomalo izgubljen, pomislila sam. Obično bih rekla da je to imalo neke veze s onom njegovom curom kojoj nisam znala ime, ali dobro sam znala što se dogodilo samo nekoliko trenutaka prije nego što se vratio u klub.

Bio je takav zbog mene.

"Pozvao me u stranu i pitao želim li pobjeći", nastavila je, ne primijetivši promjenu na meni. "Prvo sam mislila da je napušen jer se riječ 'bijeg' nikad nije spomenula ovdje otkako sam ja tu. Ali on je bio mrtav ozbiljan. Rekla sam da želim to, a onda je on rekao da sve prepustim njemu i pitam još nekoliko cura žele li one pobjeći. Naravno da žele."

Bila sam uzbuđena zbog ovoga. Bila sam izvan sebe od uzbuđenja. Postojala je šansa da opet budem slobodna. Postojala je šansa da izbijem Maxu zube kad ga vidim idući put jer sam zbog njega i završila ovdje. Postojala je šansa da odem na policiju i prijavim ovo mjesto. Postojala je šansa da svi završe iza rešetaka i da ove otete cure, uključujući i mene, napokon osjete okus pravde.

Doduše, to je bila vrlo mala šansa, ali zlata vrijedna.

"I sad pitam tebe, Ali-"

"Ma ne moraš me ni pitati, odgovor je potvrdan!" uzbuđeno sam rekla sa suzama u očima. Otkako sam stigla ovdje nisam bila sretnija. Ustvari, prekrižite to. Jesam, bila sam sretnija nego što sam to sad bila. Sinoć, kad me poljubio. Bila sam toliko sretna da sam mislila da ću umrijeti. "Kad mogu vidjeti Jakea?"

"Uh, tek navečer čini mi se", namrštila se.

"U redu", kimnula sam glavom. Mogu čekati do navečer da ga vidim. Valjda.

Ostatak dana prošao mi je kroz maglu. Saznanje da ću možda ponovno biti slobodna dalo mi je polet kakvog sam mislila da nikad neću imati dok sam ovdje. Čak me ni Robert nije toliko živcirao kao jučer. Ipak, nisam smjela biti previše poletna kako ne bih djelovala sumnjivo pa mi se raspoloženje zbog te misli malo poljuljalo.

Jake se pojavio oko sedam i nekim čudom sam ga uspjela uhvatiti nasamo. Ništa na njemu nije odavalo da me sinoć poljubio i to mi je zasmetalo jer sam više od svega željela da to opet napravi bez kajanja. Nije me zanimala njegova djevojka niti to što ju je prevario poljubivši mene, zanimale su me jedino njegove usnice na mojima. Htjela sam da potraje duže od svega dvije sekunde.

"Moramo pričati", rekla sam ozbiljno. Sjedio je za šankom i vrtio čašu među prstima, uporno odbijajući podići pogled prema meni. "Jake." Položila sam dlan preko njegove tople ruke i kao da ga je moj dodir opekao jer se trgnuo i napokon me pogledao. "Molim te."

Pogledao je okolo da vidi jesmo li sami, što nismo bili, pa je ustao sa stolice i rekao da ga slijedim. Popila sam njegovo piće na eks, za hrabrost.

Našli smo se u uredu njegova oca i odjednom me sva ona hrabrost koju sam dobila zahvaljujući piću koje je sad grijalo moj stomak napustila i zamijenila ju nelagoda. Promeškoljila sam se.

"Slušam", promrmljao je, prekriživši ruke preko prsa.

Okej, zašto se ponašao tako hladno prema meni? Zašto mu je po cijelom licu bila ispisana krivica zbog poljupca? Nisam željela da se tako osjeća, htjela sam da me opet poljubi.

Ne znam kad sam počela na takav način razmišljati o njemu, on je bio običan... dečko. Trebala bih ga mrziti jer me doveo u ovu rupu, ali nisam ga mrzila jer da me on nije doveo ovdje, tko zna gdje bih sada bila i što bih radila. Osjećala sam jedino jaku privrženost prema njemu i nisam bila sigurna je li ova njegova hladnoća bila samo maska ili ne.

"Ja..." nisam bila sigurna koliko je bilo pametno pričati o bijegu u uredu njegova oca pa sam odustala od te teme. Umjesto toga sam odlučila pričati o poljupcu. "Zašto si me poljubio sinoć?"

Bravo, Alice, odmah na poantu.

"Ne znam", pustio je ruke da mu padnu uz tijelo i napravio jedan korak naprijed. "Jer sam to želio u tom trenutku valjda."

Raspoloženje mi je trenutno variralo.

"Jer ima nešto u tebi, ne znam ni sam što..." još se jedan korak približio. "I valjda sam mislio da se nećeš sjećati pošto si bila pijana... ali sjećaš se."

Nasmiješila sam se jer je zadnji dio rečenice rekao nekako sramežljivo, ali Jake Parker to nikako nije bio. Barem sam tako mislila.

Kako se toga ne bih mogla sjećati? htjela sam upitati, ali nisam jer sam shvatila kako bi to zvučalo. "Da si se i ti bio napio", oblizala sam usnice pokušavajući ne zadrhtati kad sam shvatila koliko mi je blizu ustvari stajao, "mogao bi okriviti poljubac na, što si ono pio, viski?"

Kimnuo je glavom. "A što ako se nisam želio napiti? Što ako nisam želio kriviti poljubac na alkohol? Što ako sam to želio napraviti potpuno svjesno?"

Oh, opa, ovo nisam očekivala. Ovo ni u najluđem snu nisam očekivala. 

"Jesi li?" šapnula sam. Sad mi je stajao tako blizu, gotovo sam mogla osjetiti toplinu kako izbija iz njega. Jednom rukom me uhvatio za struk dok je drugom zataknuo pramen moje kose iza uha.

"Hmm?" 

"Jesi li me želio svjesno poljubiti?" pojasnila sam, gubeći se u njegovu mirisu. 

"Itekako jesam."

Progutala sam slinu, gledajući ga malo u oči, malo u usne koje su mi svakom sekundom bile sve bliže sve dok se naposljetku nisu ponovno stopile s mojima, ovoga puta u nešto duži poljubac.