Stajala sam bezivotno i gledala ispred sebe. Gledala sam u avione koji su svakih nekoliko minuta uzlijetali sa piste. Za nekoliko minuta i ja cu biti u jednom od njih. Otici cu i vise se nikada necu vratiti. Zivot za mene svakako je bio zavrsen u ovom gradu. Jace sam stegnula torbu u rukama, te sjela i pogledala u ogromnu plazmu na jednom od zidova.

Let za New York polijece za pola sata.

Ustala sam i nesvjesno pocela koracati. Kada sam stigla ispred automatskih kliznih vrata, moje noge kao da su se ukocile. Vrata su se neprestano otvarala i zatvarala, ali nisam se mogla pomaknuti.

Na trenutak, jednostavno sam stajala i gledala u njih.

Ispred mene se nalazio jedan stariji par. Drzali su se za ruke i kao neki usplahireni tinejdzeri nesto se tiho dosaptavali na uho. Dok nisam ni shvatila to, jedan kraj usne izvio mi se u blagi smijesak zbog njih. Bili su sretni. Nesto sto pojedini od nas vise nikada nece biti..Mogla sam ja sada stajati ovdje sa njim. Sa mojim kovrdjavim. Sa mojim Harryem..

Ne zaboga Charlotte! Ne mozes tako razmisljati o sada vec ozenjenom covjeku. Pogledala sam na sat. Njegovo vjencanje trebalo se privesti kraju, prije nekih pola sata. Sada mi je I sluzbeno oduzet.

Prstom sam brzo presla preko obraza, te sakrila suzu koja je prijetila da sklizne niz obraz.

Zatim, krenula sam. Prisla sam pultu za kojim je sjedio decko od nekih tridesetak godina. Pogledao me je i nasmijesio se.

"Molim kartu, gospodjice", rekao je.

Pruzila sam mu kartu i nervozno pocela da lupkam prstima po njegovom stolu. Podigao je pogled. "Nervozni ste?"

"Da", lijeno sam se nasmiejsila. "Malo."

"Nema potreba da budete. Nasa aviokompanija je jedna od najsigurnijih", rekao je recenicu koju je ,pretpostavljala sam, vec znao napamet.

"Da. Sigurno." Klimnula sam glavom.

Nesto je kucao po tastaturi ispred sebe, a zatim mi je pruzio kartu. "Izvolite i uzivajte u letu."

Uzdahnula sam i uzela je. "Hvala vam."

Podigla sam torbu koja je stajala pored mojih nogu, te krenula.

Najednom, trznulo me je neko komesanje iza mene. Saputanje ljudi bilo je ogromno i kao da se bas u tom trenutku cijeli aerodrom uzbudio zbog necega. Odjednom, duboki muski glas zagrmi nedaleko iza mene. "Molim vas, samo minutu!"

Moje se tijelo automatski ukocilo. Ruke su nesvjesno pocele da mi drhte. Taj glas. Njegov glas.

"Charr", iza mene progovori promukli i hrapavi glas. Nisam mogla vjerovati. Prepoznala sam glas bez da sam se okrenula prema njemu. Nisam se zeljela okrenuti jer sam se jednostavno pocela bojati da bas sada ne haluciniram. Da kada se okrenem, da on uopste nece biti tu. Tako blizu meni. Zudnja i strah su u potpunosti obuzimali moje tijelo.

Zacula sam da je koraknuo prema meni, a zatim stao. Zatim je opet zakoracio i sada se nalazio samo nekoliko centimetara iza mene. Njegov vreli dah grijao je moj goli vrata.

Njegove grube ruke spustile su se njezno na moj struk. Trnci su mi prostrujali sve do noznih prstiju. "Molim te, okreni se", sapnuo je.

Uzdahnula sam i zatvorila oci. Polahko sam se okrenula prema njemu. "Harry", sapnula sam. Osjetila sam vrele suze kako mi se spustaju niz obraze.

"Otvori oci, pogledaj me, molim te", ponovo je rekao tihim glasom.

"Plasim se."

"Cega?", upitao je.

"Da ne budes tu kada ih otvorim. Da je sve samo san."

Osjetila sam njegove tople dlanove kako se spustaju sa obje strane mojih obraza. Najednom, njegove vrele usne spustaju se na moj obraz. Dohvaca kut mojih usana i njezno me ljubi.

U tome momentu, kroz moje misli pocinju da protjecu sve stvari o kojima sam razmisljala svih ovih godina. Moj tata. Mama. Vicky. Nevjera. Ljubav. Patnja. Laz. Zelja. Zelja za necim neostvarivim. Zelja za nedostiznim snovima...

I zelja za necim sto sam zeljala vise od svega na ovom svjetu.

Zelja za njim.

Udahnula sam i otvorila oci. Zelene oci upijaju moje, a kovrdje mu nestasno stoje oko lica.

"Stvaran si", osmijeh mi je pobjegao sa usana. Podigla sam ruku i prstima presla po njegovom obrazu. "Dosao si."

"I nikada vise necu otici", rekao je, te me privukao sebi u zagrljaj i poljubio dugackim poljupcem. Poljupcem kakav ne bi smjela mala djeca gledati na televiziji. Nasim poljupcem. Harlottovim poljupcem. Njegove usne gladno su prelazile preko mojih, a zatim me je njegov jezik zaskakiljao. Otvorila sam usta, spremno ga iscekivajuci. Nasi jezici se sudaraju u neizdrzivoj zelji I potrebi za ovim drugim. Nakon nekoliko trenutaka, oboje jedva dolazimo do dah. On pocinje njezno da spusta poljupce po mome licu, spustajuci se do moga vrata. Spusta usne na dio ispod moga uha. "Volim te", sapnuo je.

Provukla sam ruku kroz njegovu kosu. "A sta je sa vjencanjem? Sa svim sto..?"

"Nema vjencanja", prekinuo me je.

Namrstila sam se, te se odmaknula za jedan korak. "Sta se desilo?"

Njegovo se lice ozarilo. "Harry?" Ponovila sam.

Najednom, Harry kleknu na koljena, a nasi pogledi se susretose. "Istina je da sam prije nekoliko sati pobjegao sa vlastitog vjencanja. I da.. ovaj da sam.. sada sa tobom. Istina je takodjer da sada nemam nikakvog prstena koji bi tebi dao, jer ti zasluzujes, zasluzujes nesto vise od obicnog prstena, uvijek i jesi. Ali volim te. Znam to od prvog momenta kada sam te ugledao ispred onog restorana. Od tada pa do danas, moji osjecaji se ni za mrvicu nisu promjenili i znam da ce tako biti zauvijek. Uvijek sam zelio samo nekoga poput tebe, sada si pored mene i nadam se necemu takvom zauvijek. Stoga..."

Nisam cekala ni da zavrsi svoju recenicu. Dosta sam vise cekala. Povukla sam ga sa poda i privukla njegove usne na svoje. Dok nisam ni shvatila, Harry me obuhvati svojim rukama i podize u svoje narucje. Oboje smo se glasno smijali po prvi put sretni, a svi oko nas su pljeskali.

Harry spusti jos jednom svoje usne na moje, te njegov vreli dah zagrija moje uho. "Idemo sada do wc-a."

Tiho sam se zakikotala i udarila ga rukom od prsa. "Znaci samo ti za to trebam?" Pravila sam se ljuta.

Nasmijesio se i privukao me u zagrljaj.

"Ne mogu vise da cekam", promrmljao je zudno uz moje usne. Moje usne same pocese da drhte od njegove blizine.

"Zelim te Harry", sapnula sam mu na uho. Promrmljao je nesto i privio me uza sebe.

Nakasljao se. "Sada jos samo zelim da mi kazes jednu recenicu", rekao je tiho.

Dotakla sam Harryevo lice. "A koju to?"

Harry mi se priblizi za jedan korak. "Dvije rijeci. Sedam slova." Njezno mi je zataknuo jedan pramen kose iza uha.

"Ponovo nisam sigurna na sta mislis.." promrmljala sam ponovo, smijuljeci se.

"Pa promisli malo", obuhvatio me je u svoj topli zagrljaj. Nasa cela su se dodirivala, a vreli dah sudarao. "Volim te", sapnula sam.

Harry se nasmija. Priljubi svoje usne uz moje, sklopi oci i odgovori mi jednom rjecju.

"Udaj se za mene."

Author's note

Dok sam pisala ovaj dio, vjerujete mi sve sam preplakala. Jednostavno, ovo je kraj jednog divnog poglavlja u mome zivotu. Ne mogu vam se dovoljno svima zahvaliti na ogromnoj podrsci koju ste mi pruzali kroz pisanje ove predivne ljubavne price. Nadam se da je kraj ispunio vasa ocekivanja, te da niste razocarani.
Ovo je kraj kakav sam zeljela i zamisljala od prvog poglavlja ove price i mislim da je bas onakav kakav i treba biti.
Sta vi kazete?

Svakako, mislim da ova prica zasluzuje epilog. Tako da ne znam kada, ali bit ce ga. I naci ce svoje mjesto na wattpad-u :)

Ako zelite, mozete me nastaviti pratiti na mojoj prici Jedna noc. To bi mi puno puno znacilo..

Hvala vam jos jednom svima neopisivo puno. Puno vas volim. Apsolutno sve. I uvijek ce i biti tako. Ako vam ikada ista zatreba.. pomoc, savjet, razgovor sa nekim, uvijek se meni mozete javiti. Ja sam tu za vas, uvijek i zauvijek :))