Charlotte P.O.V

"Harry, pijan si.. Prestani", rekla sam

"Ne. Ne, molim te. Spavaj ovdje", rekao je zapličući jezikom

"Ja .. ne mogu u redu? To ne bi bilo ispravno. I sada idem iz ove sobe, a ti se okreni I spavaj. Dobro ?"

Pokusala sam da istrgnem svoju ruku iz njegove, ali nisam u tome uspijevala

"Pusti mi ruku Harry ili ću te udariti. Ozbiljna sam", poviknula sam na njega

"A šta ako neću?"

"Dosta je više. Ostavi me na miru, samo sam ti htjela pomoći a ne zaglaviti u ovoj sobi na silu sa tobom", uzviknula sam iz sve snage, dok su bijes I ljutnja ključali u meni.

Samo sam mu htjela pomoći, I on jednostavno nema pravo da se ovako ponaša prema meni. Ja nisam jedna od onih njegovih fufica, sa kojima moze biti kada on to pozeli. Da. Ja imam dečka I to divnog dečka. Zauzeta sam. I nitko nema pravo da se ovako odnosi sa mnom I prema meni. Ma koliko lijep I neodoljiv bio..

Osjetila sam kako stisak na mojoj ruci popušta, te su me njegove riječi dočekale kao hladan tuš poslije svega ovog. Mislim ne da sam očekivala da će se sada braniti ili nesto slično ali ..

"Znas gdje su vrata.Napolje!", rekao je hladno strijeljajući me pogledom. Te se okrenuo na drugu stranu kreveta, spriječavajuci mi time pogled na svoje lice.

On? On mene da istjera iz svoje sobe ?!! Kao da sam uopšte I htjela da dodjem u nju. Zbog njega sam to uradila. Da bi njemu pomogla I onda me on istjera. Ufff. Mrzim ga. Da Harry, čestitam ti. Uspio si da te zamrzim nakon čak samo 24 sata naseg poznanstva. Nema šta. Svaka čast.

Očajanički sam pokušavala zaspati vec puna dva sata, ali ništa. Zatvorila sam oči. Duboko sam disala. Ništa nije upalilo. Čak sam počela da brojim svaku tačku koja se nalazila na plafonu, kada mi je u misli odjednom opet upao Harry. Nisam znala šta me je vise kopkalo I ljutilo u vezi sa njim. To sto mi je prvo rekao onako romantičnu rečenicu ili ono što je nakon toga uradio ..

Sjetila sam se Alexa. Zasto uopste razmišljam o nekom drugom muškarcu pored njega. Bio je prelijepi plavokosi muškarac, prezgodan, osmijeh mu je bio kao iz snova. A oči, one su izgledale tako kao da bi se svaki trenutak mogla utopiti u njima. Ali to je jednostavno bilo to. Odgovor sam odmah znala. Trebala sam nekoga ko ce me opčiniti.. nekoga koga cu ja opčiniti. Čak I kada mi nije blizu da osjećam svaki njegov korak, svaku njegovu misao, zelju, osjećaj, pozudu, sve .. A kako je dan za danom u sada tmurnom I kisovitom Londonu prolazio, sve više I više sam sigurna da Alex nije taj.

Spremajući se za izlazak iz svoje sobe I početak jos jednog radnog dana, razmišljala sam jos jednom o svemu što se sinoć desilo.Odlučila sam. Moram razgovarati sa Harryem zbog onog što je rekao. Ne zelim da I sa kim imam zategnut odnos pa tak ni sa njim. Ma koliko me nervirao, ja sam njegova zaposlenica, I moram se tako I ponašati. Najmanje sto mi sada treba jeste to da poslije dva dan dobijem otkaz na poslu, koji mi je trenutno prijeko potreban. Čak sam u jednom kutku svoga mozga pomislila šta bi bilo kada bi mi on rekao da je, kada mi je rekao da ostanem sa njim, stvarno to I mislio. Ali ne.. ne bi to mogla uraditi Alexu. Došao je ovdje zbog mene. Zbog mene je na kraju odlučio da napusti svoj rodni kraj. Zbog mene je odlučio da napusti svoju porodicu koju neizmjerno voli I bude baš pored mene. I zbog toga sam mu bila neizmjerno zahvalna. On ju je volio. Iskreno volio. Nije bio zenskaroš I uvijek mu je ona bila jedina I znala je to. Ono što joj je uvijek bilo najvaznije u vezi sa njim, bilo je to što je uvijek vjerovala u njegovu vjernost. I to ga je u potpunosti činilo pravim muškarcem baš za nju.

Flashback-

Veselo sam krenula iz škole, trčeći da što prije stignem kuci. Zeljela sam da mama I tata sada budu ponosni na mene. Da mi barem ovaj put sa osmijehom kazu " Bravo dušo. Svaka čast za to", barem sam čula da tako mojim prijateljicama u školi govore njihovi roditelji. Ali od mojih roditelja .. ništa. Samo bezlično klimanje glavom kao da se ništa nije ni desilo. Kao da nisam cijelu noć ostajala budna, samo da bi spremila geografiju. I onda dan nakon toga, kada bi se sav moj trud isplatio, oni ni tada nisu bili zadovoljni.

Zeljeli su nesto više.

Priblizavajući se dvorištu kuće nadala sam se da bi se mozda danas mogao desiti TAJ dan. Dan kada će moji roditelji postati pravi roditelji, moji roditelji kakve sam oduvijek zeljela da imam.

Otključavajući vrata, bacila sam pogled pred garazu I vidjela da je tata već stigao sa posla. Kada sam usla u kuću bila je tisina I mrak. Čak I televizor koji je stajao u dnevnoj sobi I koji je uvijek bio uključen, danas je bio ugašen. Čula sam neke prigušene glasove sa drugog sprata I krenula sam uz stepenice. Kada sam se popela na drugi sprat, začula sam zenski kikot koji je dolazio iz mamine I tatine sobe I krenula prema njoj. Mama I tata se sigurno opet igraju, pomislila sam u sebi smijuljeći se zbog toga. Bilo mi je drago kada su se igrali jer su oni onda bili veseli, I samim tim onda je I meni bilo ljepse. Kada sam ih jednom uhvatila u toj njihovoj igri, mama mi je rekla da se oni toga igraju zato jer se vole I da ja ne treba da ulazim u njihovu sobu dok se oni u njoj igraju. Ali nisam mogla da izdrzim. Samo malkice da virnem. Mozda im čak bude I drago kada me vide da sam se vratila iz škole.. polahko sam odškrinula vrata, I ugledala tatu u krevetu kako se igra. Samo što se ovaj put nije igrao sa mojom mamom.

Kraj Flashbacka

Harry P.O.V.

Ne znam samo koji mi je kurac bio da joj ono kazem sinoc. Koji se djavo sa mnom dogadja?? Ta jebena cura mi je pomutila mozak I moram je se što prije otarastiti iz zivota. Prvo mi je se svidjalo ono što se odvijalo u meni u njenom prisustvu. Ali sada mi ti prokleto ide na zivce. Zelim onaj mir. Jebeni mir, koji sam imao sve dok se ona nije pojavila.

Nadam se samo da neće nista spominjati za ono sto sam rekao od sinoć . Da .. alkohol. Za sve ću lagano okriviti alkohol I pijanstvo. Stavise. Reći ću joj da se čak I ne sjecam sta se desilo sinoć. Ali sjećao sam se. Jebeno sam se dobro sjećao. Sjećao sam se onog pogleda koji mi je uputila, kada sam joj rekao da ostane. Kao da sam joj najveći neprijatelj na planeti. Zar je moguće da sam joj stvarno toliko odvratan, a cak me I ne poznaje kako treba..

Jedna od najzanimljivijih stvari u vezi mene, bila je ta da alkohol nikada nema neki jak utjecaj na mene. Ma koliko ga popio, nikada mi se ne moze desiti da zbog alkohola, uradim nesto nesvjesno ili nesto sto ne zelim. Da. Čak bi se moglo I reći da je to jedina pozitivna stvar u mom zivotu.. ali to naravno Charlotte ne mora znati.

Ustao sam iz kreveta I otišao do kupaonice.

Čim je hladna voda dotakla moje tijelo, osjetio sam kako sve misli I dobre I lose polahko isparavaju iz mene. Barem na pet minuta. Napokon. Zivio tuš!!

čim sam izisao iz sobe osjetio sam miris palačinaka koji dolazi iz pravca kuhinje. Zaputio sam se u nju, a kada sam usao, u njoj je ni manje ni više stajala ko .. nego .. Charlotte.

Nakašljao sam se, te je ona poskočila u mjestu okrecući se prema meni

"Hej . .", zamuckujući je rekla " Nisam znala da si ovdje"

"Da.. dobro jutro. Sta to radis?", upitao sam je pokazujući na palačinak koji je ovaj put gorio u tavi

"Huuh .. Pa htjela sam da se oduzim za to sto sam prespavala u vasoj kuci. Pa sam pomislila da bi to mogla najbolje uraditi sa palačincima", rekla je nervozno se smijeseći

Hladan Harry. Budi hladan. Samo bistre glave. Od sada sa njom samo tako. Neka ti izadje vise iz glave ta glupa plavokosa djevojka..

"Pa nisi trebala. To je Sofijin posao. A I vidim da je svaki izgorio tako da bi bolje bilo da si nam samo nesto naručila I to je to"

Lice joj se zajapurilo, a usne skupile.

"Pa znas. Mozda se jednostavno nekada mozeš I zahvaliti. Posebno ako netko nešto zeli lijepo da uradi za tebe, ma kako to na kraju ispalo"

" Da, da. A zato vidim da je ovo tvoje nikako ispalo"

" E pa, ovo svakako nisam tebi ni pravila, vec ostalim dečkima. Tako da popusti me."

"Ma da. Naravno. Ulizuj im se još malo. Mozda onda čak nećeš ni morati da se bacas pod auto, da bi našla posao."

"Sta zelis time da kazeš?", upitala me je široko razjapljenih usta

"Pa mozda bi ti spuštanje gaćica slavnim momcima, više pomoglo u boljoj zaradi. Ili cekaj .. Nije valjda da nam je Simon izmislio onu nesreću.. Ha?? Sta ti misliš??", upitao sam je smijući se, a onda Tras.

Dobro znam da sam malo pretjerao sa onim sto sam rekao, ali nisam to stvarno mislio. Stvarno sam zelio da sve ispadne kao sala, ali izgleda da ona ovaj put nije dijelila moje misljenje.

Kako se jebote uopste usudila da me osmari !!??Bijes je u meni poceo da ključa I sjetio sam se svoga brata. Michael.

Flasback

Tras.

Tras.

Tras.

"Ne tata .. nemoj . .prestani molim te", uzvikivao sam prema svome ocu

"Nemoj braco. Skloni se. Zatvori oči, nemoj ovo gledati. Nije mi nista.", saptao mi je Michael modrih usana I krvavih očiju

Skupio sam se na podu I poceo da plačem. Bol koju sam osjecao nista nije moglo da zaustavi.

Suze.

Suze.

Suze.

Gledao sam Michaela kojem su se sive okice polahko počele sklapati. Blijedilo mu je sve vise zahvaćalo lice, I oči vise nije otvarao.

"Prestani tata, prestani vise", vikao sam, trčeci prema tati I gurajući ga, sa sto vise snage, sto dalje od Michaela. U sljedećem trenutku vidio sam oca kako lezi na podu, krv ispod njegove glave je počela da se razlijeva po podu, a miris alkohola se sirio cijelim podrumom.

"Braco .. molim te. Probudi se.. Bracoo!!", kleknuo sam na pod, dozivajuci ono sto mi je jedino vrijedno u zivotu.

Kraj flashbacka

" Da se više nikada nisi usudila ovo uraditi. Jel ti to jasno!?", povikao sam iz sve snage na nju

Oči su joj zasuzile I nesigurno se počela odmicati od mene, plaseci se izgleda ovaj put za vlastitu sigurnost .. Bijes koji je kljucao u meni polahko se počeo smirivati. Istina, bio sam ljut. Ali nikada ne bih mogao dići ruku na nekoga tek tako, a pogotovo ne na zensko.

"Hej. Ja .. ", promucao sam priblizavajući joj se

"Miči se od mene", sapnula je, gledajući u pod

"Ne bi te nikada udario. U redu?"

"Samo pres. . "

"Sta nam se to fino ovdje sprema jutros", rekao je Niall ulazeći u kuhinju I prekidajući nas

"Pa jutros su vam gospodine na meniju palačinci", rekla mu je Charlotte siroko se smijeseći. Zar bas mora sa svima da bude ovako fina, osim sa mnom. Pa da. Izgleda da mora.

"Draga moja, kao da si znala da sam baš njih sinoć sanjao", odgovorio joj je Niall dok su u kuhinju ulazili Zayn I Liam.

Glasno sam uzdahnuo. Sto prije se moram maknuti iz okruzenja ove djevojke. Samo me još I moji najbolji prijatelji trebaju početi zbog nje nevirati.

"Sta je sa tobom Harry? Ideš li to negdje?", upitao me je Niall dok sam izlazio iz kuhinje

"Da. Idem u studio sada, pa ćemo se tamo vidjeti".

_____________________________________________________________

Nadam se da ce vam se svidjeti ovaj nastavak. Mada i sama mislim da je ovaj put moglo bolje. Hvala svima onima koji citaju moju prvu pricu, i voljela bih kada bi mi ostavili neki vote i komentar. Hvala puno :* <3