Charlotte P.O.V

"Ne mogu da vjerujem da ovo radis", mumljala sam dok smo se, Harry i ja uza stepenice penjali do moga staroga stana.

"Rekao sam ti, necu da budes nasamo sa njim."

"Sta god.."

Kada smo dosli pred vrata stana, pokucala sam na vrata gledajuci u Harrya koji nije skidao pogled sa mene. Vrata su se otvorila, te sam se okrenula prema njima. Osmijeh na Alexovom licu je ubrzo nestao kada je shvatio da Harry stoji pored mene.

"Hej", promucao je tiho.

"Hej", nasmijesila sam mu se. "Poslala sam ti poruku da cu doci po stvari.."

"Da, da. Naravno", sklonio je se u stranu. "Slobodno udji."

Kimnula sam glavom i prosla pored njega. Cim sam usla u stan neka vrsta nostalgije me je pogodila. Iako smo kratko bili u njemu, ovaj stan mi je prirastao srcu.

Osjetila sam Harryev dah kod uha. "Ne zelim se ovdje zadrzavati."

Neprimjetno sam ga pogledala i klimnula glavom. Prosla sam pored dnevne sobe, kada mi je nesto unutra privuklo pozornost. Krenula sam da se vratim, medjutim Alex mi je preprijecio put. "Nemoj unutra ulaziti.."

"Zasto?", upitala sam zbunjena.

"Pa ovaj ..", zapoceo je tiho, a ja sam ga malo odgurnula rukom u stranu..

Ostala sam sokirana. Na stolu u dnevnoj sobi bile su upaljenje svijece i spremljena je vecera za dvoje. Za njega i .. mene? On je ovo spremio za nas? Pogledala sam u njega, medjutim gledao je u pod ne obracajuci paznju na mene.

"Sta je ovo?", upitala sam.

"Ja..", zapoceo je medjutim tada mu se necija saka nasla na licu.

"Sta dodjavola!"

Alexova glava naglo se zavrtjela, a zatim je udario od zid. Ispred njega stajao je Harry.

"Sta je sa tobom, Harry?!", povikala sam na njega.

Harry je stajao iznad njega i uopste se nije obazirao na mene. "Sta je kretenu? Spremio si veceru za sebe i MOJU curu!", posebno je naglasio ovo 'moju', zbog cega mi je kao nekoj budali osmijeh zablistao na licu. U ovakvoj situaciju ti se Charlotte smijes. Stvarno?

"Harry! Prestani", povikala sam na njega, te ga povukla za ramena.

"Pusti me!", odgurnuo me je dalje od sebe i opet uhvatio Alexa za kragnu na majici primicuci ga sebi. "Ostavi je vec jednom na miru!"

"Neces mi ti to govoriti!", najednom sam zucula Alexov grubi glas, a zatim je on nasrnuo na Harrya. Sakom ga je udario u stomak, a zatim u lice. Ne! Cuvaj se Harry! Primjetila sam krv na Harryevom licu, i kao da me je nesto i samu udarilo. Harry je opet zamahnuo prema Alexu medjutim ovaj se sada izmaknuo i jos ga jednom udario sakom u lice.

O moj Boze, oni se stvarno tuku!

"Prestanite!", povikala sam medjutim nijedan se nije obazirao na mene.

Harry je sada zbacio Alexa sa sebe, i opet sakama nasrnuo na njega. Uhvatio ga je za vrat te mu lice prislonio uza zid.

"Upozoravam te! Drzi se sto dalje od nje!"

Alex se koprcao ispod njegovoga tijela nista ne govoreci. Dobro se je opametio!

Prisla sam Harryu sa ledja i stavila mu ruku na rame. "Molim te prestani..", sapnula sam, na sto je se njegovo tijelo ukocilo. Opustio je ruke koje su drzale Alexa i pogledao u mene. "Idi pokupi svoje stvari."

Klimnula sam glavom i otrcala u svoju sobu. Cim sam usla potrcala sam prema ormaru i izvukla jednu praznu torbu. U nju sam natrpala sve stvari i odjecu iz ormara. Pokupila sam sa ladica svu sminku i sve licne stvari koje su mi ostale. Nisam toliko ni pratila da li cu sve uzeti, ona dvojica su mi sada bitnija. Ne zelim da se poubijaju.. Zelim sto prije da Harry odvedem iz ovog stana. Razgledala sam jos jednom po sobi, a zatim izasla iz nje. Toliko o mojoj proslosti u ovom stanu. Za jednu minutu sve sam izbrisala.

Dok sam se priblizavala dnevnoj, zacula sam Alexov glas kako tiho nesto govori. Kada sam usla u dnevnu sobu, obadvojica su pogledala u mene.

"Jesi li sve spremila?", upitao me je Harry.

Klimnula sam glavom. "Jesam."

Napokon. Harry se je odvojio od Alexa te mi prisao i uzeo torbu iz moje ruke. "Ajde idemo."

Tek sam mu tada vidjela lice koje je bilo prekriveno krvlju. Njegovom. Uzlapnula sam. "Harry tvoje lice.."

"Idemo odavde", ponovio je uzimajuci me za ruku i vukuci me za sobom.

"Charr", najednom nas je zaustavio Alexov glas. Tek sam se tada njega sjetila, pa sam se okrenula prema njemu.

"Alex, zao mi je zbog svega.."

"Nisi ti kriva", prekinuo me je. "A takav muskarac ti ne treba pored tebe. Opet kazem zasluzujes bolje."

Odmahnula sam glavom. "Zbogom, Alexe."

Zatim smo izasli na vrata moje proslosti.

Alex P.O.V

Trznula me je zvonjava telefona iz spavace sobe. Usao sam u sobu i vidio telefon na komodi pored kreveta. Prisao sam i pogledao zaslon. Kiseli osmijeh mi je poletio na lice.

"Halo", javio sam se.

""Hej. Da li su dolazili?", upitao je glas sa druge strane telefona.

"Da." Klimnuo saa glavom, ponosan zbog onoga sto se desilo.

"Je li kreten nasjeo?"

Usne su mi se stisnule u lijeni osmijeh. "Da. Siguran sam da jeste."

Harry P.O.V

"Ne mogu da vjerujem da si to uradio..", mumljala je dok je trcala po kuci trazeci nekog alkohola.

"U kupatilu", rekao sam tiho. Zaustavila se i pogledala u mene. "Mogao si odmah reci.."

Uzdahnula je, otisla do kupatila, te se vratila u sobu sa kutijom prve pomoci.

"Sjedni tu", povukla me je do kreveta.

"Ne trebas mi toliko sada pametovati. Uradio sam ono sto bi svatko na mom mjestu..", promrljao sam.

Pogledala me je u oci. "Da. Svatko bi znaci otisao nekome u stan i potukao se bez razloga?", upitala je prelazeci vatom preko rane ispod oka.

Jauknuo sam. "To boli.. lakse malo."

Opet je dohvatila ranu. "A to nisi mislio dok si se tukao i razbijao stvari oko sebe?"

Slegnuo sam ramenima. "Lijepo ti kazem, opet bi to uradio."

Uzdahnula je i odmahnula glavom. "Koji si ti kreten.."

Charlotte P.O.V

"A i njegovo lice je gore, tako da..", promrljao je. Pa da to je njemu i najbitnije. Kao svako musko..

"Nikome nije potrebno nikakvo dokazivanje", promrljala sam.

"Zasto to kazes?", upitao je ljutito.

Pogledala sam u njega. "Nisi se trebao tuci sa Alexom. Nista nije uradio."

"Ma ne", prosistao je. "Samo vam je spremio romanticnu veceru! Apsolutno nista nije uradio!"

Evo ga opet.. "Ja sa tim nemam nista! I ti to dobro znas! "

"A da ja nisam bio sa tobom, da li bi vecerala sa njim?"

"Stvarno me to moras pitati?!" bijesno sam mu odgovorila.

"Charr.."

"Ne", prekinula sam ga. "Ako nisi primjetio poslije te tuce dosla sam sa tobom. A nisam ostala sa njim! I nemas nikakvog prava da se ovako ponasas prema meni!"

Sutio je i nije odvajao pogled od mog. " A sada sjedi ovdje da ti ocistim tu ranu."

Kimnuo je glavom i sjeo na mjesto od malorpije. "Izvini."

Uzdahnula sam glasno. "Dosta mi je vise tvog prigovaranja za svaku sitnicu... "

"Znam ali.."

'Nicim to nisam zasluzila", prekinula sam ga. "A uvijek se iskaljujes na meni. Sekunda ti treba da puknes i onda sam ja kriva!"

Ustao je sa kreveta. "Znam, ali oprosti. Znam da sve uvijek zeznem, ali.."

Odmahnula sam glavom. "I do kad ce biti tako?"

Prisao mi je blize te svojim rukama obuhvatio moje. "Tako ce biti uvijek. To sam ja. Ali zato te i trebam pored sebe. Jedina me ti uvijek i takvog uspijes razumjeti i dovesti u normalu."

Osmijeh mi je poletio na lice zbog ovih rijeci. Samo JA to uspijem..

Osjetila sam kako se njdgovo tijelo stisce uz moje, te me je potuno pritisnuo. "Oprastas li mi?"

Odmahnula sam glavom. "Ne", rekla sam kroz izdah.

"Jesi li sigurna?", izdahnuo je pored mojih usana, a njegov vreli dah se stopio sa mojim.

Kimnula sam glavom. "Aha." Boze, tako je vruce..

"A da li ces se ljutiti ako onda upravo sada uradim nesto..?"

"Sta ?", upitala sam.

"Ovo", rekao je a zatim je svoje usne spojio sa mojima.

Kao da je istog trenutka vatromet pucao oko nas. lebdila sam dok su se nase usne i jezici spajali. Prebacila sam ruke oko njegovog vrata i priblizila mu se jos vise. Njegove ruke su se spustile na moj struk, cvrsto me drzeci u mjestu.

Najednom trznula nas je zvonajva telefona. Oboje smo se zadihani odmaknuli jedno od drugoga. "Idi se javi. A mi cemo nastaviti..", rekla sam vragolasto.

Kimnuo je glavom, smijeseci se i odsetao do telefona. "Simon", rekao je na glas.

Kimnula sam glavom i otisla do kuhinje. Blesavo sam se smijesila prisjecuci se scene iz spavace sobe. Ne mogu da vjerujem da mu sve uvijek tako lahko oprostim, ali to je valjda ljubav. A ja Harry volim. Nasula sam sebi casu vode i krenula nazad u sobu.

Kada sam usla u sobu, ostala sam zatecena prizorom. Harry je sjedio na cosku kreveta dok mu je glava bila zagnjurena u ruke. Polahko sam mu prisla "Harry. Sta je bilo?"

Podignuo je pogled prema meni, a oci su mu bile suzne. "Simon..", mucao je.

"Sta sa njim?", upitala sam ga zabrinuto. "Je li mu se nesto desilo?"

"Ne", odmahnuo je glavom. "Javio mi je da.. "

Zabrinutost je vec kljucala u meni i vise nisam mogla da cekam.

Uzdahnula sam. "Sta Harry? Sta ti je javio?!"

"Turneja. Sljedece sedmice nam pocinje turneja."

Osjetila sam kako mi koljena pucaju te sam sjela na krevet. Probavljala sam sta je on to upravo rekao, a onda sam shvatila.

On.. odlazi?

Zayn P.O.V

"Jesi li siguran u ovo?", upitala je gledajuci u mene.

Kimnuo sam glavom. "Moram ovo uraditi kad tad.."

"Znas da bih voljela da mogu ici sa tobom..", uzdahnula je Vicky.

Pomilovao sam joj obraz. "Da znam. Ali uvijek ima prece od preceg. Sve cu ti ispricati veceras.."

"Da", presla je prstima po mojoj ruci. "Vidimo se onda veceras, u redu?"

"Aha", kimnuo sam glavom. Njeno lice se primaknulo mojem te je spustila usne na moje.

Nakon nekog trenutka, odvojila se je od mene, te izasla iz auta. Jos jednom je spustila glavu i pogledala u mene. "Cuvaj se, u redu? Ako ti nesto bude trebala samo me zovni.."

Kimnuo sam glavom i nasmijesio se. "Hocu. Vidimo se."

Zaustavio sam auto ispred ogromne bijele zgrade i znao sam da vise nema povratka nazad. Sada ili nikada.

Prisao sam pultu. "Dobar dan. U kojoj je sobi Trisha Malik?"

Starija medicinska sestra je pogledala u mene. "A ko ste joj vi?"

"Ja sam..', zamuckivao sam. "Ja sam joj sin."

Kimnula je glavom. "Sacekajte trenutak."

"U redu."

Gledala je nesto u kompjuter ispred sebe, a zatim progovorila. "Soba 215. Drugi sprat pa lijevo."

Kimnuo sam glavom. "Hvala."

Dok sam se penjao liftom, milijun stvari mi je prolazilo glavom. Sta sada? Kako sada da sve ovo ide? Zasto se kojeg djavola uopste vraca u nase zivote? Sta zeli vise i od mene a i od moga oca.

Cim su se vrata lift otvorila, ugledao sam poznati lik moga oca. "Sine", rekao je tiho kada me je primjetio.

"Tata". Uzdahnuo sam. "Sta se dogadja?"

"Ne znam sine." Odmahnuo je glavom. "Iz bolnice su prvo nazvali mene. I dalje sam joj zakoniti muz.."

"Gadura", promrljao sam.

Osjetio sam njegovu ruku na mome ramenu. "Puno toga smo prosli zbog nje. Ne znam.."

"Kako se ti drzis? Da li si je vidio?", prekinuo sam ga.

Kimnuo je glavom. "Ti si sada sine najbitniji ", rekao je tiho. "Jesam. Neka djevojka je sa njom.."

Kimnuo sam glavom. "To je ova soba?" upitao sam ga pokazujuci na sobu ispred koje smo stajali.

"Da." Kimnuo je glavom.

"Hocu li ulaziti?", upitao sam ga.

Uzdahnuo je. "Trebalo bi.."

Izdahnuo sam, te prisao vratima. Polahko sam ih odskrinuo, te usao unutra. Zatim sam je ugledao.

"Perrie?"

_______________________________________

Morala sam malkice zakomplikovati :D Nadam se da vam se nastavak svidja i ostavite vote i komentar :))

Jedno pitanje za vas- Da  li bi ste voljeli da sad opisujem njegove dane na turneji i njen zivot dok su odvojeni  ili da to brzo prodje? Zelim vase misljenje.

Volim vaasss <3