Vicky P.O.V

Cujem Zaynov glas pored sebe, ali ne mogu da shvatim sta govori. Da li se uopste obraca meni?

Sve sto vidim i cega sam svjesna stoji upravo nekoliko metara dalje od mene i gleda me onim najljepsim plavim ocima.

Prolazim pored Zayna i trcim u zagrljaj mladicu koji me je ostavio prije mjesec dana na najokrutniji nacin. Ali to sada uopste nije bitno. Bitno je sto ju tu, sto se je vratio i sto ga ponovo vidim.

Cim osjetim njegove ruke oko svoga struka shvatam koliko mi je samo falio. Sjecanje mi odmah ide na nesto poznato, na nesto sto je uvijek bilo ispravno, od malena, od skole, od kada sam bila dijete.. moj Nate.

Shvatam da sam potpuno zaboravila na Zayna, te se odmicem od Natea koji me nevoljko pusta iz svoga zagrljaja.

"Zayn", zovnem ga, okrecuci se iza sebe. Pokazujem mu na Natea: "Ovo je Nate. Nate ovo je Zayn, moj .. ovaj.. prijatelj."

"Drago mi je", rekao je Nate pruzajuci mu ruku, koju je Zayn blago stisnuo. Zadrzala sam nekoliko minuta pogled na Zaynu zeleci da vidim njegovu reakaciju, medjutim nista. Kao da se pozdravlja sa obicnim prolaznikom, nekim koga srece prvi put u zivotu i ko nema nikakvoga utjecaja na njega. A ne da je to bivsi momak od djevojke koje mu je se 'nabacivala', prije nekoliko dana.

Na trenutak sama sebe upitam. Pa sta sam I ocekivala sada od njega? Da bude ljubomoran? Da mu smeta moja prisnost sa Nateom? Pa puno si ocekivala Vicky..

Malesni smijesak pojavljuje se na Zaynovom licu. "Ovaj, pa idem ja sada. Ostavit cu vas same. A mi se .. ovaj.. cujemo se", rece.

Blago mu klimnem glavom. "U redu. Cujemo se, Zayn."

Vidim Zayna kako nespretno uzima kljuceve auta iz dzepa te mi se okrece ledjima. Gledam da li ce se berem na trenutak okrenuti, ali on se ne okrece.

"Pa mala moja", odjednom sam zucula glas Natea. "Nemas pojma koliko sam te pozelio..Mogu li te jos jednom zagrliti?",upitao je.

Osjetila sam kao mi sicusni smiejsak bjezi na lice, te sam klimnula glavom. "Aha."

Zayn P.O.V

Bol u meni raste svakim pogledom izmedju njih dvoje, ali pokusavam da se ne obazirem na to. Nabucujem svoj najbolji lazni smijesak na lice i ljubazno mu se smjeskam. Ne zelim da ona primjeti bilo kakavu emociju na meni... Svakako smo samo prijatelji.

Pozdravljam se sa njima i krecem prema autu. Kako mu ona uopste moze onako pasti u zagrljaj poslije svega sto joj je uradio? Pa dovraga, ostavio ju je preko obicne poruke! Poruke!!

"A sta si joj tek ti govorio, pa je i tebi oprostila..", zacujem sicusni glasic u meni.

Zasto je dovraga tako naivna!!

Okrecem se prema njoj jos jednom, medjutim prizor je isti ko I maloprije. Nate je grli, a ona uziva u tome.

Harry P.O.V

Oprao sam sube, te umio lice ledenom vodom. Pogledao sam se u ogledalo – visok, prevelika na meni crna majica te gnijezdo na glavi kako su to svi nazivali. Sta radis ti Harry? Mislis lida stvarno takav mozes zadrzati tu djevojku koja upravo mirno spava u tvome krevetu? Mislis li da bi ona stvarno ikada mogla zavoljeti nekoga kao sto si ti?

Frustrirano sam prosao prstima kroz kosu, pokusavajuci barem malo da je namjestim, te krenuo iz kupatila.

Kada sam usao u sobu, zatekao sam Charlotte ispruzenu na krevetu pod pokrivacem. Zelio sam da odmah sada skocim na nju, sklonim taj glupi pokrivac sa nje I poljubim svaki dio njezinog tijela, ali automatski sam se zacrvenio zbog takve fantazije. Ona nije takva djevojka i nemam pravo da uospte razmisljam o tome. Sve ce biti kada ona bude zeljela i kako bude zeljela.

"Hej", prosaputala je tiho promuklim glasom.

"Hej, ljepotice", nasmijesio sam joj se.

"Vrati se lezi jos je rano", prosaputala je tiho i pokazala mi rukom na krevet.

Polahko sam krenuo prema njoj, te legao na drugu stranu madraca odmaknut od nje. Ispruzila je ruke prema meni te sam shvatio sta zeli. Primaknuo sam joj se, tako da je ona stavila glavu na moja prsa a ruke prebacila oko moga struka.

Pogledao sma u nju. Izgledala nekako zamisljeno, kao da je razmisljala o necemu, pitao sam se o cemu. Najednom je progovorila.

"Sta je bilo sa tvojom majkom?"

Nisam bio siguran da li to zelim odgovoriti, ali svjedno sam odgovorio. "Nisam vise sa njom u kontaktu.."

Charlotte se je nagela i pogledala me u oci. "Nemas nikoga?"

"Ne.. mislim.. imam sestru", rekao sam tiho.

"Stvarno?", upitala me je.

"Aha", klimnuo sam glavom.

"Mladja ili starija? Gdje je ona?"

"Mladja..", rekao sam dureci se. "Ona je sa majkom I ocem.."

"Tvoj otac?"

"Da." Klimnuo sam glavom. "Mama i on su opet skupa.."

"Ali.."

"Tvrde da se promjenio, ali ja ..ne znam", rekao sam prolazeci prstima kroz kosu I pokusavajuci se smiriti.

"Da li je tvoju sestru.. znas.. tukao?", upitala je tiho, praveci mi kruzice po stomaku. Osjetio sam kako me samo ta mala sitnica koju ona radi smiruje.

"Ne. Barem ona to nikada nije rekla, ali nije.. ne vjerujem da je i nju tukao.."

"Pa da li se ikako cujes sa sestrom?"

"Da. Mislim zove me, pokusava me natjerati da pricam sa majkom i ocem ali .. ne mogu." Osjetio sam kako mi se suze skupljaju u ocima, te sam ih zatvorio poksuavajuci ih se rijesiti. "Nije tako lahko.."

"Zao mi je sto sam te podsjecala na to", rekla je tiho, stavljajuci mi ruku na obraze i blago ih milujuci.

"Imas pravo da znas", rekao sam joj tiho drzeci pogled prikovan za njen.

"Onda", najednom je rekao nasmijana. "Sta slusas od muzike?"

Nasmijao sam se na ovu njenu promjenu razgovora I teme.

"Pa.. vecinom Adele, Sam Smith. Ed Sheeran.. i tako to.. Ti?"

"Oho. Nisam znala da si mi i romanticna dusa, Harry Styles.. Ko bi rekao", rekla je vragolasto se smijeseci.

"Pa ti sada znas, i to je najbitnije, zar ne?", odgovorio sam joj cereci se.

Crvenilo je udarilo u njezine obraze te je naglo spustila pogled. "Moji omiljeni su.. takodjer Adele, Enrique Iglesisa, Bruno Mars.. ", rekla je zamisljeno.

"A sta volis inace da radis kada si slobodna?", upitao sam je zeleci da saznam sto vise stvari o njoj.

"Pa", najednom se je sjetno nasmijesila. "Uvijek sam voljela da citam.. Kod kuce sam imala malu biblioteku koju sam imala samo za sebe... to je bio kao neki moj sigurni kutak, jedino sam tada bila 'svoja'."

"Sta volis da citas? Koji zanr?", upitao sam.

"Pa ne znam bas. Najvise volim sve, sve moguce zanrove. Ali ipak najvise citam fantaziju, samo u njoj pisac se moze igrati sa nasim mozgom i otkrivati one nepoznate svijetove tako da.."

"Fantazija znaci ?", rekao sam nasmijeseno.

"Aham."Klimnula je glavom.

"Volis li ti citati?", upitala me je.

"Pa ako se podrazumijeva da volis citati ako si procitao jedino Pinokija, onda volim..", odgovorio sam joj smjeskajuci se.

"Pametnica mala", rekla je smijeseci se.

"Koja ti je omiljena boja?", upitao sam je.

"Hm.. roza?"

"To sam i mislio.."Klimnuo sam glavom.

Najendom je napravila lice kao da se duri, te me je udarila rukom od prsa. "To je divna boja.."

"Da, da.."

"Tvoja?"

"Plava", odgovorio sam.

"To sam i mislila.." rekla je praveci istu grimasu kao ja maloprije.

"Charlotte", najednom samm rekao, znajuci da joj nesto moram priznati. "Molim?", pogledala je u mene.

"Onaj dan kada smo se posvadjali pred svima.." Zastao sam dok su mi sjecanja polahko nadilazila. "Ja ono nisam uradio.. Nisam te ja gurno, nisam ja sve ono rekao... jednostavno nicega se ne sjecam od onoga dana."

Charlottino lice najednom je preblijedilo, a prste je skupila u saku. "Zasto to sada spominjes?"

"Izvini", rekao sam iskreno. "Zelio sam da to znas. Zelio sam da znas da nikada nesto onakvo ne bih uradio. Mozda sada ovo izgleda kao da se zelim izvuci za sve ono sto sam.."

Charlotte je uzdahnula."Vjerujem ti", najednom me je prekinula.

Klimnuo sam glavom. Nastupila je kratka sutnja i pogledao sam u nju kojoj je zabrinutost bila dosta vidljiva na licu. "Sto je bilo?", upitao sam je.

"Hoces li ti meni oprostiti..? Za ono sto sam rekla?", upitala je gledajuci u prste I ne podizuci pogled prema meni.

Pozelio sam joj reci. Nikada ustvari nisam ni bio ljut na tebe. Bio sam povrijedjen, ali ne zbog necega sto si rekla. Nego jer nisi bila pored mene, a trebao sam te.

Ali nisam to mogao izgovoriti, pa sam uzeo njezinu ruku u svoju i pridignuo sam se sa kreveta. Pogled sam prikovao za njezin i zelio sam da shvati da sve ovo sto joj sada budem rekao je potpuna istina i nista drugo.

Prislonio sam ruku na njezin obraz i blago ga pomilovao. "Zelim samo nesto da znas i u nesto da budes sigurna.. Do sada svaku djevojku nisam cak ni zelio da upoznam. Cak ni ime da joj znam. Bili smo skupa, spavali smo skupa i jedina misao koja mi je tada prolazila glavom bila je ta kako da je se sada uspijem rijesiti. Ali kada sam sa tobom..", rekao sam  milujuci joj obraz." Jedina misao koja mi prolazi glavom jeste kako da te sto duze uspijem zadrzati pored sebe. Nikada, ali bas nikada nemoj da pomislis da mi se moras izvinjavati zbog necega. Stalo mi je to tebe i ne znam sta da uradis, sta da kazes to ce uvijek biti tako. Tvoja ruka je u mojoj, nasi prsti su spojeni... To je jedino bitno, zar ne?", upitao sam je.

Njene oci su zaiskrile, i rukama me je stegnula oko vrata. "Ne zelim te izgubiti", sapnula mi je u vrat.

"Obecavam da nigdje ne idem", tiho sam prosaputao jos jace je stezuci uza sebe.

...

"Dusoo", dozvao sam je.

"Molim?", odgovorila je iz kupatila.

"Ja idem samo sa momcima da nesto obavim. Pa cu brzo kuci, u redu?", rekao sam joj.

"Cekaj malo..", rekla je glasno. A zatim sam je cuo kako trci prema meni. Najednom njezine ruke su se ovile oko moga vrata, a usne spojile sa mojima. Blago sam je zavrtio, dok nam se usne uopste nisu razdvajale.

"Sada mozes ici", promrmljala je u moje usne.

Blesavo sam se nasmijesio, jos jednom je poljubio te izasao.

...

"Hajde pickice, idi vise. Nemoj slucajno da te puno ceka", rekao mi je Louis podsmjehujuci mi se, dok su se ostali nasmijali u glas.. Ali sam vidio da je i njima drago zbog mene.

"I ti bi da imas gdje", malo sam ga bocnuo na sta je se on uozbiljio. "Nije neka sala, brate.."

"Znas da si ti moj brat", rekao sam mu udarajuci ga sakom blago u rame.

"Znam", rekao je cereci se. "Ajde vidimo se, pa zovi veceras ako i vi budete htjeli sa nama. Ide I Vicky, reci Charr.."

"Ajde hocu. Vidimo se", rekao sam te, usao u ulaz svoje zgrade.

Nikoga nije bilo na ulazu, te sam samo prosao penjuci se prema svome stanu. Potrcao sam uza stepenice, zeleci sto prije da je vidim, a onda sam se poceo smijati sam sebi zbog toga. Bas sam postao picka, ali briga me. Ako je tako zbog nje, dobro je.

Cim sam prisao vratim, shvatio sam kako nesto nije u redu. Vrata su bila malkice odskrinuta a neciji glasovi su dopirali iz nje. Odmah sam prepoznao njezin. Shvatam da je drugi glas muski, te shvatam kako mi je se tijelo odjenom napelo. Malko pomicem vrata i na ogledalu koji stoji u hodniku ugledam

odraze Charlotte I Alexa. Alexa? Sta on dovraga radi u mom stanu?

On joj nesto govori, dok ona odmahuje glavom. Vidim kako njegova ruka pada na njezinu podlakticu, cekam da je ona skloni sa tog mjesta ali ona to ne radi. On joj se jos vise primice, a ona tek tada reguje. Stavlja ruku na njegova prsa i gura ga od sebe. On joj se opet primice, dok ona sklanja lice od njega i gleda u pod.

Ne mogu ovo vise gledati. Ulazim u stan i glasno lupam vratima. On se odmah okrece prema meni i gledamo se oci u oci. Hvatam Charlotte za ruku I sklanjam je iza sebe dok pogled drzim prikovan za njegov.

"Sta ti radis ovdje?"

"Razgovarao sam sa Charr, a ne sa tobom", odgovorio je dok mu je lice najednom pozelenilo.

"Nemas ti sta razgovarati sa njom. A sada napolje", odgovorio sam hladno, priblizavajuci mu se. "Drzi se dalje od nje.."

"A sta ako necu?", upitao je.

Osjetio sam kako mi zila na vratu pulsira, a saka koju sam drzio prislonjenu uz nogu breca.

"Nije mi problem da te natjeram.." najendom sam osjetio Charlotte kako me hvata za ruku, te sam se malo opustio.

"Nisi dobar za nju, znas to i sam", rekao je najednom Alex. "Povrijedit ces je kad tad. A znas ko ce tada biti uz nju? Ja", rekao je nasmijesno.

"necu je povrijediti..", promucao sam.

"Mislis? Povrijedit ces je i izgubiti je.. a to ces sve sam uraditi..", rekao je upiruci prsto u mene. Pogledao je jos jednom u nju. "Vidimo se Charr", te izasao iz stana.

Okrenuo sma se prema njoj koja me je gledala suznih ociju. Na trenutak sam se zapitao sta ako je I ona u to sigurna ako I ona? Sta ako je .. izgubim?

Izgubit ces je . Izgubit ces je..  Njegove rijeci  mi odzvanjaju glavom.

Uhvatio sam njezinu ruku i blago je stisnuo. Najednom njezino se lice naslo zagnjureno u moj vrat. Cvrsto sam je zagrlio rukama oko struka, zeleci da mi bude sto blize. Promrmljala mi je nesto u rame, a zatim sam osjetio njezine prste kao prave kruzice na mojim ledjima. Naglo, jedna misao me je prostrijelila.

-Ne mogu zamisliti zivot bez nje.

_______________________________________

Jedan nastavak koji se je morao desiti. Lotta i Hazza se vise upoznaju i shvataju stvari jedno oko drugoga... Sta mislite sta ce sada biti sa njima? Da li ce biti sretni ili ipak nesto ima da se zakomplikuje?

Kao sto vidite Vicky sada nije bas tako sigurna da je preboljela Natea..

Oni koji vole Zayna, ne brinite se od sljedeceg nastavka kao sto vidite svi skupa izlaze u klub, te tu imamo jos Zacky momenata :)  I sta Vi mislite koga ce Vicky izabrati Natea, Zayna ili pak Liama? :P

Molim vas ako zelite, pogledajte prolog moje nove price sa Zaynom, koju pocinem tek krajem 2015 ili pocetkom 2016. Zove se "Jedna noc". I imam toliko planova za tu pricu, da jedva cekam da je pocnem pisati :) Molim vas procitajte prolog, te je stavite u Reading Listu, tako da kada krene dobijete obavjest za nju.

Volim vas (: xx