Charlotte P.O.V

"Znaci doktore, sve je u redu sa njim, samo da se jos malo pripazi i to je to?"

"Da, gospodjice. Neka hoda samo onoliko koliko je to potrebno. Neka ne nosi nista tesko i za dan dva vec bi se sve trebalo vratiti u normalu..", govorio je sijedi covjek ispred mene.

"Ali..nekada mu se desava da ima jaku bol u glavi te nesvjesticu.. da li je to u redu?", upitala sam zabrinuto.

"Da, naravno. Udarac koji je dobio u glavu bio je dosta jak, ali samo neka redovno uzima lijekove, pije dosta vode, odmara i to bi trebalo prestati.."

"Aha. U redu. Puno vam hvala sto ste dosli."

"Nema na cemu, draga. Ako vam nesto bude trebalo samo me zovnite.."

"U redu, hvala vam jos jednom.", rekla sam mu nasmijeseno, dok je sijedokosi lijecnik izlazio na vrata.

Huh. Dobro je. Vec sam se nakon Harryevih stalnih nesvjestica pocela brinuti oko toga sta mu je. Hvala Bogu da je u redu..

"Charlotte", cula sam njegov glas iz spavace sobe.

"Sta je?", upitala sam ga, dok sam ulazila u sobu.

Lezao je na krevetu posmatrajuci me od glave do pete i vragolasto se smijeseci. "Vec sam se prepao da mi te je onaj starac oteo.."

"Pa nije bio daleko od toga..", rekla sam mu sjedajuci pored njega.

"Ma nemoj mi reci... Je li to bolji od mene..?"

"Pa po onom sto do sada vidim.. bit ce da je iskusniji od tebe", rekla sam podizuci obrve. Njegove oci najednom se uozbiljise te podize jednu obrvu. "Je li se stvarno trebam zabrinuti?", upitao je.

Udarila sam ga rukom po prsima i napravila zgadjenu grimasu. "Stvarno si kreten! Pa covjek ima osamdeset godina!"

"Pa sta ja znam, draga moja..", rekao je grleci me rukama oko struka I priblizavajuci me sebi. Usnama je okrznuo moju usnu resicu lagano je grizeci. Odmah sam osjetila kako mi se trnci spustaju niz tijelo, dok me je nesto stipkalo u stomaku.

"Harry", dahnula sam.

Osjetila sam njegove usne kako se spustaju niz moj vrat, lagano me grickajuci. Poljubila sam ga u kosu, dok sam rukama uhvatila njegovo lice trazeci njegove usne. Najednom usne nam se spojise i nasi jezici pocese da se bore za dominaciju.

Njegove ruke su se spustale niz moj struk, grabeci moju straznjicu te je stiskujuci. Mahinalno sam se podigla sa kreveta i opkoracila ga nogama. Guzica mi je sada bila na njegovim koljenima, dok sam ruke stavila na njegove butine i nagela mu se prema usnama.

"Duso, sta mi radis?", dahnuo je u moje usne. Blesavi smijesak zbog njegovog komplimenta mi je pobjegao na lice te sam zeljela da budem jos bolja za njega. Uhvatila sam njegove ruke I postavila ih na moju straznjicu. Shvatio je sta zelim te je poceo jos jace da je gnjeci. Nako nekoliko trenutaka, povukao me je za straznjicu u svoje krilo, tako da sam sada sjedila na njegovoj muskosti. Osjetila sam kako sve vise raste ispod mene, te su mi gacice najednom postale iznimno vlazne.

Pocela sam da se trljam od njega, zeleci jos vise prisnosti sa njim, kada me je najednom trznulo zvono na ulaznim vratima. Odvojila sam usne od njegovih i pogledala ga u oci. "Ne otvaraj", prosputao je opet se vracajuci na moje usne.

Opet smo se poceli ljubiti, kada je zvono opet zazvonilo i opet i opet i opet.

"Moramo izaci, mozda je nesto bitno..", prosaputala sam mu u vrat.

Nevoljko, osjetila sam kako Harry odvaja ruke i usne od moga tijela, te sam se pridigla sa kreveta i potrcala prema ulaznim vratima. Kada sam dosla pred vrata namjestila sam malkice kosu, te poravnala majicu I helanke koje sam imala na sebi.

Cim sam otvorila vrata Liam, Niall, Louis I Vicky su usetali u stan. "Zasto nam ne otvarate do sad?", upitali su me svi u isti glas.

"Nismo culi..", promucala sam dok sam osjetila kako su mi se obrazi ugrijali. "Hajde udjite", pokazala sam im prema dnevnoj sobi.

"Da. Niste culi jedino ako..", zapoceo je Louis, a ja sam osjetila kako mi obrazi gore. Najednom svi su se okrenuli, pogledali u mene, te odvalili smijati. "Nismo vas valjda prekinuli?"

"Ajde decki skratite jezik..", najednom me je trznuo glas Harrya sa praga sobe.

"Zasto si ustao?", potrcala sam prema njemu.

"Ne mogu vise da lezim u onoj sobi.. mogu da barem ovdje sjedim..", rekao je prilazeci krevetu.

"Uhh.. dobro.", rekla sam zabrinuto. "Ali nesmijes se umarati.."

"A sta je ono sad onda bilo?", sapnuo mi je na uho tako da sam samo ja cula. Pogledala sam ga vragolasto. "Ono ti je bio umor?"

"Vise uzitak nego umor ali..", prokomentarisao je smijeseci se.

"Kretenu", rekla sam mu odmicuci se od njega. "Onda sta ce te popiti?", upitala sam ostale koji su vec sjedili te upalili tv.

"Ja cu pivo", sva trojica su rekla u glas. "Ti?", upitala sam Harrya.

"Sok", odgovorio je ljutito na sto su se svi nasmijali.

"Izdrzi duso jos nekoliko dana..", rekla sam mu cereci se.

"Vicky?"

"Hajde pomoci cu ti u kuhinji..", rekla je ona ustajeci I prilazeci mi.

"Onda kako si mi ti?", upitala me je kada smo usle u kuhinju.

"Mah, dobro sam", odgovorila sam joj iskreno. "Osjecam se stvarno.. dobro i zadovoljno."

Vicky se blago nasmijesila. "Drago mi je zbog tebe."

"Hvala ti."

"Jesi li se vise cula sa Alexom?", upitala je tiho.

Odmahnula sam glavom. "Poslije onoga kada mi je poslao poruku vise mu se nisam javljala. On uvijek zove ali.."

"Zbog Harrya se ne javljas?", upitala me je.

"Aha", klimnula sam glavom. "Smetalo bi mu to, tako da ga ignorisem.."

"Nije mi ni Alexa jasan, ako vidi da ne zelis.. zasto je onda tako uporan..?"

"U zadnjoj poruci koju mi je poslao odjednom zeli da budem prijatelji .. ne shvatam ga vise.."

"Ali on te stvarno voli, znas to znar ne? "

"Da.. Sto je najgore znam..", rekla sam klimajuci glavom.

"Dobro, nemojmo vise o njemu.. Sta je sa tobom?", upitala sam je.

"Nate..", rekla je tiho.

Pogledala sam je u oci. "Sta sa Nateom?"

"Stalno me zove, salje poruke.. "

Podignula sam obrve. "Od kud sada to?", upitala sam je. "Shvatio je da je pogrijesio sto se onako ponio prema tebi?"

"Da, valjda.. Govori da zali zbog svega. Da nismo trebali onako zavrsiti..ne znam ni sama.."

"A ti?"

"Sta ja?"

"Kako se ti osjecas povodom toga? Da li ti je I dalje stalo do njega?"

Vicky je spustila pogled, blago odmahujucim glavom. "Vjeruj mi da ne znam. Dvije godine smo bili skupa, voljela sam ga, jos uvijek mi je stalo do njega.."

"Ima li tu, ali..?"

"Pa saznat cu uskoro..", promrmljala je.

"Kako mislis saznati ces..?", upitala sam je zbunjeno.

"Pa.. on dolazi u London", rekla je najednom blesavo se smijeseci.

"Stvarno?", upitala sam je iznenadjeno.

"Da." Klimnula je glavom, siroko se smijeseci.

"Pa kada dolazi?"

"Ne znam. Mislim vec zna gdje zivim I sve to.. pa rekao je da ce me iznenanaditi", rekla je zamisljeno.

"Sretna si zbog toga, zar ne? Pretpostavljam da ipak nesto I dalje osjecas prema njemu..?"

Klimnula je glavom. "Da.. valjda. Puno je tu bilo ljubavi, da nista prema njemu sada ne bih osjecala. Ali opet sve cemo vidjeti kada se pojavi.."

"A Vicky?", prekinula sam je na kratko.

"Molim?", uptitala je.

"Sta je sa.. znas vec.. sa Zaynom?"

Njeno lice se najednom uozbilji, a usne joj se skupise u ravnu crtu. "Njega mi ne spominji vise.."

"Zasto? Jeste li se posvadjali ili..?"

"On je.."

"Djevojke!! Hoce li ta pica stici?!", najednom nas je trznuo glas Liama iz susjedne sobe. Vicky I ja smo se nasmijesile jedna drugoj, uzele pica u ruke te krenule prema njima. "Idemoo!!"

Vicky P.O.V

"Zar stvarno moramo sve vrijeme da gledamo utakmicu?", upitale smo Charlotte I ja dureci se.

"Zao mi je duso.. trojica protiv dvije.. nasa je pobjeda", rekao je Niall slijezuci ramenima.

"Uff!"

"Vicks", najednom me je trznuo Charlottin glas, koja se je na krevetu sada mazila sa Harryem. Izgledali su naprosto savrseni skupa. "Mozes li mi donijeti neku duksericu iz moje sobe, hladno mi je..?"

"Da, naravno." rekla sam ustajuci. "To je ona soba pored hodnika jelde?

"Aha. Vidjeces ogromni ormar, pa donesi sta bilo da obucem.."

"Okss", rekla sam izlazeci iz sobe.

Kada sam iz njihovog ormara uzela ogromnu zelenu duksericu za koju sam pretpostavljala da je bila Harryeva, krenula sam nazad u dnevnu. Najednom netko je pozvonio na vrata.

"Vicky! Hoces li ti otvoriti?", zacula sam glas Charr iz sobe.

"Hocuu!", promrmljala sam prilazeci vratima.

Zayn P.O.V

Dobro je sto sam dosao. Ne bih vise mogao da zamislim da sjedim u kuci I gledam tv po citav dan. Imao sam naprosto osjecaj kao da ludim. Pozvonio sam na vrata gledajuci u pod.

Samo se nadam da ona nije tu. Ne bih sada mogao podnijeti da je vidim.. bolje je da se srecemo sto manje.. tako ce biti najbolje.

Vidio sam kako se vrata otvaraju, te sam podignuo pogled.

"Hej..", rekao sam tiho posmatrajuci dobro poznate oci.

Nista nije rekla nego se samo sklonila u stranu pored vrata I pustila me da udjem. Skinuo sam duksericu koju sam imao na sebi, te ostao samo u crnoj majici kratkih rukava. Spustio sam kljuceve od auta na stolic te opet pogledao u nju. Gledala je u pod ispred sebe uopste ne podizuci pogled prema meni. Cak i zrak izmedju nas je bio napet te sam odlucio da to probam prekinuti. Ne zelim da ovako bude svaki put kada se sretnemo.

"Sta ima?", upitao sam je. Na sto je ona drsko pogledala u mene. "Stvarno cemo se praviti kao da se nista nije desilo?", upitala me je.

"Pa malo smo se posvadjali..", zapoceo sam na sto me je ona prekinula.

"Malo?!", upitala je cereci se. "Tebi je ono bilo malo? Stvarno si kreten.." promrmljala je odmahujuci glavom.

"Vidi.. ne moras se toliko ljutit sto ne zelim da budem sa tobom", rekao sam joj cereci se.

"Molim?!", upitala me je skupljajuci obrve.

"Pa da.. siguran sam da ima jos momaka za tebe. Nisam jedini..", rekao sam slijezeci ramenima.

"Mislis da sam ovakva sto si mi rekao da se drzim dalje od tebe?", upitala me je.

"Pa da", klimnuo sam glavom.

"Pa prevario si se", rekla je smjeskajuci se. "Ovakva sam zato jer ne cijenis kada ti netko zeli pomoci. I jer sam ja bila ta budala koja je to zeljela.."

Osjetio sam kako mi se pljuvacka skuplja u ustima.. Zasto se uvijek ovako mora ponasati? Zasto uvijek mora glumiti kako joj je svarno stalo do 'pravog' mene I onoga kako se ja stvarno osjecam?! Koji je njen problem, dodjavola!?

"Zasto uvijek.."

"Vicky", najednom me je prekinuo glas iza Vickynih ledja. Oboje smo pogledali iza nje. "Hej", rekao sam Charlotte.

"Hej Zayn", rekla je veselo prilazeci mi. "Dugo te nisam vidjela", rekla je spustajuci mi poljubac na obraz.

"Da.. Pa evo me sada", odgovorio sam joj.

"Hajde ulazi unutra. Harry ce biti sretan kada te vidi.."

.........

"Ljudi mi idemo polahko", najednom sam zacuo Liama I Nialla kako govore.

"Gdje idete?", upitao je Harry praveci tmurnu facu.

"Moram kuci da se raspremim, a onda smo se nesto dogovorili za veceras.."

"I bas mi to morate nabijati u lice?", upitao ih je Harry smjeskajuci se. I dalje nije mogao da podnese to da mora da miruje u kuci I nigdje ne izlazi. Ali eto mislim da mu je j4dina utjeha bila ta sto je i Charr bila sa njim.

"Onda idem i ja momci polahko..", rekao je Louis isto ustajuci.

"I ja", najednom je rekla i Vicky, na sto sam i sam ustao sa kreveta. "Onda idem i ja", rekao sam smjeskajuci se.

"Bas vas je krenulo..", rekla je Charr okrecuci ocima, zbog cega smo se svi nasmijali.

"Onda kako cemo ici?", upitao je Louis, dok smo silazili niz stepenice.

"Evo ajde vas dvojica sa mnom, a Zayn neka odvuce Vicky kuci. Svakako je njemu najblize..", rekao je Niall slijezuci ramnima, na sto smo se Vicky I ja pogledali.

"Ne..", zapocela je Vicky, na sto je Niall opet progovorio.

"Eto onda smo se dogovorili, vas dvoje idete skupa." Pogledao sam u njega podizuci obrvu, na sto je se on vragolasto nasmijesio i namignuo mi. Uh Niall..

Neugodna tisina se opet nadvila nad nas. Ponekad bih u voznji bacio pogled na nju, medjutim ona je samo gledala kroz prozor uopste ne obracajuci paznju na mene.

Glasno sam uzdahnuo i opet usmjerio pogled prema cesti.

"Vidi...", zapoceo sam neugodno se namjestajuci na sjedistu." Znam da ovo glupo zvuci, ali .. nije do tebe do mene je."

"Ha?", upitala je gledajuci u mene.

"Jednostavno nisam dobar za tebe. U bilo kojem pogledu.."

Vicky je opet usmjerila pogled kroz prozor, nervozno prolazeci prstima kroz kosu. "Koliko cemo puta prolaziti ovaj razgovor?", upitala je.

"Zao mi je sto sam ti sve ono rekao neki dan..", promrmljao sam tiho..

"I koliko ce to 'zao mi je' trajati?", upitala je. "Dok te opet ja nesto ne upitam, a ti to shvatis kao moje nabacivanje tebi?"

"Vicky.."

"Zasto jednostavno ne mozes da povjerujes da .. "

"Sta?", upitao sam, skrecuci na prilaz ispred njene kuce.

"Da nisu sve zene iste!", ispljunula je najednom. "Da mozda ne moram ni biti sa tobom, vec jednostavno da.. ne znam.. da se druzimo?"

"Da se druzimo?", upitao sam smjeskajuci se.

"Pa da. Jeste da ces se stvarno morati dobro ponasati da bi bila tvoja prijateljica, ali ..", rekla je iskreno se smijeseci. "Zasto da ne?"

"Poslije svega sto sam ti rekao?", upitao sam frustriran samim sobom i svojim ponasanjem. "Dovraga, pa plakala si zbog mene!"

"Da, jesam." Klimnula je glavom. "A ti sada kao moj prijatelj, to vise neces dozvoliti, zar ne?", upitala me je.

"Ti si divna cura, Vicky", rekao sam joj tiho..

"Reci mi nesto sto ne znam?", upitala me je smjeskajuci se. "Onda, prijatelji?"

Klimnuo sam joj glavom. "Prijatelji."

"Onda idem sada..", rekla je zamisljeno.

"Cekaj!", prekinuo sam je. "Ne izlazi iz auta!"

"O cemu ti?", upitala me je.

Otvorio sam svoja vrata te potrcao na drugu stranu auta. Otvorio sam njezina vrata te joj pruzio ruku da izadje.

"Sad si i dzentlmen, Zayn?", upitala me je vragolasto se smijeseci i stavljajuci svoju ruku u moju. Blago sam joj stisnuo ruku te je povukao iz auta. "Pa da.", rekao sam slijezeci ramenima. Boze, kako savrsen osjecaj. Njezina ruka u mojoj. Nasi prsti spojeni..

"Onda, hvala ti sto si me dovezao. I drago mi je sto smo sve rijesili.."

"Da. I meni isto. Oprosti jos jednom zbog svega. Obecavam da cu se iskupiti za sve ..to rade prijatelji zar ne?", upitao sam je na sto se ona nasmijeila.

"Pa da. Bit ce da je tako..", rekla je zamisljeno.

Malkice sam joj se priblizio, praveci sto manji razmak medju nama. "Onaj.. hoces li da izadjemo veceras sa momcima u klub? Mislim kao prijatelji?", upitao sam je, prebacujuci se sa noge na nogu.

Nista nije odgovarala, vec je samo zamisljeno gledala negdje iza mene."Vicky!", dozvao sam je masuci rukama ispred nje.

"Zemlja zove Vicky!", opet sam ponovio.

Najednom njezina se ruka nadje na mojim prsima, i shvatih kako me ona odguruje od sebe. Pogledao sam u njezine oci, koje su sada izgledale blage, vesele i zaljubljene..? Osmijeh na licu joj je blistao, a onda shvatih da ona uopste ne gleda u mene...

Okrenuh se i susretoh se sa crnokosim momkom koji je stajao nekoliko metara od nas. Okrenuo sam se opet prema njoj:"Vicky, ko je ono?"

Najednom Vicky samo prodje pored mene, te potrca prema muskarcu iza nas. Ko je on, dodjavola sad?!

"Nate!", najednom povika grleci ga oko vrata, glasno se smijuci i padajuci mu u zagrljaj.

To jedno ime, pogadja me kao saka u trbuh.

____________________________________________

Tadaaan! 32. nastavak. Nadam se da ce vam se svidjeti, te da ce te ostaviti vote i komentar.

Takodjer, ogromno hvala Ivona1950 i MonikaBiebs69 na FENOMENALNOM traileru! Mozete ga pogledati u videu iznad nastavka ili u opisu moga profila :) Puno puno vam hvala.
I svi koji zelite odlican trailer za vasu pricu ---> obratite se njima, vjerujte necete pozaliti :)

Takodjer ako zelite, preporucite da pogledaju trailer i vasi prijatelji, tako ce im se mozda prica svidjeti te ce i  meni citatelja biti vise, a vas to nista ne kosta. Naravno ako zelite :) 

Volim vas sveee (: xx