Chapter 31

Pjesma:

Hozier- Take me to church


Charlotte P.O.V

"Nije onako kako izgleda."

"Onda mi reci.. kako je?", rekao je gledajuci me u oci.

Flashback-

Nema nazad. Nema nazad. Ponavljala sam sebi dok sam otkljucavala vrata nasega stana. Kako samo sada ovog 'nasega' cudno zvuci.

Ni sama jos nisam mogla da povjerujem koliko mi se samo zivot promjenio u ovih mjesec dana..

"Alex", dozvala sam ga. "Alex!"

"U dnevnoj sam!", trznuo me je najednom njegov glas. Ostavila sam stvari u hodnik svjesna da nema potrebe da ih nosim u svoju sobu, te krenula prema dnevnoj sobi.

"Hej", rekla sam tiho kada sam ga vidjela. Sjedio je na kaucu te gledao u televizor, ne obracajuci paznju na mene.

"Alex, moramo razgovarati..", rekla sam opet, zeleci da napokon obrati paznju na mene. To je i uradio.

"Onda", rekao je gaseci televizor i okrecuci se prema meni. "Je li tvoj dragi ozdravio?"

"Alex.."

"Ne. Stvarno me interesuje..", rekao je cereci se. "Ipak moram znati, je li..mozda je I umro? Sta ja znam.."

"Prestani!", rekla sam ustajuci sa kreveta. "Prestani sada da pricas o njemu, ja zelim da razgovaram ..sa tobom o ..o necemu drugome..", rekla sam mucajuci.

Njegove oci su se smeksale. "Oprosti.. samo ovo sve me.."

Osjetila sam kako mi se srce steze i shvatila sam koliko ce ovo samo biti tesko. Ali moram to uraditi, govorila sam sebi. To je ispravno..

"Alex, nakon svega sto se desavalo izmedju nas", zapocela sam tiho gledajuci u pod. "Ovako vise ne ide."

"Molim?!", upitao je skacuci i prilazeci mi. "O cemu ti to pricas, dodjavola?"

"Alex", rekla sam podizuci pogled prema njemu. "Zelim da raskinemo."

Njegove oci su se sirom otvorile, a zatim se cinicno nasmijesio. "To je zbog njega zar ne? Onog kretena?"

"Ja tako zelim.."

"Vec te je jednom povrijedio dodjavola! Zar se ne sjecas kako si plakala ovdje?! Opet ce se to isto desiti!!"

"Alex, vidi znam da.."

"Ne! Ne znas ti nista! Nije te vrijedan, Charr", rekao je sireci ruke. "Pozalit ces sto ovo radis.."

Spustila sam glavu gledajuci u pod. Neces pozaliti, Charlotte. Neces pozaliti..

"Mislis da je njemu stvarno stalo do tebe?! Ostavit ce te cim dobije ono sto zeli od tebe!!", nastavio je vicuci na mene.

Stavila sam ruke na usi, pokusavajuci da ga vise ne slusam sta govori. Njegove rijeci su mi odzvanjale u glavi i imala sam osjecaj kao da upravo ludim.

"Prestani vise!! Prestani!", povikala sam na njega, na sto se on ukocio.

"On nije takav, u redu? Stalo mu je do mene, i izvini ali nijedna tvoja rijec to ne moze promjeniti! Oprosti sto sam ti ovo uradila, ali ovako je najbolje.."

Alex je sjeo na krevet te spustio glavu na svoja koljena. Njegovo disanje je postajalo sve glasnije, a poneki jecaj je napustao njegovo grlo. Osjetila sam kako mi koljena pucaju od takvog prizora te sam se spustila i sjela na pod.

"Oprosti...", rekla sam tiho ne znajuci sta da kazem.

"Mislis li da te stvarno moze voljeti kao ja?", upitao je tiho I dalje ne podizuci glavu.

"Ne znam", rekla sam iskreno.

"Jeste li spavali skupa?", upitao me je gledajuci me sada u oci. Osjetila sam kako su mi se obrazi ugrijali, te sam skrenula pogled sa njega.

"Ne..", rekla am tiho, znajuci da ima pravo da to zna. "Nikad te nisam prevarila na takav nacin.."

Lagano je klimnuo glavom. "Sta mislis hoce li te cekati onoliko koliko sam i ja ?"

"Aleex.."

"Zar stvarno vjerujes da hoce? ", prekinuo me je. "Poznajem takve decke, Charr. Znam sta im je najvaznije i .."

"Harry nije takav!"

"I koliko ces stvarno vjerovati u to? Jedan dan? Dvije sedmice? Mjesec?", rekao je. "Sta mislis koliko dugo ce mu trebati da shvati kako te se zasitio?"

Osjetila sam kako mi se slana supstanca spusta niz lice, te sam je brzo rukom obrisala da Alex to ne bi primjetio."Zasto nam ne das priliku, Charr? Pravu prliku da ti dokazem ko te iskreno i bezuvjetno voli?", upitao je tiho.

Lagano sam se podigla sa poda I shvatila kako bih trebala krenuti. Nema smisla da vise razgovaram sa njim o ovome, i uvjeravam ga u nesto za cim vise nema sanse. Ovo je stavrno kraj za nas dvoje i duboko u sebi to sam od pocetka naseg zivota ovdje i znala.

"Alex.."

"Zasto ne dodjes veceras da u miru razgovaramo? Da se prisjetimo nasih prvih dana.. nase ljubavi?"

"O cemu ti pricas dodjavola?", puknula sam. "Kakvih vise prvih dana? Mislis dana kada su nas roditelji tjerali da zajedno ucimo i zajedno provodimo dana? Kada sam mogla da negdje izadjem samo ako si ti bio pored mene? Kada si bio kao moja sjenka? Mislis li na te dane I tu ljubav?"

"Charr.."

"Ne Alex! To sa moje strane se nije gledalo kao ljubav!"

"Ali svidjao sam ti se. Rekla si mi to..", promucao je tiho.

"Da. Jer su me roditelji natjerali na to. Zamisli samo kakvo iznenadjenje, za njih si ti bio savrsena prilika za mene.. a ja? Ono sto sam ja stavarno htjela to nikoga nije bilo briga?!", rekla sam stavljajuci ruke u kosu I hodajuci po sobi.

"Mene je uvijek bilo briga", rekao je tiho.

Boze .. nemam pravo da se na njemu istresam poslije svega sto sam mu uradila.

"Znam.." rekla sam prilazeci mu. "Oprosti.. nisam trebala ovo govoriti."

"Ne u redu je", rekao je stavljajuci mi ruku na rame. "Znam kakvi su tvoji roditelji. Ne razlikuju nam se bas toliko.. Ali zelim da znas da si se ti meni od prvog trenutka svidjala i iako ja tebi nisam.. "

"Alex", prekinula sam ga. "Pogresno si me shvatio, svidjao si mi se. Kako i ne bi zaboga? Pa pogledaj se. Predivan si", rekla sam smjeskajuci se. "Ali sve je nekako preslo u naviku.. nas dvoje smo postali navika.. nesto sto se jednostavno mora dogadjati.."

"Da", rekao je klimajuci glavom. "I ja sam od nedavno postao svjestan toga."

"Ja.. trebala bih sada ici..", rekla sam tiho odmicuci se od njega.

"Zelim samo da.. budes sretna", promucao je.

"Hvala ti, Alex.."

"Samo..", zaustavio me je na vratima hvatajuci me za ruke. "Uvijek cu biti tu. Kada te on povrijedi, ja sam tu. Znas to, zar ne?"

"Alex..", rekla sam odmahujuci glavom.

"Samo sam zelio da to znas. Uvijek sam tu za tebe, uprkos svemu..", rekao je. "I razmisli jos jednom o veceri veceras. Tvoje stvari su I dalje ovdje.."

Klimnula sam glavom, te izasla iz stana.

Kraj Flashbacka-


"Ne mogu se ponasati kao da se nista izmedju nas nije dogadjalo, Harry", rekla sam tiho. "Uprkos svemu sa njim sam provela gotovo dvije prosle godine svoga zivota, I ne mogu to tek tako odbaciti."

"Da, znam" rekao je tiho, priblizvajuci me sebi u zagrljaj. "Ali ne mogu podnijeti zamisao da ti je neki drugi muskarac blizi od mene. Oprosti sto sam onako reagovao.."

"Harry", rekla sam mu odmicuci se od njega. "On mi je mozda blizi. Poznaje pravu mene, ali ti si ovdje", rekla sam mu pokazujuci na moje srce. "Ti si ono sto mi upravo treba.."


Harry P.O.V


"Ti si ono sto mi upravo treba", rekla je tiho.

Dovraga nisam vise mogao cekati. Uhvatio sam je za vrat I snazno privukao sebi. Nase usne su se sudarile, priblizavajuci se jedne drugima. Jednu ruku sam joj stavio u kosu, dok sam je drugom uhvatio za straznjicu te privukao blize sebi na sto me je ona zajahala.

Jezikom sam ovlazio njezinu donju usnicu, moleci je za ulaz, sto je ona odmah i ispunila. Nasi jezici su se sudarali, boreci se za potpuno prevlast. Ruke sam poduvukao ispod njezine straznjice te je blago stisnuo na sto je ona zajecala jos vise mi se priblizavajuci. Njezine grudi su se trljale od moja prsa, dok je ona usnama polahko prelazila po mome vratu. Rukama se uhvatila za moja ramena grebeci me noktima i trljajuci se mahinalno medjunozjem od moje.

"Harry..", prumucala je tiho.

"Tako si doobra", sapnuo sam joj u vrat ponovo grabeci njezine usne svojima.

Rukama sam obuhvatio jednu njezinu sisu, na sto je ona glasno zajecala. "Oprosti..", promucao sam tiho.

"Ne.. radi to. Opet to ponovi", sapnula mi je na uho, na sto sam se momentalno jos vise napalio. Koja cura..

Rukama sam obuhvatio jednu njezinu sisu I poceo blago da je stiscem, na sto je se ona jos vise vrpoljila na mome kurcu. Osjetio sam kako mi se kurac sve vise i vise dize i bilo je naprosto ne moguce da i ona toga nije bila svjesna.

Usnama sam krenuo niz njezin vrat spustajuci poljupce niz njezinu kljucnu kost. Ispod njezine uske bijele majice bradavice su se jasno ukrutile, te sam jezikom presao preko nje, a zatim je zagrizao usnama. Jednu pa drugu.

"Blizu sam Harry", prumucala je.

"Samo nastavi duso", rekao sam, nastavljajuci se jos jace trljati od nju. Osjetio sam kako se i meni vrhunac blizi, te sam je prevrnuo ispod sebe i opkoracio.

Boze. Bol koju sam osjecao od nesrece, sada ce cinila tako malenom naspram ovoga uzitka koji mi moja Charlotte pruza.

Nagnuo sam se nad nju. Dok sam joj jezikom kruzio preko majice oko bradavice, ona je sve vise podizala svoju picku I trljala je od moj kurac. Boze kako je dobra u ovome..

Osjetio sam kako mi se sve muti pred ocima I shvatio sam kako vrhunac dolazi. "Brze Charr.."

"Evoo ga..", prumacala je tiho glasno disuci. Najednom oboje smo u isto vrijeme svrsili, oslobadjajuci nasa tjela od ovoga uzitka. Pao sam na nju, dok sam lice zaronio u njezin vrat. "Ovo je bilo fenomenalno..", sapnuo sam joj tiho.

Osjetio sam kako se Charlotte smijulji, zbog cega sam podignuo glavu I pogledao u nju. "Sta je bilo?", upitao sam je.

Stavila je obje ruke na svoje lice, prekrivajuci ga. Crvenilo je prekrilo njezino lice, I nisam mogao a da ne pomislim kako je preslatka dok je ovako stidna.

"Ne mogu da vjerujem da sam ovo uradila..", rekla je tiho.

"Zasto..?" upitao sam je. "Cekaj nije valjda da nikada nisi..? Znas vec.. svrsila?"

Polahko je skinula ruke sa svoga lica te odmahnula glavom.

"Cekaj.. onaj kreten te nikada nije cak ni natjerao da svrsis? Kakav kloc", prumucao sam tiho. "Ali moram reci da sam mu na tome ipak zahvalan.."

"Zbog cega?", upitala me je.

"Jer sam ti ja u tome prvi..", rekao sam zamisljeno. Charlotte se nasmijesila te me odgurnula sa sebe. "Bas si kreten.."

Uhvatio sam je za zapesca I drzao u mjestu.

"Onda? Kako ti je bilo nakon provog svrsavanja?", upitao sam je. Napravila je zgadjenu grimasu I okrenula lice od moga.

"Zar stvarno to moras tako nazivati?", upitala me je.

"Nego kako cu to drugo zvati?"

"Pa ne znam.. ", rekla je odmahujuci glavom. "nikada nisam razmisljala o takvim stvarima.."

"Pa od sada hoces..", rekao sam spustajuci joj sitni poljubac na usne. "Onda kako je bilo?"

"Zar ces me stavarno tjerati da ti to ispricam?" Upitala me je stidljivo se smjeskajuci.

Klimnuo sam joj glavom. "Aha.."

"Nema sanse", rekla je, dok joj je osmijeh I dalje igrao na licu.

"Onda cu to morati opet ponoviti.." Nagnuo sam se nad nju I usnama je poceo grickati ispod uha. "Nemas pojma sta cu te jos nauciti..", rekao sam tiho, prstima se spustajuci niz njezin stomak. Njezino disanje se je najednom ubrzalo, a onda sam osjetio njezinu ruku na svojoj.

Pogledao sam je u oci, dok me je gledala molecivim pogledom. "Dosta je .. za danas", rekla je stidljivo se smijeseci.

"Strah te je?", blago sam je upitao.

Charlotte je neko vrijeme gledala u moj vrat, a zatim polahko pogledala u moje oci. Blago je klimnula glavom. Ostavio sam jedan poljubac na njenom celu, te je privukao blize sebi. "Nema te zbog cega biti.. Sve ce biti kako ti zelis.."

"Neces me primorati ni na sto, zar ne?", upitala me je tiho.

"Hej", rekao sam tiho, obuhvatajuci joj bradu prstima I tjerajuci je da pogleda u mene. "Nikada. Sve cemo ici polahko. Cekat cu te koliko god treba, u redu?"

"U redu." Blago je klimnula glavom, dok joj je osmijeh igrao na usnama.



Zayn P.O.V



"Hej stari", rekao je Niall, ulazeci za mnom u stan.

"Sta ima?", upitao sam ga.

"Nista posebno. Krenuo sam do grada pa sam pomislio da ces mozda I ti htjeti..", rekao je sjedajuci na krevet.

"Ne znam.. nije mi bas do toga.."

"Sta je sa tobom brate?", najednom me je upitao.

"Sta je sa mnom?"

"Cudan si od bolnice. Vec pet dana je proslo, a ti jos nikako cak nisi ni posjetio Harrya", rekao je tiho.

"Pa zvao sam ga.."

"Zayn!", prekinuo me je. "On je tvoj najbolji prijatelj ako se ne sjecas.. Kako mislis zvao sam ga?"

Naslonio sam glavu na naslonjac gledajuci u plafon. "Ne ide mi se nigdje.."

"Zasto", upitao me je, stavljajuci m I ruku na rame. "Sta se desilo?"

"Charlotte je I dalje sa Harryem zar ne?", upitao sam ga, ne usudjujuci se da ga pogledam u oci.

"Da..", rekao je zbunjeno. "Zbog cega?"

"Zbog toga ne mogu da dodjem.."

"Zbog Charr? Kakve veze ona ima sa tim?"

"Ne. Ne zbog Charr.." promucao sam. "Vec zbog, ..Vicky.."

"Sta je sa njom? ", upitao me je blago.

"Zajebo sam.."

"Zasto sta je bilo? Cinilo mi se da ste dobri onaj dan u bolnici..?"

"Da.. pa bili smo.. ali ko bi bio ja ako to ne bi pokvario, zar ne?"

"Brate. Sta se desilo? Sto ste se posvjadali?"

"Pa.. uvjeravala me je da ipak vrijedim vise nego sto to stavarno mislim. Da sam bolji od onog kakvim me svi predstavljaju", rekao sam tiho I dalje se jasno sjecajuci naseg razgovora. Boze, koji sam kreten..

"A ti?", upitao je Niall.

"Ja sam joj rekao da se drzi dalje od mene.. da cu je povrijediti.."

"Koji si ti kreten!", najednom je Niall povikao ustajeci sa kreveta. "Zasto si joj to rekao, dodjavola?"

"Ne znam u redu? Ne znam ni sam. Jer sam takav. To mi najbolje ide, povrijediti nekoga!", rekao sam sireci ruke prema njemu. Nial je stajao u mjestu odmahujuci glavom. "Znas, da to nije istina.."

"Jeste Niall.."

"Mislis stvarno da bi nam svim deckima a i njoj ovoliko bilo stalo do tebe da si stvarno takav?"

"Ja.."

"Ne. Ne bi", prekinuo me je. "Ti si moj najbolji prijatelj, Zayn. I puno vise vrijedis od onoga sto stavarno mislis... "

"Ja.."

"Nemoj je tjerati od sebe Zayn. Mozda nisi navikao da ljudi to rade oko tebe, ali stalo nam je. I Vicky je stalo, I zasto je onda pobogu tjeras od sebe?"

"Valjda sto nisam navikao da ljudi kada kazu da im je stalo do mene, stavrno to I misle..", rekao sam iskreno.

"Onda ne znam sada za druge, ali zelim da znas", rekao mi je hvatajuci me za vrat I tjerajuci me da pogledam u njega. Oci su mu bile ispunjene suzama dok je gledao u mene. "Ja sam tvoj brat, Zayn. Ja sam uvijek tu za tebe.."

Povukao sam ga u zagrljaj I obgrlio ga rukama. Iako zvuci pederkasto, ovo je ono sto mi je sada stvarno trebalo.."Hvala ti Irac.."

"Hajde sada", rekao ja odmicuci me od sebe. "Izgledamo kao kakve pickice.." Obojica smo se tada iskreno nasmijali. "Uvijek si moj brat, Niall? Znas to?"

Niall je blago klimnuo glavom. "Znaam.."

"Onda kako je Harry?", upitao sam ga odlazeci prema kuhinji.

"Dobro je", rekao je Niall nezainteresovano. "Ali moras ga samo sada vidjeti.. skroz je drugaciji od kada je I Charr tu. Ne mozes ga vise prepoznati.."

Nasmijesio sam se na to zamisljajuci sada Harrya kao papucara.

"Jel potrcko sada?", rekao sam smijuci se.

"Brat ne vidi vise nista osim nje. Sta god da ona kaze on umire od smijeha. Lud je zna njom.."

"Dobra je ona cura.. drago mi je zbog njih..", rekao sam zamisljeno.

"U pravu si.. bas su jedno za drugo", rekao je klimajuci glavom.

"Kako su ostali?", upitao sam ga.

"Dobro su. Liam I Louis su sada isto bili kod njega, kada sam ja otisao..."

"Aha..", rekao sam. "Doobro.."

"Ona je isto bila tamo..", najednom je Niall rekao. Okrenuo sam se prema njemu I shvatio sta govori.

"Kako je ona?"

"Kada god netko pozvoni na vrata, prva potrci da ih otvori.. Do sada se uvijek vratila razocarana", rekao je tiho, gledajuci malo u tv malo u mene.

"Stvarno?!", upitao sam ga pridizuci se sa kreveta.. Niall se odvalio smijati.. "Jesam te!!"

"Bas si kreten!", rekao sam mu gadjajuci ga jastukom.

"Sta ja znam.. da si si samo vidio facu kada sam ono rekao ..", rekao je I dalje se drzeci za trbuh I glasno se smijuci.

"Da, da.. veoma smijesno.."

"Jestee!!"

"Ne. Sad ozbljno.", prekinuo sam ga." Kako je ona? Je li dobro?", upitao sam ga, na sto je se on uozbiljio.

"Iskreno..", rekao je tiho. "Dobro je.. nasmijana je, sretna, sve u svemu dobro je.. Cak sam i mislio da je ti proganjas sve vrijeme, ali sad mi je jasno da nisi ti.."

"Zbog cega to kazes?"

"Zbog poruka na telefonu..", rekao je slijezuci ramenima.

"Kakvih poruka?", upitao sam ga pridizuci se sa kreveta.

"Nemam pojma. Znam samo da joj telefon zvoni svake minute..."

"A ona?"

"Sta ona?"

"Odgovara li?"

"Pa.. odgovara.."

Osjetio sam kako me najednom napad ljubomore preplavljuje i samo jedno pitanje mi se motalo po glavi.

S kim se to dodjavola, moja djevojka, dopisuje?!


_________________________________________________________


Trebalo nam je malo ovakvih mirnijih nastavaka.. Izvinjavam se svima zbog perverzije u ovom nastavku, ali trebalo je i toga malkice :D

Vauu. 10.3K pregleda i 1K glasova. Sta da kazem? Osim da sam vam neizmjerno zahvalna na tome. Znate vec da vas sve puno puno volim <3

Probala sam da u ovom nastavku ne uradim nista previse vau. Ali vec od sljedeceg nastavka prica se zakuhava.. Uzivajte

Onda da cestitam mom najdrazem Liamu, na prvom solo coveru za Attitude Mag. Pre pre pre ponosna sam na njega. Volim te Leeyuum <3


Love yaaa xx



Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top