Pjesma koja mi je dala inspiraciju za ovaj dio:

Ed Sheeran-Kiss me

Charlotte P.O.V

Osjecala je da nikada u zivotu nije bila toliko preplasena. Neizvjesnost koja je kolala u njoj nije se nikako smirivala na putu do bolnice.

Kada je se taxi zaustavio ispred bolnice u kojoj se Harry na nalazi, prolaz je bio zakrcen. Milijun fanova stajalo je ispred placuci I pokusavajuci da udje unutra. Medjutim zastitari koji su bili ispred nisu im to dozvoljavali. Gledajuci takvu scenu imala sam osjecaj da cu zaplakati. Sve je ovo bilo zbog mene. Ja sam kriva. Nisam ovo trebala dozvoliti. Nisam trebala odustati od nas.

Izasla sam iz automobila I progurala se do jednog od zastitara na ulazu.

"Gospodjice ne mozete uci", rekao mi je glasno gurajuci me od ulaza.

"Ja sam .. ja sam njegova prijateljica. Molim vas pitajte nekoga unutra.. i reci ce vam da me pustite", rekla sam zamuckujuci.

Zastitar se prvo zagleda u mene, a zatim uze telefon u ruke. "Zayn.. ovdje je neka ..?"

"Charlotte! Charlotte Lewis."

"Charlotte Lewis .. da, da . U redu", prekinuo je na telefon stavljajuci ga u dzep.

"Izvolite, prodjite", rekao je otvarajuci mi vrata I propustajuci me unutra.

Cim sam utrcala u bolnicu, ugledala sam ih. Zayn I Liam sjedili su na podu, prislonjenih ledja uza zid. Dok su Niall I Louis sjedili na foteljama gledajuci u plafon.

Boze .. sta ako sam zakasnila?

"Charlotte?", zacula sam glas Zayn koji me je ugledao. Svi su se okrenuli prema meni, a meni je odmah bilo jos gore.

Osjetila sam kako mi koljena klecaju I kako padam na pod. Necije ruke omotale su se oko mojega tijela, vodeci me do stolice.

"Smiri se, smiri se", saptao mi je Louis milujuci mi kosu. "Sve ce biti u redu."

"Sta ako ..?"

"Nece. On ce biti dobro, Charr. Bit ce dobro..", prekinuo me je.

Najednom ispred nas se stvori lijecnik koji nas je sve blijedo posmatrao.

"Doktore, kako je Harry?", upitala sam ga ustajuci.

"Gospodjice, zao mi je, ali on nije ..", lijecnik je zastao I pognuo glavu.

"Govorite! Sta je sa njim? On je dobro, zar ne?", uznemireno sam viknula, dok su se necije ruke spustale na moja ramena.

"Ako se ne probudi u roku od nekih sesnaest sati .. on ..", zamuckivao je "pada u komu. Mrtav je."

Tacno u tom trenutku osjetila sam kako se u meni gasi zivot. Zivto koji su jedino njegove zelene okice mogle ponovo upaliti.

Kapci su mi bili teski dok je svijetlost oko mene bila prejaka. Oci su me boljele I nisam imala snage da ih otvorim.

"Saobracjna nesreca... Harry Styles.. Koma... Mrtav", rijeci su mi odzvanjale glavom, tjerajuci me da se pokusam pridignuti iz kreveta u kojem sam lezala.

Kada sam otvorila oci, nalazila sam se u velikoj bolnickoj sobi dok pored mene nije bilo nikoga. Najednom vrata se otvorise I u sobu udje sitna plavkosa zena. "Duso, jesi li dobro?", upitala me je prilazeci mi I gledajuci u neku injekciju koja je bila u mojoj ruci.

"Da ..", rekla sam zamuckujuci. "Sta se desilo?"

"Pozlilo ti je maloprije.."

Najednom se sjetih. Harry, koma, mrtav. Te skocih iz kreveta trceci prema vratima.

"Hej!", povika ona iza mene.

Cim sam izasla napolje pridje mi Zayn koji je sjedio ispred mojih vrata. "Hej, jesi li dobro?", upitao me.

"Boze, ne mogu da vjerujem da sam spavala, dok je on .. dok je .."

"Ej", prekinuo me je "nisi bila dobro. Onesvjestila si se, a on ce se probuditi I bit ce dobro. U redu?"

Stavila sam drhtavu desnu ruku preko usta, dok su mi oci opet maglile. "Zayn, ja sam kriva..", promucala sam.

"Charr.."

"Posvadjali smo se I ja .. trebala sam.. Boze. Mrzim sama sebe upravo!", rekla sam cupajuci se za kosu.

"Charr! Prestani!", rekao mi je posjedajuci me na stolicu ispred sebe. "Ne znam sta se dogadjalo sa vama, ali ti nisi kriva. Od kada si se pojavila u njegovom zivotu, on se.. pa promjenio se. Postao je veseliji, drugaciji.. kao da si zivot unijela u njega. Zato nikada ni slucajno nemoj reci da si ti kriva za bilo sta. "

"Sta ako me on sada mrzi?..", prosputala sam tiho.

"Ne. Siguran sam da nije tako. Ne mozes mrziti nekoga do koga ti je onoliko stalo koliko je njemu do tebe. A vidio sam to, vjeruj mi", rekao je milujuci me po obrazu. Vjerujes li mi ?", upitao me je.

"Aha." Klimnula sam glavom.

"Zelim ga vidjeti", rekla sam hrapavo.

"Charr, ne bih .. "

"Zelim ga vidjeti!", zapovjedila sam glasno.

"U redu, u redu. Hajde sa mnom."

Prizor koji sam vidjela ispred sebe, sokirao me je. Blage crte njegova lica bile su unistene I zamjenile su ga samo oziljci I modre rane.

Zelene okice bile su zatvorene, dok su usta bila malkice otvorena propustajuci plasticnu cijev da udje u njegova usta. Boze ..

"Ostavit cu te nasamo", zacula sam tiho glas Zayna.

Klimnula sam mu glavom, priblizavajuci se Harryevom krevetu. Drhtavim koracima stigla sam do njega, pustajuci se na stolicu pored njega.

Pazeci da ga ne povrijedim, blago sam uzela njegovu desnu ruku u svoju I poljubila je. Stavila sam glavu na nju, dok su mi se suze slijevale niz lice jedna za drugom. Suze koje do sada nisu htjele da krenu sada nisu mogle da prestanu. Tijelo mi je drhtalo od boli.

"Harry", prosaputala sam.

"Molim te se probudi", jauknula sam. Soba je I dalje bila u tisini. Jedino sto je se culo bilo je moje tesko disanje I jecanje.

"Gospodjice", glas lijecnika prolomio se sobom. "Pacijent se ne smije uznemiravati."

"Odlazite!", jauknula sam ponovo. "On ce se sada probuditi."

"Charr", najednom je zacula glas Liama iza sebe. "Nema potrebe da budes ovdje."

"Ne", odmahnula sam glavom. "Ostajem ovdje dok se ne probudi.", odlucno sam odgovorila, na sta se soba opet ispraznila.

Sobu je sada osvjetljavala samo tiha svjetlost lampe koja je stajala u cosku sobe. I dalje sam sjedila na stolici pored, buljeci u njega.Ostalo mu je jos sest sati, a on se I dalje nije budio. Cak ni za trenutak.

Opet sam ga promotrila. Imao je duboke podocnjake , gotovo tamne koji se se isticali jos vise na njegovom modrom licu. Izgledao je kao da je smrsao za ovih desetak sati. Tamne kovrdjave bile su mu pokupljene u kratki rep, dok ih se nekoliko istrgnulo I priljepilo uz znojno celo.

Najednom iz razmisljanja prenulo me je vruce sunce na mojoj kozi. Sjetila sam se sinoc..

Obuvala sam tene na noge, spremajuci se sto prije da istrcim iz stana. Osjetila sam dvije snazne ruke kako se obmotavaju oko mojih podlaktica. "Da li je on taj, Charr?", vikao je Alex.

"Ostavi me na miru sada! Moram ici", uzviknula sam grubo prema njemu.

"Neces izaci odavde dok mi ne odgovoris", uzviknuo je hrapavim glasom prema meni unoseci mi se u lice. Nikada ga nisam vidjela ovakvog. Izgledao je kao zaludjen. Odmaknula sam se od njega.

"Nisi sav svoj, Alex.."

"Govori!", uzviknuo je zamahujuci sakom tacno pored moje glave te udarajuci od vrata.

"Jeste. On je taj! Uvijek je i bio!", uzviknula sam mu gurajuci ga od prsa.

Alex se zaledio gledajuci u mene I ne govoreci nista.

Uzela sam torbu sa stolice I krenula prema vratim. Njegov glas me je zaustavio.

"Cinis pogresnu stvar, Charr.", rekao je tiho. "Zazalit ces."

Zatvorila sam vrata za sobom, trceci niza stepenice.

Da zalit cu. Ali jedino ako ne budem sada pored njega.

"Oprosti mi Harry", govorila sam mu placuci pognute glave... "Samo mi oprosti.."

"Volim te, slatkice", trznuo me je promukli glas.

Vicky P.O.V

Budim se u znoju. Okrecem glavu prema budilici I vidim da je tek pola sedam. Imam priliku da spavam jos pola sata, ali san mi se gubi. Kao I svako jutro budim se sanjajuci vrele usne na mome vratu I crnu gustu kosu kako skakilja moje obraze. Uporno mi ponavlja. Moja. Moja. Moja. Ostavljajuci poljupce uzduz moga vrata, a onda se probudim.

Zacujem kako mi telefon pored glave vibrira, te ga uzimam u ruke. Poruka. Od Charlotte.

"Jesi li spremna za veceras?"

"Upravo sam ustala. I razmisljam da li da krenem prvo od frizure ili odjevanja.. xd . Ljubim te. Sta je je sa tobom?". Saljem joj smijeseci se.

Veceras je velika promocija pjesme I spota One Directiona, te me je Charlotte zamolila da idem sa njom, da se ona ne bi osjecala sama. I naravno siroke ruke sam to prihvatila.. uvijek sam voljela zabave tako da I ova nije bila neki izuzetak.

Zeljela sam da veceras budem najljepsa. Kada me on vidi ima da mu dah stane. Vragolasto sam se nasmijesila pomisljajuci na to.

Telefon mi je zavonio.

"Haha. Haljinu sam vec smislila koju cu. Samo kasnije idem na frizuru.. Cujemo se kasnije :**".

"Ljubim te xx."

Nakon sto sam u H&M izabrala za veceras savrsenu haljinu, nasmijana sam hodala ulicama Londona.

Putem sam zaustavila taxi I rekla mu moju adresu. Kako smo se priblizavali mojoj kuci, vidjela sam poznatu crnu siluetu kako sjedi na stepenicama ispred moje kuce. Sta on radi ovjde?

Platila sam taxisti te krenula prema njemu.

"Hej", tiho sam rekla, na sto me je on tek tada primjetio. Ustao je sa stepenica I zakoraknuo prema meni.

"Ej.."

"Sta radis ovdje?", upitala sam ga hladno.

On se prvo ukocio, a zatim pogledao u pod. "Dosao sam da razgovaramo.."

"O cemu? O tome kako inace za jedan dan mijenjas misljenje?"

"Vicky.. "

"Sta Vicky? Zar nije tako?"

"Da jeste, ali.."

"Ali sta?!"

"Bilo je do sada. Vise nije tako. " Govori glasno gledajuci u mene.

"Sta mislis pod tim?", upitam ga tiho.

"Mislim da, dok ti nisi dosla u moj zivot .."

"Zayn! Vicky!", najednom sam zacula glas iza mene.

Okrenula sam se brzo. Liam. On mi prilazi I uzima me u svojoj zagrljaj, ljubeci me u obraz. Odvaja se od mene, te pruza ruku Zaynu kojem bijes kola ocima ali ipak uzvraca pozdrav.

"Sta ti radis ovdje?", upita ga Liam.

Zayn mu nista ne odgovori, vec sam nezainteresovano slijeze ramenima.

"Ovaj, mislio sam da razgovaram sa tobom Vicky? Ako mozes?", upitao me Liam blago mi se smjeskajuci.

Osjetim kako mi se obrazi crvene, te polahko pocinjem da shvatam neke stvari. Da mi je ovo rekao prije dvije sedmice imam osjecaj da bi poludjela od radosti, a sada .. osjecam se samo.. zatupljeno? Kao da nikakav osjecaj ova recenica ne dodiruje u mome tijelu.

Pogledam u Zayna koji sada gleda samo u pod I ne obazire se na Liamove rijeci. U jednom trenutku pozelim da on nesto kaze. Da kaze, sta ona ima sa tobom razgovarati? Da kaze, ona je moja I nema nista sa tobom. Zelim da se zauzeme za mene.

Vidim kako mu se celjust zateze, ali ne govori nista. Samo suti I gleda u pod.

"Ovaj hocemo li ? ", trznu me Liamov glas.

"Gdje?", upitam ga zbunjena.

"Pa da razgovaramo?", odgovara on kriveci glavu.

"Da.. ovaj, hajde u moju kucu. Svakako mislim da nema nitko..", govorim opet gledajuci u Zayna. On podize pogled prema meni a bijes kola u njegovim ocima. Imam osjecaj kao da ce svakog trenutka eksplodirati.

"Hoces li .. I .. ti. .da .. udjes unutra?", upitam ga zamuckujuci.

On taman krene nesto da kaze, a Liam se opet ubaci. "Vikcy, nasamo sam mislio."

Zayn poce glasno da se smije te klima glavom. "Naravno. Nema problema. Svakako sam bezveze I dolazio."

"Zayn.." Nisam zeljala da ovako sada ispadne.

"Ne. stvarno. Odlican ste par. Zelim vam srecu.", govori okrecuci se od nas te ulazeci u svoj automobil.

"Sta si trebao Liam?", upitam ga okrecuci se prema njemu kada zatvorim vrata za sobom.

"Ovaj, pa onaj poljubac .." zapocinje, na sto ga ja odmah prekidam.

"Zelim da budemo prijatelji. Samo to."

Osmijeh a njegova lica polahko silazi, ali se za nekoliko minuta opet vraca. "Meni I to odgovara."

Nasmijesim mu se, kriveci glavu. "Oprosti.."

"Ne. Nemas se za sto izvinjavati. To je u redu. I ja tebe zelim kao prijateljicu, to mi odgovara.", govori smijeskajuci se.

"Hvala ti Liam. Stvarno si divan."

"Nema na cemu.." brzo odgovara. "samo .. "

"Sta je bilo?", upitam ga.

"Mislio sam da te pozovem veceras na promociju, ali ako ti ne .."

"Ne. Voljela bih to. "

"Stvarno? Onda ides sa mnom?"

"Da. Idem."

Zayn P.O.V

Lezim u krevetu. Osjecam se mrtav dok sat polahko otkucava. Cetiri sata je ujutru, ali I dalje mi nitko ne javlja nikakve vijesti. Moj brat se I dalje ne budi.

Ne znam ni kako su me natjerali da odem kuci. Kako sam to mogao uraditi svome bratu? Ostaviti ga samog u onoj bolnici?

Ali ona je sa njim. Njegova Charlotte. Djevojka u koju sam znao da je zaljubljen, I zbog toga se osjecam mirniji. Siguran sam da bi I njemu bilo draze kada bi se probudio pored nje, a ne pored mene. I zbog toga se prvi put smjeskam od trenutka kada sam saznao sta se dogodilo.

Policija je rekla da je vozio oko 150 km na sat, I da nije uspio da zakoci automobil kada je naletio na neki znak na putu. To ga je izbacilo sa ceste I ..

Osjecam kako mi glava puca, I udaram se rukama po njoj zeleci da me prestane boljeti. Tijelo mi I dalje drhti ali suze ne mogu da krenu. Cak ni sada ..

Cak ni nakon nesrece moga brata, one ne teku? Kada mi je doktor prije deset godina rekao da sam potpuno zatupio na bol, nakon odlaska moje majke, mislio sam da laze. Da je ne mgouce da vise ne mogu cak ni da placem... Ali evo sada vidim da sam potpuno bolestan. Jer koji jos bolesnik ne moze da zaplace nakon nesrece neke njemu ovako bliske osobe?

Udaram se po prsima, zeleci da sam sebi nanesem bol zbog toga, medjutim ni tada ne osjecam nista.

Najednom trza me zvono sa ulaznih vrata. Ko je sada? Da nije netko iz bolnice.. nisu mogli preko telefona.. Milijun mi misli prolijece glavom dok trcim prema vratima.

Otvaram vrata a ispred njih stoji ona. Nekoliko trenutka se samo gledamo u oci, a zatim se sklanjam sa vrata I pokazujem joj da udje.

Prolazi pored mene I za divno cudo ne razgleda po stanu, nego se okrece prema meni. Oci su joj izbezumljene I luta njima po mome licu.

"Jesi li dobro?", tiho me upita.

Nemajuci snage da ista odgovorim, samo blago odmahnem glavom.

Ona polahko zakorakne prema meni, podizuci ruku I prelazeci prstima preko mojih obraza. "Zao mi je."

"Zasto si dosla ovdje?", upitao sam je spustajuci glavu.

Njezina se ruka ukoci, ali I dalje je nije skidala sa moga obraza. Boze. Kako mi je samo ovaj dodir prijao...

"Ja.."

"Zar ne bi trebala da si sada kod Liama?", prekinuo sam je.

"Upravo sam ondje gdje sada I treba da budem. Pored tebe.", sapnula je tiho.

I to je bilo to. Sve sto je zelio da mu ona kaze, ona je tu upravo I rekla.

Podignuo sam pogled susrecuci se sa njezinim ocima.

Zakoraknuo sam prema njoj, praveci sve manju razdaljinu medju njima. Spustio sam glavu prema njoj, dok su nam se cela dodirivala, a dah sudarao.

"Nemoj. Samo sam zeljela da to znas, to je sve."

I znao je samo jedno.

Volio ju je.

_________________________________________

Vauuu! Zelim puno puno puno, maa ogromno da vam se zahvalim. Jucer sam oko 5 sati popodne ulazila na profil i vidjela da imam 7.2K pregleda i bila sam prezadovoljna time. A sada evo kada sam usla da objavim ovaj nastavak, ostajem zatecena. 8.1K i ono VAUU !

Ne mogu da vjerujem za samo jedan dan ovoliko pregleda ?!! Puno vam hvala. Svima koji citate pricu, te koji ostavite vote i komentar, a hvala i onima koji je barem citate pa ne morate ostavljati niti vote niti komentar. Dovoljno mi je vase prisustvo.

Hvala vam NEIZMJERNO puno na svakom pregledu koji mi poklonite i na svakoj odvojenoj minuti koju poklonite mome nastavku :)

Hvala takodjer nekim curama koje su me obavjestile da one nekima preporucuju moju pricu. Tako da i ovim putem vam se veoma zahvaljujem na tome. Te ako vam nije problem svatko tko zeli neka preporuci ovu pricu svojuim prijateljima, naravno ako zelite :)

Love yaa :) xx