Charlotte P.O.V

"Kelly?", promucala sam, dok sam imala osjecaj kao da se svaki minut spremam da povratim.

"Da. Trebas nesto?", upitala me je. "Cekaj ti si ona sto radi sa Harryem, zar ne?"

"Ja-a-a", zapocela sam, najednom ne znajuci ni sta da kazem.

"Onda ..? ", ponovila je Kelly smjeskajuci se.

Cekaj .. mozda .. Mozda ovo ipak nije onako kako izgleda..

"Da li je Harry tu?", upitala sam pokusavajuci da zvucim koliko toliko smireno.

"Upravo je u kupatilu, tusira se. Znas vec .. to se radi poslije ..", rekla je pokazujuci na poluotkopcanu kosulju I gacice koje je imala jedine na sebi.

Osjetila sam kako mi se mucnina od maloprije opet vraca. Sama pomisao na Kelly I Harrya kako se ljube ili samo njegove ruke na njoj.. cinile su mi se preteske za mene. Bol koji sam zbog toga osjecala me je razarala. Nisam mogla vjerovati da sam mu ovoliko poklekla za ovoliko malo vremena. U potpunosti sam mu se predala, a on je uradio ovo? Prevario me je sa nekom Kelly koja mu sluzi samo za jebanje? A ja.. Osjetila sam kako mi se znoj pocinje spustati niz vrat, a ruke pocinju da podrhtavaju.

"Hoces li da ga zovnem?", upitala je opet.

Ne. Ne zelim da ga vidim. Ne bi mogla podnijeti uopste da mu vidim lice poslije necega ovakvog. Zasto mi je ovo uradio? Je li ovo ono sto je od pocetka zelio? Da me ovako povrijedi? Pa dodjavola. Zbog njega sam bila spremna da sve ostavim. Raskinula sam sa Alexom, sa nekim ko me je iskreno I potpuno volio, zbog nekog ko ..

"Ne. Ovo moze cekati..", nekako sam rekla, te istrcala niza stepenice do ulaza..

Topao zrak zapuhnuo je moje lice I osjetila sam kako mi je odmah malo lakse. Primjetila sam park koji se je nalazio odmah ispred zgrade I potrcala sam prema njemu. Kada sam sjela na klup koja se nalazila u parku, osjetila sam kako mi oci polahko pocinju da ispunjavaju suze. Usnica je pocela da mi podrhtava, a nedugo zatim suze su pocele da mi se slijevaju niz lice. I onda je krenulo. Nisam to vise mogla zaustaviti. Ramena su mi poskakivala od boli koju sam osjecala. Sve sto sam vidjela bila je Kelly u Harryevoj kosulji, njegove ruke na njezinoj kozi, njegove usne na njezinima ..

Koliko god pokusavala da mislim na nesto drugo, jedino mi je on bio u mislima. Unistio me je. Ono sto je htio od pocetka sada se desilo. Samo sam se sada pitala jednu stvar? Da li je on sada sretan?

Harry P.O.V

I dalje nije mogao da izbacio Charlotte iz misli. Koliko god to pokusavao, jednostavno mu nije islo. Vidio ju je svuda oko sebe Kao da je svaka osoba koja je danas prosla pored njega imala njeno lice. Svi su mu izgledali kao ona. Cak je I na bilbordima pored puta stajala njena slika ..ludim.

Nakon sto nisam vise mogao da podnesem da budem u kuci, u kojoj sam do prije nekoliko sati bio sa njom, krenuo sam u svoj pravi stan. Tamo me barem nista ne podsjeca na nju ..

Cim sam usao u zgradu, zacuo sam glas domara, gospodina Warda.

"Gospodine Harry, ja .. "

"Nemam sada vremena, Ward", prekinuo sam ga, pokazujuci mu rukom da moram brzo u stan. Danas nisam imao ni za koga vremena. Jedino sto sam zelio bilo je to da se zatvorim u stan I opijam do nesvijesti. Da. To mi je bio odlican plan za sada ..

Cim sam dosao ispred vrata stana, primjetio sam da nesto nije bilo u redu. Vrata su bila malkice odskrinuta . .Lopov?

Polahko sam usao u stan I pogledao prema ..

"Smetam li?"

Najednom sam se ukipio. Automatski sam se okrenuo prema mjestu iz kojeg je dolazio glas I susreo se sa dobro poznatim smedjim ocima. Kelly.

"Kako si usla? Bilo je zakljucano?", pitao sam hladno.

"Pa znas dok se malo poprica sa onim stracem u hodniku.. puf kljuc je u mojim rukama."

Okrenuo sam se od nje ulazeci u dnevnu sobu. "Odlazi. Odmah."

Njen smijeh odjeknuo je kroz stan kao neko grebanje noktima po ploci. "Pa znas nisi mi to govorio prije neki dan . ."

"Jebi se, Kelly."

"Pa to si ti nedavno vrlo dobro radio, Harry. Mozda zelim opet?", upitala je, obavijajuci mi ruke oko struka.

"Kelly .. ", rekao sam joj odmicuci je od mene.

"Ja te zelim Harry. Sada", govori mi , prilazeci mi I grleci me oko vrata. Usnama poahko pocinje da prelazi mojima, polahko uvlaceci svoj jezik u moja usta. Ruke stavljam na njen struk I primicem je blize sebi. Bedrima se trlja od moja, otkopcavajuci moje traperice. Prstima mrsim njenu kosu, osjecajuci kako je ovo ono sto mi upravo treba. Da zaboravim. Da ..

Kelly me baca ne krevet, skidajuci svoju majicu, I opkoracujuci me nogama. Njene grudi udaraju u moja prsa dok svojim jezikom lize moj vrat. Rukom prelazi preko mojih bokserica, dok moja erekcija sve vise raste..

"Brze, Charlotte.", promucao sam. Cekaj? Charlotte?

"Kako si me to nazvao?", upitala me je Kelly, odmicuci se od mene.

"Ja-a-a", promucao sam, dok mi je crvenilo udaralo u lice. Ne ovo ne valja . .Ne trebam ovo raditi. Kako mi se god ovo sada dobro cinilo, to nije bilo dobro. I ovako sam vidio nju, pa kakve mi onda koristi od toga?

"Nema veze, duso. Ja sam tu za tebe.. ", rekla je Kelly, opet napadajuci moja usta.

Ne. Od cega je ona jebote kada I dalje zeli da spava sa mom nakon sto sam je nazvao imenom druge cure? Ova cura stvarno nema nimalo samopostvovanja. Charlotte nikada ne bi ovako reagovala. I zasto meni jebote uopste ona sada dolazi u misli?

"Kelly", rekao sam, odmicuci je od sebe I ustajuci sa kreveta. "Ovo se ne smije desiti. "

"Harry! Sta je sa tobom?", upitala me je kolaceci svoje oci na mene.

"Ne zelim to , u redu? Odlazi odavde."

Njezino samopouzdanje nestaje, a na licu se jedino moze ugledati ranjivost I povrijedjenost.

Uzimam svoju majicu sa poda I navlacim je na sebe, zeleci da se sto prije udaljim od nje.

"Ja sada idem odavde. A ti imas minutu da napustis stan. Ostavi kljuceve kod portira.", odbrusio sam joj hladno.

Upucujem joj poslednji gnjevan pogled dok odlazim.

"Nemoj biti ovdje kada se vratim."

Charlotte P.O.V

Dok sam ulazila u stan u kojem sam donedavno bila tako sretna, osjecala sam kao da cu pasti sa nogu. Suze su mi I dalje padale niz lice, ne znajuci sta uopste sada da kazem Alexu. Jedino sto sam znala jeste da ga ne mogu vise zavlaciti. On nije zasluzio ovo sto sam ja upravo dozivjela od Harrya.

Kada sam usla u dnevnu sobu, zatekla sam Alexa kako sjedi dok mu je papiric koji sam mu ostavila stajao u rukama. Suze su mu padale niz lice kao I meni. Samo sto nam razlog nije bio isti. On je plakao zato jer sam ga ostavila .. a ja ? Ja sam glupaca patila zbog momka koji me je prevario, samo dva sata nakon sto sam ostavila njega, Alexa. Koja sam ja samo glupaca.

"Ovaj put se slazem sa tobom", rekao mi je glasic u meni.

"Pa bas mi je drago", odgovorila sam mu.

"Alex", tiho sam ga zazvala. Naglo se okrenuo u pravcu mog glasa, brisuci suze sa svoga lica.

"Charr", promucao je. "Sta je ovo ?", upitao je na sto su mu suze jos vise krenule.

"Zao mi je. Tako mi je zao", rekla sam mu padajuci na koljena I gurajuci lice u svoje ruke nemajuci snage ni da ga pogledam.

"Charr. Duso. Jesam li ja kriv? Jer ako .. "

"Ne", prekinula sam ga. "Ti si divan. Sve ono sto bi jedna djevojka mogla pozeljeti, kunem ti se. Ja sam zeznula", rekla sam briseci mu suze sa lica. "Ne smijes plakati zbog mene."

"Charr, sve cu uraditi, samo me ne ostavljaj. Molim te. ", zapoceo je obuhvatajuci moje obraze svojim rukama. "Sta god se desilo ja sam tu. Sve cemo skupa proci."

"Kada bi ti samo sve rekla .. ne bi me vise ne zelio vidjeti Alex. Ne mogu to . .Ja .. "

"Onda mi ne govori, u redu?", rekao je. "Sta god se desilo ne interesuje me. Zeznula si? Nema veze. Sta god bilo oprastam ti. Ja te volim. Ne bih mogao podnijeti da te izgubim. Samo mi daj sansu.."

Osjetila sam kako mi suze sve vise pocinju da idu, zatecena ovom njegovom izjavom I ljubavlju koju osjeca prema meni. Ja njega ne zasluzujem ..

"Alex ..", promucala sam tiho obavijajuci ruka oko njegova vrata.

Dok nisam ni shvatila, Alex spusta svoje usne na moje. Poljubac mu je njezan I lagan, kao da se boji da me ne povrijedi. Polahko se odvaja od mene, I dalje drzeci ruke na mojem licu.

"Hocemo li probati opet, Charr? Hocemo li imati jos jednu sansu?", pita me.

Ne znajuci sta da kazem, samo mu polahko klimnem glavom. Zahvalna Bogu da za razliku od ovoliko osoba na svijetu koje su me do sada povrijedile, ima napokon netko ko me iskreno voli. Ovaj put mi to nikakav Harry nece pokvariti.

Vicky P.O.V

"Dobro si se sjetila da vise dodjes.. Gdje si ti do sada?", cula sam I dalje Zaynovo mrmljanje iza sebe dok smo ulazili u zgradu za snimanje.

"Pa kad se ti gospodin nisi udostojio da dodjes po mene, morala sam kasniti. Nemamo svi auto kao ti, znas? Netko koristi gradski prevoz da bi stigao do nekog mjesta?", upitala sam ga zajedljivo.

"Cuj ti pametnice. Nisam to znao. Morat ces mi to malo bolje pojasniti."

"Pa znas svasta cu ja tebi morati pojasniti I nauciti te."

"A o cemu to?", upitao me je hodajuci sada pored mene.

"Pa za pocetak mozda kako se trebas odnositi prema djevojkama. Jer ako ovako nastavis. .ne pise ti se dobro", rekla sam mu podmjehujuci se.

Najednom njegova ruka obuhvatila je moju I povukla me prema sebi.

"Ona koja me zavoli, voljet ce me ovakvog kakav sam. Bez da se mijenjam.", sapnuo je tiho dok su se nasa cela sudarala. Nas dah je poceo da se mjesa, I polahko sam podigla pogled sa poda susrecucui se sa njegovim ocima koje su me doslovno prozdirale.

"Voljet ce me onakvog kakav sam", njegova izjava je I dalje odzvanjala u mojim mislima koje su se u potpunosti slozile sa njim. Istina je. Kada se covjek u nekoga zaljubi onda prihvata sve njegove vrline I mane, pa tako bi moralo biti I sa njim. Ali zasto se onda meni ovo ucinilo kao da je rekao samo meni?

Naglo sam se odmaknula do njega, zeleci da se sto prije pojavi jos netko. Ova napetost medju nama je bila prevelika.

"Pa znas nekada moras malo I pomoci curama, da se barem malkice zaljube u tebe. Inace ne gine ti samacki zivot.", rekla sam nastavljajuci hodati prema sobi, u kojoj sam se I prosli put kada sam ovdje bila, srela sa Zaynom.

"Vec znas da je to ono sto zelim, tako da mi to nece bas tako tesko ni pasti .. ", promrmljao je, otvarajuci mi vrata I pustajuci me da prva udjem.Samo sam prosla pored njega praveci se da to nisam primjetila, ali jesam. Zayn mi je otvorio vrata. Kako divan dan da budes ziv .

Zayn P.O.V

Pozurio sam za njom, zeleci da joj otvorim vrata da bi prva usla. Medjutim, ona to cak nije ni primjetila. Hladno je prosla pored mene, razgledajuci po sobi koja je bila prazna.

Prvi put sam nekoj djevojci otvorio vrata kada negdje ulazi I sta se desi? Da. Ona to cak ni ne primjeti. Divno.

"Djesi buraz", zacuo sam Liamov glas dok je ulazio u sobu.

Djesi", promrmljljao sam.

Najednom Liam je spazio Vicky koja se nalazila odmah pored prozora. "Hej Vicky", oci su mu zasijale. "Sta ti radis ovdje?", upitao ju je.

Njezini obrazi su se najednom zazarili I pogledala je u pod. Stidi se zbog njega? Osjecao sam kako me nesto izjeda iznuta, medjutim to mi danas nije trebalo.

"Dosla je sa mnom", promrmljao sam, sjedajuci u naslonjac pored vrata. "Mislim .. sreo sam je putem, a ona je krenula da vidi Charr. Pa sam je ja povukao."

"Pa. Upravo sam sreo Charr na izlazu, negdje je zurila tako da ne znam hoce li danas dolaziti. A I vec nam je pola dana proslo, a nigdje nikoga. Mislim da cak ni Harry nece dolaziti." rekao je Liam. "Ali dobro je da si barem ti dosla", nastavio je gledajuci omamljujuce u Vicky.

Sta? Bas je I on morao sada skontati kako je danas bila predivna? Kosa joj je bila pokupljena u nisku pundju, iz koje je bjezalo nekoliko pramenova dodirujuci joj malesni vrat. Na ocima I na licu nije imala nimalo sminke, dok je na usnama imala samo malo sjaja od jagode, koji sam odmah osjetio kada sam joj se maloprije priblizio u hodiniku. Dodjavola. Trebalo mi je samo milimetar da je opet poljubim. Jebiga, naljutila bi se zbog toga, znam to.Mozda bi me cak I osamarila. Ali izdrzao bi. Za njen poljubac.. zasto da ne. Boze, koji sam ja kreten postao.

"Da I meni je drago sto sam dosla", zacuo sam Vicky, koja nije skidala pogled sa Liama.

Ok.

Ne smeta mi. Stvarno mi ne smeta. Nimalo ..

Najednom, osjejtio sam kako mi mobitel vibrira u dzepu, dok je Niall ulazio u sobu. Pogledao sam na zaslon. Louis.

"Ejj buraz", javio sam se.

"Ej brate. Vidi danas nikako necu moci doci na snimanje. Moram, hitno nesto ici do mojih u Doncaster, mama mi nije dobro. Tako da obavjesti ostale.", rekao je.

""Sta joj je? ", upitao sam ga, zatecen ovim rijecima. Poznavao sam njegove roditelje I volio sam njegovu majku. Ona je bila onakva majka kakvo bi svako dijete voljelo da ima. I na jedan glup nacin uvijek sam zavidio Louisu. Zavidio sam mu na njegovoj majci I divnoj porodici koju ima. I ja sam zelio to. Mozda bi da sam I ja imao nekoga pored mene da me voli, sada znao da se 'ponasam' prema djevojkama kako treba ..

"Ma nista ozbiljno. Pozlilo joj je, ali sada je dobro. Medjutim ipak idem da je posjetim.."

"U redu brate. Neka sto prije ozdravi I prenesi joj nase pozdrave. Pazi kako vozis.."

"Hocu brate. Cujemo se", rekao je, nakon cega se veza prekinula.

"Sta se desilo?", upitali su me Liam I Niall u isti glas.

"Louisova mama nije bila dobro jutros. Pa ide kuci da je posjeti. Nece danas dolaziti", rekao sam im.

"Uhh, jebote. Dobro je da je sada bolje", promrmljao je Niall.

"Da", potvrdio je Liam.

"Pa onda ako nema ni Harrya a ni Louia, nema potrebe da mi budemo ovdje, zar ne?", upitao je Liam ceskajuci se po glavi.

"Mozemo negdje otici skupa?", najednom je progovorila Vicky I dalje posmatrajuci samo Liama. Dobro. Neka ga gleda. Samo njega. Nema veze. Ali zar ne moze barem jednom, pogledati u mene, dodjavola?

"Ja se slazem", rekao je Niall, smjeskajuci se. "Hocete da idemo kod mene kuci?"

"Ne .. mislim . Vjerovatno Vicky nema vremena, onaj . ", zamucao sam najednom ne znajuci ni zasto ovo govorim. Mozda da ona ne bi bila na samo sa .. ma ne. Nije zbog toga.

"Ne! Imam vremena. Od sutra tek pocinjem da radim, tako da ..", odgovorila mi je Vicky nasmijeseno.

"Eto onda. Idemo za minutu. Samo da Zayn I ja odemo po neke stvari u sobu na spratu", rekao je Niall vukuci me za ruku prema izlazu.

"Sta trebas donijeti?", upitao sam ga dok smo se penjali uza stepenice.

"Imam neke torbe koje su mi ostale neki dan. Zayn, ovaj .. ", zapoceo je.

"Sta je bilo?", upitao sam ga.

"Jel se tebi mozda svidja Vicky?", najednom me je upitao.

"Molim?", upitao sam ga glasno.

"Pa znas vec .. Cudno se ponasas kada si blizu nje, kao da .."

"Ne!", prekinuo sam ga. "Ona mi se nikada ne bi mogla svidjati. Ne volim takve cure, I ona definitivno nije moj tip.", odbrusio sam mu I krenuo nazad prema sobi.

Kada sam dosao ispred vrata najednom sam cuo iskreni smijeh Vicky, sa druge strane vrata I ostao zatecen. Dovraga. Divno se smijala. Volio bih da se jednom I meni tako nasmije. Da znam. Ludim.

Cim sam otvorio vrata oni su pogledali u mene.

"Hajde polazite. Sad ce Niall doci", rekao sam im, te se okrenuo I pozurio prema izlazu.

Dok smo ulazili u automobil, zacuo sam Vickyin glas koja je sjedila pored mene.

"Plan nam odlicno napreduje. Liam mi je rekao da je prestao da razgovara sa Danielle."

Imao sam osjecaj kao da me je netko opalio sakom u stomak. Ali ona nije bila njegova. To ga se nije ticalo.Ali Boze, njen osmijeh je bio omamljujuci, ali bio je ovakav zbog Liama. Toga se je uvijek morao podsjecati.

Vicky P.O.V

"Plan nam odlicno napreduje. Liam mi je rekao da je prestao da razgovara sa Danielle", rekla sam mu iskreno sretna zbog toga.

Podignem pogled I pogledam u njega, medjutim on se ovaj put ne smije. Kada su nam se pogledi susreli, bila sam sigurna da u njegovim ocima vidim tugu. Tugu? Ali zbog cega bi je on osjecao? I zasto bi to dodjavola I na mene ovako snazno djelovalo?

"Drago mi je zbog tebe", hladno mi je odbrusio I okrenuo glavu prema prozoru.

...

"Sta mislite da igramo istine I izazova?", najednom je rekao Niall.

"Nismo vise dijeca, Niall. Koliko te to puta moram podsjecati", rekao je Zayn paleci televizor.

"Pa zasto da ne?", upitala sam gledajuci u njega. " Bolje da I to igramo nego da sjedimo I gledamo televiziju."

"Hajde. I ja hocu. Znas odkad to nismo igrali."

"Odluka je pala. Zao mi je Zaynii", rekao je Niall, uzimajuci flasu sa stola I sjedajuci na pod. Za njim smo sjeli Liam I ja praveci krug, medjutim Zayn nije dolazio.

"Hajde brate I ti. Ne mozemo samo nas troje igrati", rekao je Liam pozivajuci Zayna.

"Nemoj ga ni zvati. On se ne igra sa dijecom", rekla sam sarkasticno.

"Evo ga pametnica se javila", najednom sam zacula Zayna, koji je ulazio u sobu I sjeo preko puta mene.

"Hajde. Ko prvi okrece.", rekao je.

Liam je prvi uzeo flasu I zavrtio je. Niall.

"Onda istina izazov?", upitao ga je Liam.

"Istina.", rekao je Niall.

"Hmm.. Kada si prvi put izgubio nevinost?", upitao ga je Liam, na sto sam se ja automatski zagrcnula sokom kojim pijem. U redu ..

"Pa znas vec brate. Sa 16. Sad ja vrtim..", rekao je, na sto se flasa zaustavila na Zaynu.

Vragolast osmijeh zasijao je na Niallovom licu, gledajuci u Zayna. "Onda brate. Istina ili izazov", upitao je.

"Znas vec. Izazov", odgovorio je Zayn, praveci se da zijeva.

"Dobro.. Onda .. Izazivam te.. da sada ustanes I istog trenutka poljubis Vicky."

_______________________________________

Kao prvo. Ogromno vam HVALA na 5.1K pregleda. Nemate pojma koliko mi je drago kada vidim da se sve vise novih citatelja pojavljuje. Evo ako vjerujete, upravo mi sada oci suze od srece.. ali stvarno :)

Nadam se da vam se svidja i 21. nastavak ove price. Vauu.. ne mogu da vjerujem da sam ih vec ovoliko napisala, za ovako malo vremena. Doslovno ovu pricu pisem tek neka 2 mjeseca (Iako sam prolog) objavila dosta ranije .. i ono. Ne mogu ni sama da vjerujem da sam stigla do 21 nastavka :)

Da li vam se svidja tok radnje do sada i da li bi ste nesto voljeli da promjenim?
Hvala svima koji ostave vote i komentar.

Volim vas (: xx