Vicky P.O.V

"Sta ces ti?", upitala sam.

"Cula si me. Pomoci cu ti da se Liam zaljubi u tebe", rekao je, pa zastao posmatrajuci me. "To je ono sto zelis, zar ne?"

"Ja-a-a", pocela sam da mucam ne znajuci sta da kazem.

Bila sam zatecena ovime. Ni u naljudjim snovima ne bih mogla da pomislim da bi Zayn mogao da bude taj koji bi mi pomogao da natjeram nekoga da se zaljubi u mene. I sama sam vidjela koliko bi to sa Liamom bilo tesko. Istina, on se meni svidja, ali njemu se I dalje svidjala bivsa djevojka Danielle. Ja tu nisam imala sanse. Ali opet .. on je tako divan. On je onaj momak o kojem svaka djevojka sanja. Kojeg svaka djevojka zeli pored sebe. Isti je kao Nate, ali to je valjda taj moj 'tip'. Padam na takve decke I ne mogu nista da uradim po tom pitanja. Ali opet kada se sjetim, pa .. nisam bila toliko ravnodusna sa Zaynom. Dodjavola pa poljubili smo se I ja sam htjela jos. Jos Zayna, jos njegovih poljubaca. Ali ne! On nije moj tip, vec Liam. Sa Liamom bi mi bilo dobro, a sa Zaynom ne bi .. to je jednostavno tako.

Opet sam pogledala u Zayna, koji kao da me je preklinjao svojim pogledom za nesto, samo nisam znala sto.

"Jesi li siguran sa tim? Ti da mi pomognes da osvojim Liama?", upitala sam ga jos jednom. Neka iskrica je bljeskala iz prozora njegovih ociju, ali I dalje nisam mogla da razaznam sta se tu krije.

Klimnuo je glavom.

"U redu onda. Pristajem.", rekla sam sa osmijehom."Moras mi pomoci s tim. Vjeruj mi, on je pravi za mene."

Zayn P.O.V

"Vjeruj mi, on je pravi za mene."

Osjetio sam kako nesto puca u meni. Ono sto sam pretpostavljao od prvog trenutka kada sam je vidio se obistinilo. Njoj se svidjao Liam. Cak stavise ona je bila sigurna da je on 'pravi' za nju. Jebeno savrseno, zar ne?

Ne sada da sam mislio da ce ona reci da ne zeli moju pomoc, da se on njoj I ne svidja toliko .. ali, opet sam se nadao tome. Zelio sam da mi takodjer kaze zelim tebe, zelim da te poljubim kao proslu noc. Zelim sve sa tobom. Zelim da budem tvoja djevojka. I znam da bi bilo ludo sa moje strane, ali dodjavola. Sa njom bi pristao na sve. Znam I sam da je malo prerano za to, ali na neki cudan nacin ta djevojka mi se svidjala. Svidjala mi se sama njezina pojava. Svidjalo mi se to kako nase usne savrseno pristaju jedne drugima. Svidjalo mi se to kako me je od prvog momenta odbijala od sebe. To me je fasciniralo. Ali dodjavola, ja sam los. Los sam za nju. Jedino sto bih mogao bilo bi to da je povrijedim kao sve ostale djevojke, a ona to ne zasluzuje. Ona je bila savrsena. Ja nisam.

"Onda .. Od sutra pocinjemo sa tim. Doci ces na snimanje sa mnom. Tu cemo vas probat spojiti", rekao sam, na sto se ona siroko nasmijesila klimajuci glavom.

Harry P.O.V

Cim sam se probudio osjetio sam njezin miris na sebi. Osmijeh mi je sam zaigrao na licu. Boze, kakvo prekrasno jutro. On je tu pored mene. Ostala je uprkos svemu. Obecala mi je da ce do jutra odluciti I to je I uradila. Ostala je sa mnom.

Pruzio sam ruku preko druge strane kreveta da bih je dodirnuo, medjutim nikoga nije bilo. Polahko sam otvorio oci, I vidio da je plahta pored mene izguzvana. Bila je tu, barem nisam sanjao.

Mora da je u kupatilu .. I sam sam svjestan koliko je I njoj a I meni znacio ovaj vikend. Upoznali smo jedno drugo u pravom svjetlu. Dopustio sam joj da vidi pravog mene. Sve sam joj priznao. Ono sto nitko o meni nije znao, ona je znala. I uprkos svemu ostala je sa mnom.

"Charlotte", zazvao sam je. Nikoga nisam cuo.

Polahko sam ustao iz kreveta, te pokucao na vrata kuponice, medjutim nitko nije odgovarao. Otvorio sam vrata, medjutim kupatilo je bilo prazno.

Osjetio sam kako nesto pocinje da mi podrhtava u stomaku, medjutim odlucio sam da to suzbijem. Ne moguce da je otisla. Ne poslije onakva dva dana .. jebote. Pa rekao sam joj koliko mi je stalo da nje. Dusu sam joj otvorio.

Brzo sam obukao trenerku koja je lezala na podu pored kreveta I potrcao niza stepenice. Da, tu je. Mora da je sada u kuhinji I pravi nam opet saft sa paradajzom kao jucer. Ili.. mozda gleda neki ljubavni film, koji toliko voli.

Medjutim .. nista. Disanje mi se ubrzalo, a koljena su pocela da mi klecaju.

"Charlotte!", dozivao sam je trceci po kuci."Charlotte!" Odgovora nije bilo.

Njene stvari. One moraju biti tu. Medjutim, nista. Njene torbe u sobi nije bilo. Otisla je. Charlotte je otisla. Ostavila me je. Sto sam vise to sebi govorio, osjecao sam kako me iznutra nesto sve vise razara.

Osjetio sam kako mi koljena pucuju, I pao sam na koljena. Ostra bol mi je proparala prsa, a oci su mi se punile suzama. Mogao sam osjetiti njen miris svuda oko sebe. Njezin miris me je opijao. Bio je svuda oko mene. Sjetio sam se njezinih prstiju na mojoj kozi. Njenih usana na mojim. Njenog tijela uz moje. Sve je vodilo prema njoj. Njen duh je nakon samo dva dana potpuno zaposjeo ovu kucu, I ja nisam znao sta da uradim po tom pitanju. A ja nisam mogao nista da uradim. Obecao sam joj kao I ona meni. Ostavit cu je na miru, kao sto je I ona mene ostavila. Ali .. sta ako ima neko objasnjenje? Sta ako se sada vrati? Mozda me ipak nije ostavila.

Uzeo sam telefon u ruke I okrenuo njen broj. Medjutim, upalila se govorna posta. Nije mi se javljala. Znaci to je bilo to. Osjetio sam kako mi bijes razara kozu, te sam telefon bacio od zid. Razmrskao se u komadice, a ja sam shvatio kako je ovo ono sto mi treba.

Pogledao sam u krevet I sjetio sam se nje. Sjetio sam kako smo sjedili na tom krevetu jedno blizu drugog I gledali jebene ljubavne filmove. Ljubav? To ne postoji ! Nikada vise cak necu ni pomsliti na to. Nisam ni shvatio sta radim, a televizor je vec bio na podu dok sam ga ja nogom sutao iz sve snage. Bol mi je udarala u nogu, ali bila je nista naspram one koju sam osjecao u grudima. Osjecao sam kao da se raspadam. Kao da se komad mene, raspadao svakog trenutka, a samo me je ona mogla ponovo spojiti. Ali nje nije bilo. Otisla je. Ta recnica odzvanjala mi je u glavi. Rukom sam presao preko plamtece boli u grudima. Dio njega je zelio da ta bol nestane. Drugi ju je pak dio ocajnicki zelio zadrzati, kao posledju slamku spasa. Jednom ju je vec izgubio. Ne bi mogao podnijeti da izgubio I ono malo sto mu je od nje ostalo.

Ali uprkos svemu nemam drugog rjesenja nego da je probam zaboraviti.

Charlotte P.O.V

Najednom sam se probudila. Osmijeh mi je zaigrao na licu. Nasla sam se priljubljena uz Harryeva ledja, dok su mu ruke bile omotan oko moga struka. Boze, zar mogu trenutno zeljeti nesto vise od ovoga ? Njegova koza uz moju .. Njegov dah miluje moj vrat .. to je ono sto mi treba. Tijelo mu je bilo toplo, a mirisao je prekrasno, po privlacnom I cistom znoju.

Polahko sam se okrenula I pogledala ga. Njegovo lice je bilo mirno, dok su mu usnice bile malkice rastvorene. Dah iz njegovih usta njezno je pomicao vlasi kovrdja oko njegova lica. Izgledao je kao andjeo. Polahko sam mu dodirnula lice, ne zeleci da ga probudim. Njezno sam mu prstima presla preko ociju I obrva na sta se on samo malkice pomeskoljio I promucao jedno tiho : "Charr." Od njegova glasa tijelo mi je prozela toplina.

Sanja me? Tiho sam se nasmijala, pitajuci sta to on jutros sanja. I jedva cekajuci da se probudi da ga to I upitam. Zamislila sam njegov osmijeh kada se probudi I vidi me pored sebe. Nista ljepse nisam ni mogla zamisliti. Uzela sam telefon koji je stajao na komodi, te vidjela da je tek pola 5 ujutru.

Sjetila sam se Alexa. Ne, ne mogu mu ovo vise raditi. Moram raskinuti sa njim. Pod hitno. Ne mogu ovo vise raditi ni njemu, a ni Harryu. Zelim da kada se on probudi I kada me vidi pored sebe, da mu mogu reci da sam sada I slobodna djevojka za njega. Da sa njim zelim sve ono sto zeli I on. Da sam u potpunosti njegova. I da zelim da on u potpunosti bude moj.

Znala sam da Alex ide na posao u 7 ujutru, tako da ako odmah krenem, mogu stici do njega prije nego sto ode, I to sa njim rijesiti. A onda se vratiti Harryu I sve mu reci.. Samo da pozurim ..

Polahko sam ustala iz kreveta, te ne prstim otisla do kupatila, kako ga ne bih probudila. Polahko sam se umila I oprala zube, te obukla sive farmerke u kojima sam dosla, te obicnu crnu majicu. Krenula sam da izadjem iz sobe, ali jos sam se jednom okrenula da ga pogledam. I dalje je bio u dubokom snu a njegove usne u snu su se izvile u mali smijesak . . Boze, bio je caroban.

.....

Dok sam se penjala uz stepenice nase zgrade, osjetila sam kako dlanovi pocinju da mi se znoje. Strah je prolazio kroz mene, ne znajuci kako ce Alex reagovati na ono sto mu imam reci. Dvije godine smo potrosli jedno na drugo I to nije mala stvar. Stalo mi je do njega. Uprkos svemu ima posebno mjesto u mom srcu. Bio je tu za mene kada nitko drugi nije. Bio mi je I najbolji prijatelj a I najbolji decko. Nitko me nije cuvao kao on. Osjecam se opusteno pored njega. Ali opet nesto mu je uvijek falilo. A sada sam znala I sta. Nije bio Harry.

Izvadila sam kljuceve iz torbe, te polahko otvorila vrata.

"Alex", zazvala sam ga. Medjutim, nitko se nije odazivao. Usla sam u nasu sobu, medjutim nikoga nije bilo. Izvadila sam telefon iz torbe medjutim baterija mi se ispraznila I telefon je bio iskljucen. Jebote! Sta ako me Harry bude zvao? Ali on spava .. a I stici cu prije nego sto se probudi tako da nema potrebe da me zove.

Pogledala sam na sat na zidu I vidjela da je pola 6 ujutru .. Alex jos nije trebao uopste otici na posao. Sta je sa njim? Usla sam u kuhinju I odmah na stolu primjetila poruku sa njegovim rukopisom.

"Duso. Da znas ja sam hitno trebao jutros da odem na poslovni put tako da vracam se danas u toku dana. Ljubim te puno. Pozelio sam te. Tvoj, Alex."

Osjetila sam kako mi se oci pune suzama I postala sam svjesna svega oko sebe. Ja cu ga povrijediti. Unistit cu ga. On ovo nije zasluzio. Osjetila sam kako me krivnja izjeda, ali ni ja nisam imala pravo da mu to radim. Ovako je najbolje I za njega I za mene. Ovo se mora zaustaviti. Uzela sam papir Iz ladice, te napisala onoliko koliko je bilo potrebno da zna do naseg razgovora uzivo.

"Alex. Zao mi je. Ali mislim da ovo ovako vise ne ide. Nisam sretna. Ti zasluzujes nekoga boljeg. Mi vise ne mozemo biti skupa. Molim te, oprosti mi. Jos nisam spremna da pricam sa tobom o ovome, tako da molim te da me nekoliko dana ostavis na miru. Kada budem spremna javit cu ti se. Zao mi je. Charlotte."

Ispustila sma olovku Iz ruke I osjetila sam kako mi ruka drhti. Medjutim svakom napisanom rijecju osjecala sam se lakse. Kao da neki teski teret sa mene spada I to mi je bila jedina utjeha da sam uradila ispravnu stvar.

Presla sam pogledom po stanu, I sjecanja mene I Alexa u njemu su pocela da nadilaze. Osjecam sam kako nesto pocinje da me gusi te uzela torbu u ruke I sto prije istrcala iz stana.

Taksi u kojem sam dosla me je I dalje cekao ispred zgrade. Rekla sam mu da se vracamo na adresu sa koje smo stigli, te se zavalila u sjediste, jedva cekajuci da stignemo.

"Gospodjice, stigli smo", zucula sam vozaca sa prednjeg sjedista..

"Napokon", promrmljala sam. Izvukla sam nekoliko novcanica te mu ih pruzila. "Hvala vam puno."

"Trebam li vas cekati?", upitao je.

"Ne", rekla sam nasmijeseno. "Ostajem ovdje."

"U redu gospodjice. Uzivajte."

Cim sam izasla iz taxia potrcala sam prema kuci zeleci sto prije da stignem. Krenula sam da otvorim vrata medjutim sada su bila zakljucana. Harry se probudio? Nije valjda .. Ne.. mora da je u kuci. Pokucala sam na vrata medjutim nitko nije otvarao.

Otisla sam do prozora koji je gledao u dnevnu sobu, medjutim nista se nije vidjelo.

"Harry", zazvala sam kucajuci na prozor. Medjutim, u kuci nije bilo nikoga.

Gdje je otisao ?

Mozda .. svojoj pravoj kuci ?

..

Dok sam nasla na putu sljedeci taxi, I stigla do zgrade za snimanje, vec je prosao cijeli dan. Nadajuci se da cu tamo zateci Harry, davalo mi je barem malo neke srece .. medjutim nije ga bilo. Svi su vec dosli, ali on se nije pojavio.

Mozda je u svom pravom stanu? Sta ako ... sta ako je pomislio da sam ga ostavila? O Boze. Sta ako je mislio da je ono sve za mene bila samo laz. Ne .. on u to ne bi povjerovao. Barem se nadam da ne bi otrcala sam do recepcije I tu zatekla Emily.

"Hej Ems", rekla sam joj grleci je.

"Hej Charr", rekla mi je u rame. " Sto ti ovoliko kasnis?', upitala me je.

"Onaj . Imala sam neke obaveze od jutros, pa nikako nisam mogla stici.", promrmljala sam.

"Joj znam kako ti je .."

"Ovaj", prekinula sam je. "Htjela sam te nesto pitati.."

"Naravno. Reci."

"Onaj .. da ne znas ti mozda gdje zivi Harry?", prumucala sam.

"A zasto ce ti?", upitala me je sa vragolastim osmijehom.

"Ne budi luda", promrljala sam. "Samo mi treba da mu odnesem nesto posto se ni on nije pojavio na sniamanju. Imas li adresu ili nemas?"

"Dobro. Dobro. Smiri se. Imam. Samo dok je nadjem .. "

Uh. Dobro je. Hvala Bogu. Dok sam cekala da mi Emily nadje adresu osjecala sam da ludim. Cim mi je napisala na papir, nisam cak ni cekala da se pozdravimo, vec sam trcala prema izlazu. Molim te Harry, nemoj zeznuti.

..

Dok sam trcala uza stepenice, nisam mogla zaustaviti podrhtavanje u trbuhu. Zaboga, zeljela je da vrati vrijeme I da ga uopste jutros nije napustala. Bila bi ga cvrsto zagrlila I nastavila spavati pored njega.

Pokucala je na vrata. Dok je cekala da se vrata otvore pomisljala je na najgore varijante. Sta ako on uopste nije u kuci? Ili sta ako je mozda sa nekom djevojkom upravo sada ? Unutrasnjost grudi pretvorila se u hladnu I vlaznu jamu. Od same pomisli da njegove ruke dodiruju nekoga kao sto su dodirivale nju osjetila je mucninu.

Kada su se vrata otvorila, Kellyeva smedja kosa zasjala je pri svijetlu iz sobe. Kosulja u kojoj je Harry bio jucer, sada je bila na Kelly.

___________________________________________

Veliko vam HVALA na ogromnim 4.7K pregleda. Ne mogu vam opisati koliko me to cini sretnom. Vi me cinite sretnom!

Nadam se da ce vam se 20. nastavak svidjeti. Ostavite vote/komentar.

Volim vaas (: xx