Chapter 19
Vicky P.O.V
"Onda.. Gdje me vodis?", upitala sam Zayna dok smo se vozili u njegovom automobilu.
"U neki kafic koji sam vidio kad sam dolazio po tebe", odgovorio je ne skrecuci pogled sa ceste.
"U kafic?", upitala sa,. osjecajuci se odjednom vise razocarana, nego sto sam mislila da cu biti. Dobro. Nisam bas ocekivala da ce me odvesti na neko posebno mjesto, iako to svakako ne zelim, ali nisam ni ocekivala tek neki obicni kafic. Ali to je on. Takav je. Ne trebam nista drugo ni ocekivati od njega. U jednom trenutku se ponasa kao bahati I arogantani muskarac, a u drugom je nevini I isprepadani djecak kojem samo treba necija paznja.
"Pa da. Sta si ti ocekivala?", upitao me je usmjeravajuci sada pogled na mene.
"Nista. Sta bi drugo I ocekivala od tebe", odgovorila sam mu odmahujuci glavom.
"Imas li ti kakve muzike ovdje?", upitala sam ga.
"Vjeruj, nista sto bi se tebi svidjelo."
"A zasto molim te?"
"Nije tvoj tip muzike."
"A od kud ti znas kakav je moj tip muzike."
"Pa vidi se.", rekao je pokazujuci rukom po meni.
"Nemas ti pojma o meni.", odgovorila sam mu okrecuci pogled od njega.
"Onda me prosvijetli."
"Necu.", odgovorila sam drsko znajuci da sam ja ovaj put u pravu. Iako sam se I dalje oblacila kako bi to svi nazivali kao ' streberka' I 'princezica', moj ukus za muziku nije bio takav. Moj omiljeni pjevac bio je Chris Bown, grupa The Weeknd, a ono sto sam vise od svega voljela bila je RnB muzika. Uzivala sam u njoj.
"Hajde molim te", opet je rekao praveci molecivi izraz rukama.
"Zayn, gledaj u cestu dok vozis I ne glupiraj se."
"Mooolim tee.", nastavio je, gledajuci malo u cestu malo u mene.
"RnB", odgovorila sam kratko.
Najednom sam osjetila kako koci, a automobil se naglo zaustavio.
"Molim?", upitao je Zayn gledajuci u mene.
"Sta je bilo?", upitala sam zbunjena ovom reakcijom.
"Sta si mislila pod tim RnB?", upitao je ne micuci pogled sa mog.
"To je moj tip muzike. Volim da slusam RnB."
"Lazes.", odgovorio je Zayn odjednom se smijuci.
"Ne, ne lazem. Zasto bi zaboga lagala?", upitala sam ga sada ja vidno zbunjena.
"Nemoguce je da ti slusas takvu muziku", hladno je odgovorio.
"Pa provjeri me."
Zayn je opet usmjerio pogled na mene, prelazeci pogledom po mom licu I proucavajuci ga.
"Jedan pjevac takve muzike?"
"Chris Brown.", odgovorila sam.
"To svatko moze znati.", odgovorio je hladno.
"Sam si pitao."
"I need you boo", najednom je rekao.
"i gotta see you boo", odgovorila sam sa smijeskom.
"I'm hoping that you momma don't mind", rekao je dok se sada I on smijeskao sa mnom.
"Cause girl I gotta make you mine", odgovorila sam, ponosna sama na sebe sto znam gotovo svaku pjesmu Chrisa.
"Stvarno ga slusas.", rekao je dok mu je osmijeh igrao na licu.
"Rekla sam ti.", odgovrila sam slijezuci ramenima.
...
U separeu u kojem smo sjedili nasuprot meni, sjedio je Zayn.
Nase noge ispod stola, stalno su se nehotice sudarale, sto je u meni izazivalo milijun nekih trnaca. Bolje sam ga osmotrila. Dok je narucivao kafu osmotrila sam njegovo lice iz profila. Celjust mu je bila cvrsta I gruba I pokrivalo ju je samo nekoliko sitnih crnih dlacica koje su mu davale jos grublji izraz. Crna kozna jakna koju je imao na sebi davala mu je taj neki takodjer ' grubi' izraz loseg decka, dok oci .. one su bile blage I nevine. Ono na cemu bi se uvijek zacudila kada bih ga pogledala. Kako netko tako arogantan I bezobrazan moze imati tako lijpe okice. Cekaj jesam li ja to rekla okice? Ja stvarno ludim.
Opet sam vratila pogled na njega I susrela se sa vragolastim osmijehom na njegovim usnama.
"Onda. Jesi li zavrsila posmatranje?", upitao je.
Usiljeno sam mu se nasmijesila I pogledala u stranu, ne zeleci da vidi crvenilo na mom licu.
"Kako si ti?", pitala sam.
Zayn me pogledao ispod obrva. "Dobro.", rekao je. "Ti?"
"Dobro sam", odgovorila sam.
"Fino", rekao je, a zatim opet zasutio.
Otrovna I neugodna tisina najednom je pocela da rate na nasem stolu.
"Hocemo li onda samo da sutimo?", naposlijetku sam odlucno upitala.
Na moje iznenadjenje, Zayn je sa izrazom cudjenja I neke krivnje bolje se usturio u stolicu. Njegov glas odrazavao je izraz njegova lica.
"Osjecam se glupo.", najednom je odgovorio.
"Ne cudi me", odgovorila sam slijezuci ramenima.
Zayn me je pogledao ozbiljno.
"Dobroo. Zasto se tako osjecas?", upitala sam.
"Pa", zapoceo je slijezuci ramenima,"Obicno sa djevojkama I ne pricam nesto cesto, mislim zasto kad se vec zna sta se radi sa njima.", rekao je vragolasto se smijeseci.
"Zayn."
"Ne vidi samo .. ne znam sta da pricam sa tobom. Jednostavno .. ti me cinis zbunjenim."
"Sta? Sada sam ja kriva sto mi ne znamo sta da pricamo jedno sa drugim."
"Da. Ne znam sta da sada pricam sa tobom, kada poslije samo ni pet dana poznanastva ti znas nesto sto ne zna nitko drugi.", odgovorio je gledajuci u soljicu kafe ispred sebe.
"Mozda od pocetka?" upitala sam.
Zayn P.O.V.
"Mozda od pocetka?", upitala je.
Od pocetka?"
"Pa da. Pitaj me ono sto bi pitao nekoga koga prvi put upoznajes.", rekla je blago se smijeseci.
"Dobro onda ..", rekao sam. "Ja sam Zayn, a ti?", upitao sam je.
"Vicky. Drago mi je.", odgovorila je blesavo se smijeseci.
"Onda kakav je tvoj zivot, Vicky?"
"Pa .. moji roditelj zive na jednoj farmi nadaleko od New Yorka. Tu sam I zavrsila srednju skolu, gdje sam upoznala svoju najbolju prijateljicu, Charlotte. Nju znas. Prijatelj mog oca je predlozio da se doselim u London, I tu radim kao njegov asistent.. I evo me. Stigla sam. To ti je ukratko to. Nista suvise zanimljivo.", odgovorila je slijezuci ramenima.
"Pretpostavljam slusas RnB muziku?", upitao sam je smijeseci se.
"Pa pretpostavljam da I izgledam kao da slusam takvu muziku, cim si pogodio."
"Pa ne bas, ali znas vec .. Izgleda vara."
"Da. Bas tako."
"A ti? Sta je sa tobom?", upitala je.
Najednom sam se zaledio. Nisam zelio da opet ponavljam sve ono sto sam joj rekao proslu noc. Ne bih to opet mogao prozivljavati. Nisam toliko snazan.
"Kako si dospio do One Directiona?", nastavila je.
Pa, hvala. Izgleda da je ipak I iznutra bila savrsena kao I spolja.
"Jedan dan sam se slucajno prijavio. Sreca je taj put igrala u moju korist. . I evo me. Dobio sam cetvoricu brace koju sam uvijek zelio. Bolje nisam mogao pozeljeti."
Bas tada, uz rub stola nastala je velika guzva, I ja sam podignuo pogled prema licima djevojaka koje su stajale za suprotnim stolom. Cim su uhvatile moj pogled, naglo su skocile iz svojih stolica I krenule prema meni. Sve su odmah izvadile svoje telefone I pocele da slikaju mene I Vicky, na sta je ona odmah svojom torbom prekrila lice, sto mi je izmamilo veliki osmijeh. Stvarno je bila osvjezenje.
Vecina djevojaka bi sada ucinile sve za ovakav trenutak paznje. Za trenutak da svi vide kako su bas one sjedile u kaficu za zvijezdom poznatog boy benda , medjutim ne I Vicky.
Ustao sam I prisao tim djevojkama. "Moze slikanje, ali bez objave cure koja je sa mnom."
"Naravno", sve one su odgovorile u glas, a zatim mi potrcale u zagrljaj.
..
"Otisle su.", obavjestio sam Vicky, koja I dalje nije dizala pogled sa poda, sa torbom koju je I dalje drzala na licu.
Polahko je spustila torbu, a zatim me zabrinuto pogledala.
"Je li vam tesko zbog sve ove slave? Mislim kada ne mozes nigdje proci a da te barem netko ne zapazi I sve to .. ?", upitala je.
"Pa ne bas. Mozda je glupo od mene, ali volim kada mi netko poklanja paznju. Mislim, svi to vole. I volim nase fanove, tako da.. od jednog slikanja nam nista ne moze biti.", odgovorio sam nonsalantno.
"To je fino od tebe", odgovorila je Vicky
"Da. Valjda ..", rekao sam. "A ti prije, jesi ili nisi slusala nas bend?"
"Naravno da jesam. Isprva nisam bila toliki fan, ali onda sam vidjela na youtube neki video sa Liamom I potpuno sam poludjela.", rekla je smijeseci se blesavo.
"Cekaj malo... tebi se fakat svidja Liam?", upitao sam je.
Vicky se zacrvenila, a onda skrenula pogled u stranu. Osjetio sam kako mi nesto u trbuhu pocinje da podrhtava a ruke su mi se znojile. Ljubomora? Nemoguce.
"Pa naravno", odgovorila je. "Kome se on ne svidja."
"Da.",odgovorio sam kratko. "Savrseni Liam".
"Da, znar ne?" upitala je nasmijesno. " Ima tako blagu facu I onaj preslatki osmijeh. A tek kako prica I onaj njegov glasic, stvarno je savrsen. On je primjer kako svako musko treba da bude.", odgovorila je klimajuci glavom.
Osjetio sam kako saka ispod stola pocinje da mi se grci, I dobio sam neizdrzivu potrebu da nekoga udarim. Ovaj put faca Liama bi bila najbolja za to. Ne jebote. Moram se smiriti. On mi je kao brat. Moj najbolji jaran. Ne smijem biti ljubomoran na njega. Ne jebote, nisam ljubomoran.
'Jesi' , glasic u meni je rekao.
'Ne nisam', odgovorio sam. Evo I dokazat cu to.
"Ja ti mogu pomoci sa njim.", najednom mi je izletilo.
Vicky je usmjerila zacudjeni poged na mene. "U cemu?"
"Pa kazes da ti se Liam svidja. Ja ga najbolje poznajem. Uglavnom .. pomoci cu ti u tome da se Liam zaljubi u tebe."
Charlotte P.O.V
"Koliko jos ima, Harry?", upitala sam, dok mi je crni povez prekrivao pogled na put kojim idemo.
"Evo jos malkice", odgovorio je Harry, ne ispustajuci moju ruku iz svoje. "Evo stigli smo."
"Ostani tu I ne pomjeraj se.", rekao je najednom se odmicuci od mene.
"Harry. Gdje ides? Harry!?", povikala sam u smjeru za koji sam cula da je tu otisao.
Naglo sam osjetila Harryeve ruke kako se spustaju na moja ramena I malkice sam se smirila.
"Tu sam, mila. Samo sacekaj minutu. Ja cu ti reci kada da skines povez sa ociju. Sve je u redu, obecavam ti."
"Dobro", odgovorila sam tiho.
Harry je opet negdje otisao, a ja sam se bolje skoncentrisala na zvukove iz okoline. Cula sam vodu kako tece I kao da sam cula valove. Okean? Pod nogama sam osjecala pijesak ..
"Skini sada", zacula sam Harryev glas. Polahko sam skinula povez sa ociju.
Bilo je jutro, tako da je sunce tek izlazilo, a prizor je bio .. caroban. Valovi su zapljuskivali u moje noge, dok je pjescana plaza bila prekrivena laticama ruza.
"Onda?", zacula sam glas Harrya iza sebe.
"Prekrasno je Harry", odgovorila sam mu okrecuci se prema njemu. "Ovo je nesto najljepse sto je netko uradio za mene."
"Pa. Prvo sam mislio na nesto skupocjeno ili .. ne znam. Pomislio sam da bi se tebi ipak ovo vise svdjelo.", odgovorio je ceskajuci se po glavi.
"I pogodio si", odgovorila sam mu I njezno ga zagrlila. "Puno ti hvala.",, sapnula sam mu u vrat.
"Nema na cemu, ljepotice", odgovorio je.
"Onda hocemo li nesto doruckovati?", upitao je pokazujuci mi na korpu sa hranom.
"Da. Umirem od gladi."
Harry P.O.V
"O cemu razmisljas?", upitao sam je, dok sam joj tocio u casu sok od narandze, te mazao krisku sa namazom pastete.
Charlotte se nasmijala. " O tome da mi upravo spremas dorucak."
Bio je to tek tako prejednostavan odgovor, da bih u njega stvarno I povjerovao. Opet sam pogledao u nju, koja je sklonila sada pogled sa mojih ruku I gledala u moje usne.
Znao sam da nije razmisljala samo o dorucku.
Ali ne. ovaj put necu sve zeznuti. Sada cu ja biti taj koji je ceka.
"Onda.. Ko prvi do vode ..", zacuo sam je kako govori. Dok nisam ni shvatio sta zeli da kaze, Charlotte je vec ustala I pocela da trci prema vodi.
Potrcao sam za njom I nije je bilo tako tesko uociti. Stajala je u vodi podignute glave prema suncu. Koza joj je bila savrseno bijela. Niski valovi su se odbijali od njena ledja, tjerajuci je uvijek malo vise prema meni.
Sturo sam se osmjehnuo I potrcao prema njoj, na sta se ona siroko nasmijesila I pocela da pliva dalje od mene. Kada sam je stigao, uhvatio sam je oko struka I bacio je u vodu, na sta se ona glasno nasmijala.
Dok nisam ni shvatio sta se dogadja, osjetio sam Charlottina ruke kako se omotavaju oko moga vrata I guraju me dublje u vodu. Naglo sam izgubio pojam za tezinu te se sa njom strmoglavio u vodu.
Vrucina sunca na goloj kozi me je probudila. Nisam znao je li sada podne ili poslijepodne ili je I dalje jutro, ali nije me ni interesovalo. Znao sam tacno gdje se nalazim. Pored koga.
Culi su se jedino valovi, nase disanje, otkucaji naseg srca ..
Cak I pored jakog sunca osjecao sam se ugodno. Osjetio sam kako mi Charlotte prstima prelazi preko obrisa moje kraljeznice. Medjutim nista nisam govorio. Samo sam ostao miran, uzivajuci u tim dodirima. Najednom sam se upitao zasto sam se onako zabrinuo jucer kada sam joj sve priznao. On mi je vjerovala, imala je povjerenja u mene uprkos svemu. I najednom su mi sva strahovanja od jucer djelovala potpuno besmisleno. Ona je tu I to je jedino sto je bitno.
Najednom mi je naumpalo kada je u maloprije u vodi Charlotte pocela da vristi misleci od nekod drveta da je ajkula ..
"Sta je smijesno?", promrmljala je I dalje mi milujuci ledja.
Opet sam se nasmijesio. "Naumpalo mi je maloprije u vodi kad si mislila da te ajkula napada."
"Hej!", rekla je udarajuci me u ledja, "Stvarno je izgledalo kao da je ajkula."
Medjutim opet se nisam mogao prestati smijati. Uhvatio sam se za trbuh I poceo se prevrtati po plazi.
"Hej! Nemoj se smijati. To je bio horor za mene I nije smijesno", govorila je dok je I sama pokusavala da sakrije osmijeh koji je je igrao na licu.
"Ali je smijesno..", odgovorio sam na sta je se I ona sada pocela smijati.
"Dobro jeste", rekla je I sama se bacila na pod smijuci se. "Ali trebao bi se susosjecati sa mnom uprkos svemu."
Na trenutak sam se uozbiljio pokusavajuci da sada budem sto ozbiljniji. "U potpunosti se suosjecam sa tobom."
"Bas si kreten Harry", rekla je sa ogromnim osmijehom.
Znam da je glupo, ali cak I ovo 'kreten' iz njenih usta mi se cinilo kao nesto savrseno. Da. Znam da sam duboko zaglibio.
...
"Danas mi je bilo predivno", rekla je Charlotte dok smo sjedili zavaljeni u naslonjacima ispred kuce.
"Da. I meni.", odgovorio sam.
"Charlotte", opet sam zapoceo, zeleci da je pitam ono sto me vec dugo kopka od naseg razgovora pored bazena." Zelis li da razgovaramo o tvojim roditeljima?"
"Ne. Nemojmo razgovarati o njima.", odgovorila je jos vise se ususkavajuci u naslonjac.
"Charlotte. Ne mislim sada posto sam ja tebi rekao ono sve.. da ocekujem da I ti meni, ali .. bit ce ti lakse vjeruj mi."
"Zasto me ne mogu vise voljeti?", upitala je.
"Charlotte. Nije do tebe, do njih je. Nisi ti kriva."
"Svaki dan sam radila sve sto su zeljeli. Bavila se manekenstvom, bila odlicna u skoli, isla na sve moguce zabave koje su oni zeljeli. Samo sam zeljela malo paznje, a oni mi to nikada nisu pruzili. Ni mrvicu. Zeljela sam samo jedan dan .. " Nisam mogla zavrsiti recenicu jer nisam znala kako je zavrsiti.
"Charlotte, tako mi je zao. Nisam zelio da te ovako sada rastuzim. Samo .. "
"Ne. nisi ti kriv. I nemoj se brinuti", rekla je smjeskajuci se." Vise ne placem I ne tugujem zbog toga. Jednostavno sam .. pa razocarana."
"Ja svoje dijete nikada ne bih pustio dalje od sebe. Uvijek bih bio tu za njega I nikada ne bi morao biti tuzan zbog mene." najednom mi je izletilo.
"Kako to mislis?" upitala je . "Vec si razmisljao o dijeci?"
Opet mu je Michael dosao u misli. On nije bio jedina osoba kojoj je poklonio svoje srce. Dok je bio dijete, davao ga je svima, pocevsi od oca pijanca pa do majke koja je citav zivot gledala zlostavljanje njenih sinova.
On ce svoju dijecu voljeti. Nikada im nece dati da odrastaju kako je odrastao on. Njima ce pokloniti svu onu ljubav koju on nikada nije imao.
"Pa ne sada. Ali nekada u buducnosti, kao I svako normalan bi volio da imam ta mala stvorenja oko sebe koja me zovu tata."
"Da. I ja isto", rekla je sa osmijehom. "Znas.. nekada me stvarno iznenadis."
"Nadam se da je to nesto dobro?", upitao sam.
"Da. Dobro je."
"Onda .. vec je kasno. Hocemo li na spavanje?", upitala je.
"Da. Kako ti zelis." Odgovorio sam.
Krenuo sam sa njom do njene sobe, kada je zakoracila u nju, osjetio sam kako se nesto lomi u meni. Znaci to je to. Opet sve po starom. Kao da nista nije ni bilo.
"Laku noc, Charlotte", rekao sam tiho te krenuo da zatvorim vrata. Medjutim, njen glas me je u tome zaustavio.
"Harry!"
"Sta je bilo?", upitao sam je prilazeci joj.
"Zasto me nikada ne zoves Charr, kao I svi ostali. Vec uvijek Charlotte?", pitala je.
"Pa to ti je ime zar ne.", odgovorio sam. " A I .. znas vec da volim tvoje ime, Charlotte."
Charlotte P.O.V
"Da znam", rekla sam smijeseci se. "Svaki dan me uvjeravas u to da ti se svidja", nastavila sam kolutajuci ocima.
"Ali znas .. Ima jedna rijec koju bi volio da dodam tvom imenu."
"A koja to?", upitala sam ga.
"Moja", sapnuo je.
Zaledila sam se. Sve sto sam sada zeljela da cujem od njega poslije ova predivna dva dana, on je upravo rekao. I ja nisam mogla da mislim na nista drugo, osim toga kako je ovo ono sto sam oduvijek istinski I zeljela.
Medjutim, Harry je moju sutnju protumacio drugacije, te se naglo odmakao od mene I izgovorio jedno tiho "Oprosti", te krenuo da izadje iz sobe.
Ruka mi je sama krenula I obuhvatila njegovu.
"Stani", rekla sam na sta se on ukipio."Ostani veceras pored mene."
Tek kada sam to izgovorila, shvatila sam sta sam rekla. Pomislila sam na Alexa I sta ja to radim? Medjutim kada se Harry okrenuo I pogledao me u oci, sve je to isparilo I ostali smo samo on I ja.
"Ti zelis da .. ", zapoceo je tiho.
"Da budes pored mene nocas. Da zaspimo jedno pored drugog, da slusam otkucaje tvoga srca... To je jedino sto sada zelim."
"Rekla si sve ono sto sam zelio da cujem od prvog trenutka kada sam te ugledao ispred onog kafica.", rekao je tiho skidajuci majicu sa sebe.
Presla sam pogledom preko njegovih prsa I jedina rijec koja mi je odzvanjala u glavi bila je da je on andjeo. Nista drugo, nego neko savrsenstvo bez mane.
Legao je na krevet, praveci prostora I za mene. Skinula sam majicu sa sebe I sorc te ostala samo u grudnjaku I gacicama. Legla sam pored njega. Najednom me je Harry obuhvatio rukama, I nasla sam se priljubljena uz njega. Tijelo mu je bilo toplo I mirisalo je predivno. Zagnjurila sam lice u njegovo rame te sklopila oci.
Kada sam pomislila da ne mozemo biti vise priljubljeni jedno uz drugo, Harry nam je isprepleo noge, primicuci nas tako jos blize jedno drugome.
Osjetila sam kako svojom rukom, polahko prelazi po mojoj kosi njezno je milujuci.
"Charlotte", tiho me je zazvao.
"Molim?"
"Moras mi nesto obecati.", tiho je rekao.
"U redu. Sta je u pitanju?", upitala sam ga gledajuci ga u oci, koje su bile smrtno ozbiljne.
"Ujutru. Ako budes osjecala sve ovo sto si osjecala ova dva dana, ostani pored mene. Ako ne .. ako .. odlucis da to nije tako.. slobodno me ostavi. Necu ti vise smetati I bit ce kao da se nista nije dogodilo. U redu?", rekao je pomicuci pramen koji mi je sletio na obraz.
"Harry.. "
"Ne Charlotte. Sve je na tebi. Ja znam sta cu ja ujutru osjecati, ali pitanje je sta ces ti. Ujutru odluci. Ali odluci srcem, a ne onako kako mislis da bi 'trebalo', da odlucis. Ili ostajes sa mnom ili ides od mene. Obecavas li mi to Charlotte? Obecavas li mi da ces to uraditi?", upitao je tiho.
"Obecavam, Harry", tiho sam odgovorila. Mada sam vec I sama duboko u sebi znala, sta ce se sutra desiti.
_________________________________________________________
Evo ga 19. nastavak je tu. Zao mi je sto ste cekali sedam dana na novi nastavak, ali zato je ovaj nastavak barem malkice duzi nego ostali. Nadam se da vam se svidja.
Ostavite vote ili komentar.
Volim vas puno :) xx
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top