Zayn P.O.V

Nisam znao kako sam se ovdje nasao. Obrglio sam se rukama I pogledao oko sebe. Kuca je bila u svakom pogledu divovska kakve sam je se I sjecao. Samo sto sada nisam bio pod utjecajem alkohola kao prosli put, ali opet nisam znao zasto sam ovdje dosao.

Kada sam se jutros probudio imao sam tacan plan onoga sto cu danas raditi. Ustati, otici na trcanje, zatim nesto malo doruckovati, citav dan odmarati jer je bio vikend, te na kraju svega otici u klub I naci neku dobru zensku, te dobiti zasluzeni odmor. A evo me sada. Umjesto da odmaram u svom stanu, ja sam dosao njenoj kuci. Ko zna zasto ..

Razgledao sam oko kuce te primjetio da jedno auto stoji na prilazu. Znaci da netko ima u kuci. Barem, da nisam dzabe dolazio.

Ali sta ako me ona ne bude htjala vidjeti. Inace me ne podnosi, ne znam zasto bi onda sada bilo drugacije. Mozda, zbog poljupca? Me ne. Pa I sama je rekla da joj se nije svidjelo. Medjutim, ja to isto nisam mogao reci. Istina, rekao sam joj onu ofucanu recenicu ' poljubac je nesto normalno', I sam sam htio da se uvjerim u to. Medjutim, u slucaju sa njom to nije bilo tako. Pederkasto zvuci, ali bio je to najbolji poljubac u mom zivotu. Njene usne su bile kao stvorene za moje. Savrseno su se preklapale I kretale u ritmu nasih tijela. I to je zasigurno bio jedan od najboljih poljubaca moga zivota. Ali eto, njoj se nije svidio. Cak je rekla da se lose ljubim. A ja evo sada stojim ispred njenih vrata ne usudjujuci se ni da pokucam.

"Prokletstvo, prokletstvo", mrmljao sam sebi u bradi, kriveci sebe sto sam uopste dosao ovdje. Boze koji sam ja kreten. Okrenuo sam se kako bih se vratio u svoje auto, kada su najednom iza mene skljocnula vrata. Kada sam se okrenuo, ispred mene je stajala crvenokosa zena u nekim pedesetim godinama, sa ljupkim osmijehom na licu.

"Duso, trebao si nesto?", upitala me je.

"Ovaj, .. zivi li ovdje Vicky?", upitao sam, moleci Boga da sam pogrijesio kucu.

"Da", poviknula je veselo."Nisam znala da je vec nasla prijatelje", sklonila su u stranu pozivajuci me rukama, "Hajde udji, odmah cu je zvati."

"Da. Naravno, hvala vam."

Kuca je bila ista onakva kakve sam je se sjecao. Pogled mi je odmah polatio prema stepenicama I hodniku na kojima sam se prvi put susreo sa Vicky. Pitao sam se da li bi se ova gospodja I dalje ovako smijeskala, da zna da sam se prije nekoliko dana gol motao po njenoj kuci. Pa garantujem da ne bi. Pitao sam se da li joj je ovo majka, medjutim nisu licile jedna na drugu. Bas nikakve slicnosti. Najednom starija gospodja je opet usla u sobu.

"Izvoli sjesti, Vicky ce sici za minutu. Zelis li sok?", upitala je.

"Ne hvala vam. Samo cu je sacekati." Odgovorio sam sto sam ljubaznije mogao. A onda sam sam sebe zapitao zasto uopste pokusavam biti ljubazan I zasto se pokusavam svidjeti ovoj gospodji. A zasto da ne? Mogu I ja jednom biti kulturan prema nekome, pa cak I ako to znaci da budem kulturan prema mogucoj ' majci', djevojke koju sam jucer poljubio. Zasto da ne? Nista cudno.

Osvrnuo sam se po sobi, te ugledao nekoliko slika na komodi pored prozora. Medjutim, ni na jednoj slici nije bila Vicky. Ona im definitivno nije bila nista u rodu. Na vecini slika bila je zena koja mu je otvorila vrata, neki stariji muskarac, te djevojka u nekim dvadestim godina. To mora da im je bila prava kcerka. Bila je lijepa. Imala je gustu plavu kosu, sa ljubicastim pramenovima, a na nosu pirsing. Hm, zanimljivo.

"Hej", trznuo me je glas iza mene.

Okrenuo sam se. Bila je predivna kakve je se I sjecam.

Pokusao sam se nasmijesiti."Hej. Opet ja."

"Vidim", rekla je naravno drsko"Trebao si nesto?"

Ne znam zasto ali cinila mi se bas bas ljuta. A nekako mi se cinilo da sam ja razlog tome. Cekaj .. poljubac od jucer? Da li je moguce da se ljuti zbog toga?

"Da, trebao sam.."

"Sta?", prekinula me je.

"Pa ako se ne sjecas jucer si mi obecala da ces me negdje odvesti, I to nisi ispunila. A sada ja tebe zelim negdje da odvedem", rekao sam sto sam brze mogao.

Pogledala me je naginjuci glavu na jednu stranu, I procjenjivajuci da li se salim ili sam ozbiljan. Medjutim , prvi put u zivotu bio sam smrtno ozbiljan. Zelio sam da joj se zahvalim za to sto me je saslusala sinoc,i zbog toga zelim da je negdje izvedem. Zaista. Samo zbog toga.

"I..", upitao sam je. " Hoces li izaci sa mnom?"

"Cekaj, ti mene zoves da izadjem sa tobom? Na spoj?", rekla je smijeseci se.

Osjetio sam kako mi crvenilo udara u lice. Da. Stidljivi Zayn se izgleda vratio.

"Ne .. to nije spoj. Jednostavno prijateljski izlazak. Ja nikada ne idem na 'spoj', a ti curo neces biti izuzetak", rekao sam joj slijezuci ramenima.

"Zar stvarno uvijek moras biti toliki kreten sa tim ofucanim izrazima?", upitala me je otpuhujuci rukama.

"Da, moram. Onda ides li ili ne?"

Naglo se okrenula I krenula prema vratima sobe. I to je to? Stvarno nece da izadje sa mnom? Stvarno?

Okrenula se prema meni, a izraz lica odmah joj se smeksao. Milijun puta vedrijim glasom rekla je:

"Dolazim, za minutu. Cekaj me pred vratima."

Charlotte P.O.V

"Ne. Ja necu taj. Ako si me ovdje doveo, onda valjda ja  mogu i da biram", rekla sam dureci se.

"Nema teorije. Necu gledati ta ljubavna sranja."

"Harry!"

"Gledala si to milijun puta. Sta je tu novo? Oni se vole, drugi im to ne daju, na kraju umru I to je to", rekao je slijezuci ramenima,"sranje kao svako drugo."

"Znaci ti mislis da je kada se netko voli sranje?"

"Ne bas svako. Ali mogu biti I malo realniji. Navedi mi samo jedan film koji je ljubavni, a da ima realnu pricu?", upitao me je kriveci glavu.

"Pa naprimjer .. Titanik?"

"Da, a na kraju sta se desi? Pa da, on umre! Zato jer se glupa Rose nije sjetila da I njemu napravi malo mjesta na olupini broda. Zena ko zena."

"Oho. Znaci ipak si gledao jedno ljubavno 'sranje'", rekla sam imitirajuci njegov glas pri ovom zadnjem.

"Da. Jednom I nikada vise. Bolje nam je da gledamo .. evo Transporter, ili naprimjer .. neki sa Lissom Ann", rekao je vragolasto se smijeseci.

"Ili 'Walk to remember" ili idem na spavanje."

"Pa meni odgovara I to spavanje", rekao je primicuci mi se na krevetu.

"Harry!"

"U redu. Gledamo to tvoje ljubavno .. cudo", rekao je slijezeci ramenima.

Naglo sam skocila, te ga obrglila rukama, uzivajuci u njegovom zagrljaju.

"Hvala ti.", prosaptala sam.

"Nema na cemu.", rekao je tiho.

Harry P.O.V

"Hajde onda prvo da napravimo nesto da jedemo", rekla je ustajuci sa kreveta I hodajuci prema kuhinji.

"Pa ne vjerujem da ces ista naci u toj kuhinji. Mozda jedino kakve grickalice", rekao sam ceskajuci se po glavi.

"Znas. Mislio sam da nesto narucimo ako budemo gladni." Ponovio sam.

"Ne! Napravit cemo mi nesto", rekla je osvrcuci se po kuhinji I otvarajuci police u potrazi za nekom hranom," Sta se tebi jede?"

"Meni je svejedno", odgovorio sam.

Uzela je neku tjestaninu, te izvadila sve ono se nalazilo u frizideru, te navukla na sebe kecelju.

"Zar ti znas kuhati?", upitao sam je.

"Ne.", odgovorila je vragolasto se smijeseci. "Ovo ce mi biti prvi put, ali sta znas. Mozda mi uspije."

"Prvi ces put kuhati I to za mene?", upitao sam je dok mi je ogromni osmijeh pobjegao na lice.

"Pa nadam se da ces mi I ti pomoci.", rekla je gledajuci u mene. "Hajde ti oguli ovaj krompir, a ja cu poceti ostalo".

Opet se smjeska, ali pogled ne skida sa serpe. Polahko dohvaca noz I pocne da sjecka paradajz koji malo kasnije ubacuje u serpu I pocinje sa njegovim mjesanje. Jedan momenat je samo posmatram, kao se sa lakocom krece I zapitam se ima li ista u cemu je ova cura losa? Pa ona se cak opustenije osjeca u mojoj kuci, nego ja koji sam ovdje zivio.

"Jesi li zavrsio?", upitala me je, prekidajuci me u razmisljanju.

"Da", rekao sam ubacujuci krompir u serpu sa paradajzom.

"Sta mislis hoce li ovo I na sta liciti?", upitala me je skupljajuci obrve.

"Kakvo god da je, mi smo ga pravili", odgovorio sam joj iskreno.

"Pa da.", rekla je slijezuci ramenima. "Mozda jos samo da stavimo ulje da se ugrije.. mislim da sam vidjela kokice u jednoj ladici."

Dok smo stajali pored serpe cekajuci da se sve kokice iskokaju vladala je tisina. Medjutim, za divno cudo to nije bila neugodna tisina. Vec ona prijatna. Ona kada imas osjecaj da bi mogao samo da sutis, a da opet imas osjecaj kao da si sve vrijeme pricao.

.......

"Boze ovaj Landon je takav papak. Ne mogu da vjerujem da ovo gledam", rekao sam udarajuci se jastukom u glavu.

"Nemoj tako o njemu pricati. On je .. savrsen. Samo sto ti ne kontas poentu filma."

"Da poentu da se njemu svidja svecenikova kci. Interesantno."

"Znas li da je ovo prvi film na koji sam plakala.", najednom je rekla.

"Stvarno?", upitao sam je.

"Da. Mislim da svatko kad mu je tesko treba odgledati neki ovakav film, I garantujem ti da ce plakati." Zasto je njoj bilo tesko?

"Vjeruj nece bas svi."

"Pa vjeruj da hoce.", rekla je ne skidajuci pogled sa ekrana.

Znaci, ipak ne odustaje sa ovim filmom. I dalje nisam mogao da vjerujem da ovu dosadu moram gledati jos sat vremena, tako da sam uradio ono sto mi je prvo palo na pamet. Pogodio sam je kokicom.

Naglo se trznula.

"Sta to radis?", upitala me je vadeci kokicu iz kose.

"Gadjam te", rekao sam opet je gadjajuci.

"Ma nemoj mi reci", rekla je skaceci sa kreveta I grabeci kokice u ruku, te ih bacajuci ne mene.

"Oho. Znaci tako", rekao sam smjeseci se.

Uzeo sam kokice u saku I bacio ih prema njoj, na sta je ona pocela da trci po kuci I glasno se smije. Ova ga je cura definitivno beskrajno zabavljala. Mozda zvuci pederkasto, ali gledati Charlotte kako se smije postaje jedna od mojih omiljenih stvari.

"Ne mozes me stici", povikala je trceci prema kuhinji.

"Jesi li sigurna", viknuo sam za njom, uzimajuci zdjelu sa kokicama u ruke I trceci za njom.

Posto je bila spora, kao I inace sve djevojke, odmah sam je stigao na ulasku u kuhinju.

Obuhvatio sam je rukama oko stomaka, te privukao blize sebi. Ona se I dalje glasno smijala, a njezin osmijeh odzvanjao je kucom. I onda je shvatio. Prije je to bila samo kuca, ali sada zbog nekog razloga kada je Charlotte bila ovdje, cinila se domom.

"Sad si gotova", prosaptao joj je na uho.

"Ne vjerujem ti Harry." Rekla je okrecuci se prema njemu.

"Pa vjeruj", odgovorio joj je prospiajuci zdjelu sa kokicama na nju.

"Ajj", uzviknula je. "Stvarno si kreten", rekla je vadeci kokice iz kose.

"Znas li da si pravo slatka tako sa tim kokicama u kosi?", upitao sam je smijeseci se.

"I ti sa paradajzom", odgovorila je smijeseci se.

"Kakvim paradajzom?", upitao sam zbunjeno.

"Ovim", rekla je a zatim sam osjetio kako se saft koji smo maloprije pravili upravo razlio po mojoj glavi. Uh jebote. Nije losa.

"Sta je sa tobom? Drugo su kokice a drugo saft!", povikao sam na nju dok mi je saft sada kapao po majici.

"Zasto da ne? Bas si sladak tako ..", rekla je vragolasto pokazujuci na moju kosu. Dobro. Sada se stvarno ne mogu ljutiti na nju, kada je ovako slatka I vragolasta.

"Znaci sladak sam ti?", upitao sam je priblizavajuci joj se sto blize. Najednom je ustuknula.

"Ovaj.. kasno je. Gdje cu ja spavati?', upitala me je. Da. Evo nas u realnosti.

"Ovaj .. ja cu spavati ovdje u dnevnoj, a ti imas namjesten krevet gore u mojoj staroj sobi."

"Da", rekla je gledajuci me u oci," idem onda samo da se istusiram a zatim na spavanje. Moze?"

"Da. Znas vec gdje je WC. Pa .. laku noc.Vidimo se ujutru." O Boze. Jos samo jedan dan sa njom.

"Da. Hvala ti, Harry. Laku noc I tebi", rekla je odmicuci se od mene I krecuci prema svojoj sobi.

"Charlotte", dozvao sam je jos jednom. Okrenula se. "Ako te bude bilo strah samo me zovni. U redu?"

Nasmijesila se, a zatim zatvorila vrata za sobom. Bit ce ovo duga noc.

Charlotte P.O.V

Vec sat vremena se okrecem po krevetu I ne vjerujem da je bas ovakvo nevrijeme veceras moralo biti. Vjetar je jako puhao, a kisa je padala bez prestanka. Svaki minut neke bi sjenke sa vani letale po mojoj sobi, ne dajuci snu na oci. Ali sve je to bilo I nekako podnosljivo, dok nije pocelo da grmi. A da. To nisam rekla. Od malena se plasim grmljavine I to mi je jedan od najvecih strahova u zivotu. Svake minute svijetlost bi obasjala moju sobu a onda bih zacula glasno tutnjanje na nebu. A sve se cinilo da to nece tako skoro prestati.

Polahko sam se izvukla iz kreveta, te uzela svoj jastuk sa sobom. Otvorila sam vrata te krenula prema dnevnom boravku. Kada sam usla u dnevnu sobu, na krevetu je, samo u boksericama, lezao Harry. Kosa mu je strsila na sve strane, a usne su mu bile malkice rastvorene. Mirno je disao, sto je znacilo da je cvrsto spavao. Za razliku od mene.

Namjestila sam svoj jastuk pored njegovog I krenula da legnem, kada je najednom Harry zatreptao te zatim otvorio oci. Prvo mi se cinilo kao da me uopste ne vidi, a zatim je promuklo rekao: "Charlotte, sta radis ovdje?"

"Pomjeri se malo", rekla sam mu lijezeci pored njega. Nasi pogledi su se sreli, a ja sam tiho izgovorila:"Bojim se grmljavine."

Blagi osmijeh zaposjeo mu je lice, a onda je rukama obgrlio moj stomak, povlaceci me u zagrljaj.

"Ja sam tu.", rekao je tiho u moj vrat. Najednom je opet zagrmljelo, a ja sam naglo skocila iz kreveta.

"Hej, hej. Smiri se", rekao je miceci mi kosu sa lica I milujuci mi obraz " dodji pored mene."

Opet sam se ususkala pored njega, a zatim sam zacula nesto najljepse u poslednje vrijeme. Harry mi je pjevao.

"Can we fall one more time? Stop the tape and rewind. Oh , and if you walk away I know I'll fade cause there is nobody else. It's gotta be you", tiho je pjevusio, a ja sam polahko padala u san.

"Ti si ta, Charlotte. Uvijek si ti bila ta." Jos jednom sam ga zacula, a zatim sam zaspala.

_____________________________________

Evo jedan malo opusteniji nastavak :)) Kako vam se svidja?

Molim vas, ostavite vote ili neki komentar, to mi puno znaci. Citatelji se smanjuju, a stvarno ne znam razlog za to. Tako da mi nekada i zelja za pisanjem splasne, ali opet zbog vas koji ste uvijek tu uz mene, a i mene same, opet nastavim pisati. Zato molim vas, ostavite komentar da znam svidja li vam se prica ili ne :)

Volim vas punoo xx