Prvo sto moram da napisem, jeste da mi je cast da kazem da sam zvanicno od prvog dana, clan fandoma #ZQUAD  xx

Vicky P.O.V

Moj Boze, kako se samo dobro ljubio. Osjetila sam kako njegova rebra I ravan trbuh klizu uz moja. Iako nakon naseg ne bas tako slavnog pokusaja prvog poljupca, to jeste dijela kada sam ja cekala da me on poljubi a on to nije uradio, znala sam da cemo se opet poljubiti. Znala sam da to ne bismo ni smjeli, jer on nije ono sto ja zelim, ali nisam se mogla oduprijeti. Zeljela sam ga. Stavio mi je ruku na vrat I priblizio me blize sebi. Jednom rukom je mrsio moju kosu, dok je drugu cvrsto drzao na mojim ledjima ne dajuci mi mogucnost da se odmaknem od njega.

Zudjela sam za njegovim dodirom, ali u isto vrijeme sam se uzasno bojala.Uvijek sam kao I svaka djevojka, sanjarila o svojem vjencanju. O mom buducem muzu sa kojim cu imati nesto savrseno, nesto prekrasno. Beznadno sam se izgubila u mislima o ljubavi. Nesto sto sam mogla donedavno vidjeti samo sa Nateom, a sada se u nekom WC ljubakam sa Zaynom. Sa deckom, zbog kojeg sam u zadnjih sedam dana vise bila iznervirana, nego zbog Natea sa kojim sam bila godinu dana. A to ne sluti na nista dobro, ali zaboga, bilo je tako dobro .. Ispipavao joj je usta neopsivo njeznim dodirima. Ljubio ju je slatko I njezno. A spoj njihovih tijela, bio je dovoljan da u njoj pokrene bolnu zudnju.

Kada sam odmaknula svoje usne od njegovih, on je to shvatio kao razlog da sada predje na moj vrat. Usnama je poceo da prelazi duz mojeg vrata, ostavljajuci sitne poljupce. Zatim je prislonio obraz uz moj. Zelja koju smo oboje osjecali grijala je zrak medju nama. Ne, moram ovo prekinuti. Kada smo se odmaknuli jedno od drugog, jos uvijek sam osjecala zudnju od naseg poljupca, a cinilo se da je ovaj put I on osjeca. Sta ako mozda .. ?

"Sta je ovo bilo?", upitala sam ga, dok je on ocima prelazio po mome licu.

"Poljubac."

"Samo to? Poljubac."

"Pa da. Znas danas je to najnormalnija stvar, ako nisi znala." I tako sva euforija oko naseg poljubca je splasnula. Zasto sam mu uopste dozvolila da me dodirne? Sta je sa mnom?

"Da. Sada znam."

"Cekaj .. jesi li ti nesto pomislila ..?", upitao je razgoracenih ociju.

"Ne.", slagala sam. "Samo nisam zamisljala da ce biti ovako lose."

"Ha? Hoces da kazes da se lose ljubim?"

"Vidi .. sada sam se sjetila da ipak moram hitno kuci .. pa cujemo se.", rekla sam uzimajuci moju torbu sa poda I krecuci prema vratim.

"Znas .. stvarno sada imam osjecaj da se lose ljubim."

"Pa osjecaj te ovaj put ne vara.", odgovorila sam mu zatvarajuci vrata za sobom. Nakon sto su se vrata zatvorila, stajala sam ondje neko vrijeme psujuci sama sebi u bradu.Ali ne, nije mi se svidjelo. Stvarno nije. Lose se ljubi, i ne bih to stvarno vise zeljela da ponovim.

Boze, lazem sama sebe. Itekako bih to voljela.

Charlotte P.O.V

"Ja sam ga ubio."

Recenica mi je I dalje odzvanjala u glavi, dok smo oboje nepomicno stajali gledajuci se u oci. To ne moze biti istina, zar ne? Mora da se sali. Samo .. zasto to ne kaze? Zasto ne kaze da je ovo prokleta sala? Zasto samo jebeno suti !??

"Harry", nastojala je govoriti njeznim I mirnim tonom. "Sto si rekao?"

Naglo je pao na pod, rukama obgrlivsi glavu te rukama cupajuci svoju kosu. Podignuo je divlji, ludjacki pogled prema njoj dok se njihao I dalje cupao svoju kosu.

"Ja sam kriv. Sve sam ja kriv."

Njegov ju je glas vise uznemirio od onoga sto si je radio. U njegovim se rijecima cula opsta krinka ludila I neke opsesije. Ali sada je trebao nju, a jedino sto je ona mogla da uradi bilo je to da bude uz njega.

Cucnula je do njega, primivsi ga za ruke.

"Ti to nisi uradio. Nisi takav. Sigurna sam da ima neko objasnjenje. Ne govori to."

"Jesam. Ja sam los. Ja sam za sve kriv", govorio je histericnim glasom koji se svakog trena sve vise povisivao. " Zar ne vidis kakav sam? Ove ruke koje cuvas ispunjene su krvlju, Charlotte. Osjecam je svuda po sebi .. prljav sam."

"Ne Harry. Slusaj me .."

"Idi od mene", rekao je hrapavim glasom."Ne zelim da I tebi nesto uradim. Oprosti .. oprosti sto sam te uopste molio da dodjes ovdje sa mnom. Ja .. "

Oci su mu I dalje bile razgoracene I lude, a koza na rukama je bila sva najezena.

"Harry.", pocela sam ga dozivati. "Smiri se. Ja sam tu I evo vidis nigdje ne idem."

"Ja.. ", govorio je mumljajuci I masuci glavom.

Boze .. kako uospte da mu pomognem sada dok je ovakav? Kada sam podignula pogled, ispred sebe sam vidjela otvorena vrata njihove kupaonice. Uzela sam ga za ruku I povukala ga za sobom.

"Pusti me. Idi od mene", govorio je opiruci se u mojim rukama. Povukala sam ga sto sam snaznije mogla prema kuponici, kada je potpuno omlitavio u mojim rukama. Posjela sam ga u kadu, a zatim pustila mlaz vode da ga kvasi svuda po njegovu tijelu. Najednom se trznuo gurajuci me od sebe, a njegove oci su sada imale istu onu boju kao danas kada sam ga prvi put vidjela. Bile su normalne. On je izgledao normalan.

Kao da je najednom shvatio da me je odgurnuo od sebe, skocio je iz kade, primicuci mi se u potpunosti. Voda oko njega je sljapnula I zaljulala se. Stavio je ruke na moj vrata primicuci me blize sebi, dok je voda sa njegovih ruku kapala po mome tijelu.

"Charlotte. Jesi li dobro? O Boze .. oprosti. Nisam znao sta mi je bilo.", govorio je prelazeci pogledom po mome tijelu, trazeci znakove neke povrede. Medjutim, nije je bilo. Ono sto je jedino bilo povrijedjeno bilo je moje srce, I dalje ne znajuci pravi razlog njegove recenice koju mi je ranije uputio.

"Jesi li ti dobro?" Upitala sam ga prelazeci rukom po njegovom vlaznom obrazu.

"Da. Zasto ne bih bio?", upitao me je zbunjeno.

"Pa maloprije .. "

"Sta se desilo maloprije?", upitao me je naglo se odmicuci od mene. Boze. Je li moguce da se nicega ne sjeca?

"Harry .. ti ."

"O Boze. Rekao sam ti sve, zar ne? O Boze . ."

"Ne, nisi. Samo jednu recenicu. A zelim da cujem ostalo.", rekla sam mu ustajuci sa poda I hvatajuci njegove ruke. "Kasno je sada da sutis."

"Ne mogu da vjeurjem da se nicega ne sjecam. Da mi se to opet desava.." Govorio je vidno zbunjen.

"Cega se ne sjecas? Harry, sta se ovdje dogadja?"

Naglo me je uzeo za ruku, vukuci me prema svojoj sobi.

Osjetila sam kao pritisak u njemu sve vise raste. Zatim je otvorio usta, a rijeci su same potekle iz njega.

"Uvijek sam se pokusavao drzati podalje od propaliteta. Naporno sam ucio. Znas, spremao sam se da pobjegnem sto dalje od svoje kuce. Da se upisem na koledz. Da napravim nesto od zivota. Samo nisam, nisam znao da nije sve uvijek tako lako kao sto se cini. Znas, moj otac, on nas je maltretirao. Moga brata I mene. A ja .. ", govorio je odmahujuci glavom, " nisam nista mogao da uradim da to zaustavim. Bio je jaci od mene, I ja sam tu bio potpuno nemocan.. Michael je bio mladji od mene 4 godine, dok se moja sestra jos nije bila ni rodila. Georg, moj takozvani ' otac', bio je pijanac, alkoholicar, ovisnik i znas kako bi on se jedino osjecao bolje kada nije bilo alkohola u kuci?", upitao me je smijeseci se.

Odmahnula sam glavom. "Kada bi nas tukao."

Skrenula sam pogled nesigurna kao da reagujem. Sve ono sto je osjecao sve ove godine .. sve to se upravo moglo procitati u izrazu njegova lica. Bol, patnja, tuga, osjecaji koji su ga upravo razapinjali preda mnom, a ja sam to sve mogla da vidim.

"Znas, Michael, on je volio to kako pjevam. On mi je uvijek bio najveca podrska u zivotu. Moj maleni braco. Sa sigurnoscu mogu reci da je on taj zbog kojeg sam veceras ovdje gdje jesam. Slavni Harry Styles." Govorio je dok mu je iskreni smijesak lebdio na licu, pokazujuci mi koliko je stvarno volio svoga brata. Tada sam znala. Sta god mi rekao, jednostavno je ne megouce da ga je on stvarno povrijedio.

"Jedan dan. " Suze su pocele da mu teku niz lice, a ja sam stajala ukocena nemajuci snage da se pomaknem."Kada sam se vratio iz skole, zacuo sam vrisku iz podruma. Odmah sam znao da je Georgu vjerovatno opet nestalo alkohola I nisam to vise mogao da izdrzim. Zelio sam da se sve to vec jednom zavrsi", govorio je dok mu je histerija opet obuzimala glas. "Otrcao sam do kuhinje I uzeo noz koji je stajao na stolu I kenuo prema podrumu da zavrsim ono sto sam davno trebao .. Od tada se vise nicega ne sjecam. Samo znam da je sljedeci dan bila Michaelova sahrana, a da meni cak nisu dopustili ni na grob da mu odem."

On ..?

"Harry, kako mislis nicega se ne sjecas? Kako onda znas da si ga ti .. ubio?", upitala sam ga primicuci mu se I klececi ispred njega. Njegove oci pune tuge I nesigurnosti su se susrele sa mojima.

"Ja .. nedugo prije toga, otkrili su mi opsesivno-kompulzivni poremecaj, nesto bi uradio a toga se ne bih sjecao I te stvari ..." Odjednom mi je naumpala scena od maloprije.

"Isto to mi se desilo taj dan. Georg kaze da sam ga ja ubio. Kaze da sam usao I nozem krenuo prema njemu, medjutim nisam vidio kuda idem, zapeo sam I noz je .. O Boze ." Opet je poceo da place, te da se histericno udara po glavi.O Boze. Mogla je samo zamisliti kako je njemu, kada je sada I sama imala osjecaj da ce upravo poludjeti.

"Harry, molim te, smiri se". Rekla sam obuhvatajuci njegove obraze I tjerujuci ga da pogleda u mene. "Molim te. Smiri se. Sve ce biti u redu."

"Boze Charlotte. Kako uopste mozes vise da bude ovdje? Pored mene. Zar ne vidis kakav sam?"

"Osjecam ovo Harry", rekla sam stavljajuci ruku na njegova prsa. " Jedino sto trenutno osjecam I vidim jeste to koliko si samo neizmjerno volio svoga brata. Nista drugo."

Osjetila sam kako rukama obuhvata moja ledja, te kako me privlaci u svoj zagrljaj. Zagnjurio je glavu u moje rame, a njegovo disanje je pocelo da se smiruje i uskladjuje sa mojim.

"Nisam te zasluzio, Charlotte. Nisam."

Naglo joj je doslo. Sta ako je njegov otac sve lagao? Sta ako Harry bez razloga pati sve ove godine? Sta ako sve ove godine krivi sebe za to sto se desilo, a on to uopste nije uradio?

Kada ju je pustio iz zagrljaja, osjetila je njegov dah na licu. Pogledao ju je u oci I tiho rekao.

"O cemu razmisljas?"

"Harry.. da li si ikada pomislio da ti to nisi uradio? Da je tvoj otac to slagao ili .. ?"

Njegovo lice obasjalo je malesni osmijeh. "Molim se Bogu svaki dan za to. Ali .. nikada se jos nisam uspio sjetiti tog dana I toga sto se desilo kada sam usao u podrum, a to je sve sto zelim.."

"Ja ti vjerujem.", prekinula sam ga gledajuci ga u oci, I zeleci da i on shvati koliko sam iskrena dok ovo govorim. Stvarno mu vjerujem.

"Znas .. Nikada me ni za sta nije bilo briga, nikada me cak nije bilo ni strah. Sve do .. ",

"Do . .?" upitala sam ga.

Skrenuo je pogled sa mene. " Do sada. Bilo me je strah da kada ti sve kazem, da  izadjes na ova vrata I nikada se vise ne vratis."

U tom trenutku imala je osjecaj da bi mogla umrijeti za njega.

________________________________________________________________

Evo jedan nastavak u kojem nam Harry opisuje, sta se to njemu desilo u zivotu. Kako vam se cini? Da li ste ocekivali ovakvu radnju do sada? Kako vi zamisljate da se radnja dalje odvija, imate li vi vec neku sliku u glavi? Molim vas, da mi kazete i ono sto vam se svidja a i ono sto ne. Zelim da popravim sve ono sto vam smeta, i molim vas da zbog toga ostavite neki komentar. Komentari su ono sto mi popravi dan, a vi za to uvijek budete zasluzni. Molim vas. :))

Nadam se da vam se svidja, i hvala vam na 3.8K pregleda. Ovo mi stvarno puno znaci. 
Molim vas takodjer da procitate prolog moje nove price The Best Mistake, link je u komentaru :*

Volim vas puno xx