Zayn P.O.V

"Spomenuo je moju majku."

Najednom se Vicky ukocila, ali nista nije govorila. Polahko se okrenula I nasi pogledi su se spojili. Njene oci bile su najednom pune neke boli I sazaljenja. Onoga sto bi svi uvijek osjecali kada bi saznali sta se desilo u mome djetinjstvu. Nije mi to trebalo I od nje, ali nisam mogao nista da kazem. Najednom sva sjecanja koja su bila zamrla u meni su pocela opet da se vracaju..

Presao sam nervozno prstima preko kose, a zatim pustio njezinu ruku te se vratio nazad na stolicu.

"Ako je tako, onda si ga trebao I jace udariti", zacuo sam je kako govori. U njenim ocima vise nije bilo onog sazaljenja od maloprije. Sada mi se nasmijesila. U njenim ocima sada je bila kao neka radost ili odlucnost .. ni sam nisam jasno mogao da shvatim sta .. ali bilo mi je drago zbog toga. Zbog jedne moje recenice presla je na moju stranu, i zbog toga osjecao sam se po prvi put u zivotu dobro. Kao da sam heroj, koji je osvojio svoju bitku, zbog jednog njenog osmijeha.

Shvatio sam, ona je prva osoba kojoj sve zelim priznati I to moram uraditi. Ne mogu vise da sve cuvam u sebi.

"Moja majka .. ", zapoceo sam kada me je ona najednom prekinula svojim njeznim glasom: "Ako ne zelis ne moras mi ispricati. U redu je. Ne zelim da te pritiscem."

Zbog te jedne recenice osjecao sam se kao da cu eksplodirati. Prvi put sam osjetio da je nekome stvarno stalo do toga kako cu se JA osjecati, a ne samo do sebe.

"Moja majka", opet sam nastavio gledajuci u pod, " ostavila me je kada sam imao 6 godina .. ona .. ona .. otisla je sa drugim covjekom .. I ostavila mene I moga oca."

Nisam mogao da vjerujem da sam to izgovorio. Taj podatak o meni znala je samo moja bliza porodica, a ovako kada sam to njoj rekao prvi put imam osjecaj kao da netko stvarno zna sta se stvarno desilo. Osjetio sam kako mi nesto toplo pada niz lice I ona sam shvatio da placem. Placem?? Samo mi je jos falilo da ona pomisli da sam neki placljivko ..

Dok sam I dalje zurio u pod nemajuci snage da je pogledam u oci, osjetio sam njenu ruku kako dohvaca moj obraz i njezno ga miluje.

"Zayn .. zao mi je. Stvarno jeste", zacuo sam je kako zamuckuje.

Obrisao sam suzu I odmakao se od nje.

"Nema ti zasto biti zao. Znas zivot je takav .. nema bas svako savrsen zivot", rekao sam drsko sireci ruke.

Kada sam je pogledao imala je povrijedjen izraz lica zbog cega sam odmah zazalio zbog mojih rijeci. Nisam zelio da I nju sada povrijedim. Dovoljan sam bio ja.

"Mozda sam imala dobar ili cak 'savrsen' zivot kako ti kazes, ali .. nikada ne bih mogla biti sretna kada mi netko isprica nesto takvo. Nisam ni pomislila da si bas ti nesto takvo dozivio .. ", rekla je gledajuci me u oci.

"Pa eto vidis kada se najmanje nadas nesto novo o meni saznas", rekao sam nazor se smijeseci.

"Jesi li dobro?", upitala me je.

"Zasto me to sada pitas?", upitao sam je.

"Pa mogu zamisliti kako ti je .. mislim tvoja majka .."

"Hej!", prekinuo sam je , "ako si ovo saznala o mojem zivotu ne mora sada znaciti da me najbolje poznajes."

"Ne trebas se praviti tako hladan, Zayn. Slobodno mozes pokazati da patis I da ti je tesko", rekla je naglo mi se priblizavajuci.

"Vidi Vicky .. "

"Ne, sada ti prestani!", prekinula me je, "ako te je ostavila sama je zbog toga kriva. Slobodno pokazi da ti je tesko. Ne trebas se ti sramiti zbog toga vec ona!", rekla je obuhvacajuci mi dlanovima obraze I gledajuci me u oci.

To mi je bila granica. Osjetio sam kako mi suze teku niz lice, dok mi je tijelo naglo pocelo da se trese.

Vicky P.O.V

"Tu sam Zayn. Tu sam za tebe", rekla sam grleci ga rukama.

I dalje su mi njegove rijeci odzvanjale u usima I nisam mogla da vjerujem da se to sve bas njemu desilo. Bilo mi je tesko zbog njega. Vidjela sam iz onog nasmijesenog Zayna koliko se boli i povrijedjenosti krije, i zbog toga sam se I sama osjecala lose.

"Ja sam kriv, Vicky. Ja sam kriv sto nas je ostavila. Da sam mozda bio bolji, da sam je mozda vise slusao.. mozda nas ne bi ostavila", govorio je dok je glavu drzao zagnjurenu u moje rame. Osjetila sam kako mi njegove suze kvase majicu I bilo mi je jos teze. I samoj su mi suze padale niz obraze nemajuci snage da ih zaustavim.

"Molim te nemoj plakati", saptala sam mu tiho dok sam rukama pravila kruzice po njegovim ledjima.

"Moj otac je propao zbog nje Vicky. Sve sam morao sam .. zbog nje sam odrastao sa svojih jebenih sest godina! Sest!", najednom je povikao odmicuci se od mene I hodajuci u krug.

Najednom se skljokao na pod I uhvatio za glavu. Disao je nepravilno, dok mu je tijelo I dalje drhtalo.Spustila sam pogled na njega. Kroz mene je najednom uzavrela mrznja. Mrznja prema osobi zbog koje je ovakav. Mrznja prema njegovoj majci.

"Ona je kriva sto vas je napustila, a ne ti", rekla sam mu sjedajuci na pod pored njega, " sama je kriva sto ne zna kakvog je sina izgubila. U redu? Ne trebas sebe kriviti zbog toga."

Zayn je zurio u mene. Istim praznim pogledom kojim me je I prije gledao.

Morala sam ovo prekinuti. Ne mogu ga gledati ovakvog.

"Hajde ustaj sada idemo odavde. Zelim te odvesti negdje ..", rekla sam mu podizuci se sa poda I vukuci njega za sobom.

"Molim?", upitao me je zbunjeno.

"Da .. hajde . .", ponovila sam.

"Poslije svega ovog sad bi da ides negdje sa mnom?"

"Da. Nema boljeg izlaska od onog poslije plakanja", rekla sam slijezuci ramenima.

Zayn P.O.V

"Da. Nema boljeg izlaska od onog poslije plakanja", rekla je slijezuci ramenima.

Bio sam zatecen ovim. Nisam ocekivao od nje ovakvu reakciju poslije svega sto sam joj priznao. Ocekivao sam da mi sada pametuje I zali me kao da sam zadnje smece, ili cak da me ismijava, ali ne .. ona se jednostavno ponasa kao da joj nista nisam ni rekao, kao da joj nisam bas ja, Zayn Malik, prije jednu minutu plakao na ramenu. I zbog toga kao prvo osjecam veliko olaksanje, a kao drugo I veliku srecu.

"Znaci .. pravit ce mo se da se nista nije dogodilo?", upitao sam je zamuckujuci.

Zasutila je a zatim je rekla: "Zar se nesto dogodilo?"

Moram sam joj i reci ..

"Nitko ne zna za .. moju majku .. ", zapoceo sam, a kada sam pogledao u nju vidio sam kako omamljeno gleda u moje usne. Instiktivno sam zakoraknuo prema njoj.

Kada sam joj tako blizu prisao, tek sam tada spoznao koliko samo veceras lijepo izgleda. Kvragu, usne su joj izgledale kao stvorene za seks, tamnocrvene, lagano razmaknute, a ta kosa ... mogao je samo misliti o tome kako mu se rasipa po golim prsima I bedrima.

Nekoliko je trenutaka tako zurio u nju.

"Dovraga", Odmakao se od nje. Potom se okrenuo.

Uhvatila ga je za ruku. "Zayn."

Njegovo je lice, zapravo cijelo drzanje , poprimilo blag izraz kada se okrenuo I pogledao u nju.

"O, kvragu." Ruke su mu se zaplele u njegovu kosu a usnama je pritisnuo njezine.

Charlotte P.O.V

Dok sam se oprastala sa Alexom na vratima nasega stana, ni sama jos nisam mogla da vjerujem sta ja to radim. Svjesno idem u to da prevarim svoga momka .. svjesno idem u ono cega sam se uvijek najvise plasila.

Pogledala sam u Alexa koji mi je sada dodavao torbu sa nekim mojim stvarima, dok mu je blagi osmijeh stajao na licu.

"Nemas pojma koliko ces mi faliti", rekao je obavijajuci me svojim rukama.

O moj Boze. Bila sam preplavljena osjecajem koji je objedinjavao krivnju, samosazaljenje, nesigurnost, strah, krivicu .. Nisam znala sto je gore. To sto mu nisam rekla gdje stvarno idem ili to sto sam I sama osjecala kako mi je mucnina zaposjela tijelo. Ali nisam mu mogla reci. Bolje je bilo da ostane da moram da napustim London zbog snimanja. Nekada je laz bolja od istine ..

Istina, i sama sam bila slozenija nego sto sam mislila.

...

Kada sam zasla iza ugla nase ulice, ugledala sam dobro poznati crni Rang Rover kako me ceka na trotoaru. Najednom sva krivica koju sam osjecala je nestala. Cudno, zar ne??

"Cekate nekoga?", upitala sam ga priblizavajuci mu se sa ledja.

Harry se odmah okrenuo prema meni, a sladak osmijeh preletio mu je preko usana.

Probudili su mi se leptirici u trbuhu.

Prisao mi je I cvrsto me zagrlio.

"Plasio sam se da neces doci", promrmljao mi je u vrat.

"Pa evo me tu sam", odgovorila sam mu, " a sada se plasim da ces me ugusiti", rekla sam smijuci se.

"Da. Da. Ovaj-j oprosti", rekao je dok mu je crvenilo obuhvatalo lice. On se crveni? Zbog mene? "Hajde idemo."

Nakon sto su se vozili nekih puna dva sata u tisini, ni on a ni ona nisu mogli da skinu osmijeh sa lica. Jednostavno .. pa bili su sretni.

Sa njim je zaboravljala na sve. I na Alexa, I na majku, na oca, proslost . . sve.

"Stigli smo", rekao je Harry zaustavljajuci automobil.

Harry P.O.V

"Sto je ovo? Gdje smo stigli?", upitala je.

Odjednom se posramio, no u tome je I bila stvar. Kelly tu nikada nije bila. Nitko od njegove cetvorice najboljih prijatelja nije uopste ni znao za ovo mjesto. Kada je obisao automobil I otvorio joj vrata ona je prelazila pogledom po svakom centimetru kuce.

"Ovdje .. sam odrastao."

Polahko joj je obuhvatio ruku, te krenuo prema ulaznim vratima. Ni sada nije mogao da vjeruje da ju je stvarno ovdje doveo. U kucu u kojoj je on proveo svoje djetinjstvo. U kucu u kojoj ga je njegov vlastiti otac maltertirao. U kucu u kojoj je Michael..

Kuca je bila ista onakva kakvu je ostavio onoga dana kada su se svi iselili iz nje. Medjutim, on je jedini I dalje nastavio da je posjecuje I odrzava koliko je to bilo moguce. Boze, pa cak se I sramio ove kuce I svega sto je ona krila.

Ali uprkos svemu ova ga je kuca podsjecala na njegova brata. Na nesto mlado I neiskvareno. Na nesto sto je bilo jedino dobro u ovoj kuci.

Ispruzio joj je ruku. "Dodji pokazat cu ti ostatak kuce."

Prihvatila je njegovu ruku, a toplina njezina dlana u njegovom, zagrijala mu je cijelo tijelo, te mu pokazala koliko je inace hladan I umrtvljen.

Kada su dosli u njegovu sobu koju je djelio sa Michaelom, tamo je I dalje na polici uokvirena stajala njhova slika. Osjetio sam kako je Charlotte ispustila moju ruku te je uzela sliku pomno je gledajuci.

"Ovo ti je .. ?", upitala me je vracajuci pogled na mene.

"Brat. Michael .. ", odgovorio sam zureci u pod.

"Sta je bilo sa njim? Nisam znala da imas brata ", rekla je dok sam osjecao njezin pogled na mom zatiljku, ali jednostavno nisam imao snage da je pogledam. Poslije ovoga ce se sve promjeniti. Ne znam cak ni zasto sam je ovdje doveo, kada vec I sam znam kako ce reagovati .. ostavit ce me. Sada za stvarno ce zauvijek otici od mene. Ali to mi je valjda I trebalo .. nisam zelio da se nadam uzalud I zamisljam nesto nemoguce.

"Sjecas se kada sam jedno jutru kasnio na snimanje?", upitao sam je.

"Da .. kada si .. Mislim posvadjali smo se zbog toga.. bio si sa nekom djevojkom ..?", odgovorila je.

"Ne .. nisam bio ni sa kakvom djevojkom, Charlotte .. Taj dan .. pa taj dan je bila godisnjica njegove smrti. Michaelove.", rekao sam joj napokon skupljajuci snage I gledajuci je u oci.

Trenuci su se pretvorili u minute, a nijedno od njih dvoje nije sklanjalo pogled.

"Sta se dogodilo sa njim, Harry?", upitala me je dok joj je usna podrhtavala. Zar je moguce da je I sama vec znala odgovor, pa da ovako reaguje?

Osjetio sam kako mi se krupna suza kotrlja niz lice, a onda sam izgovorio ono sto sto me je ubijalo svaki dan sve vise I vise.

"Ja sam ga ubio."

_________________________________________

Evo ga i 16. nastavak. Nadam se da ce vam se svidjeti :) Pa kao sto vidite sada se polahko u ovim nastavcima upoznajemo sa njihovim proslostima .. Zelim takodjer da se izvinem zato jer je ovaj nastavak dosta kraci, i jer je dio sa Harry i Charlotte dosta kratak, ali u sljedecem nastavku cu obecavam sve to nadoknaditi :))

Ako mozete, molim vas, pogledajte prolog moje nove price sa Liamom, The Best Mistake, te ostavite svoj komentar/vote :**

Ljubim vas sve :**