Emma's pov

Kad smo došli do Zaynove kuće, on je ušao unutra da vidi da li je njegov tata gotov. Ja sam bila stvarno gladna, ali sam se nekako suzdržavala. Osjetila sam da mi se netko približava, pa sam se brzo okrenila. To je bio Harry, kojeg sam uplašila svojim pokretom. Počela sam se glasno smijeti, a on je bio izbezumljen. Morala sam se držati za stomak, zato što me jako bolio od smijeha.

"To uopće nije smiješno." Prekrižio je ruke.

"Da...je-st." Odjednom me nešto presjeklo i pala sam na pod. Harry je brzo došao do mene.

"Jesi dobro?" Uhvatio me za rame.

"Čudno se osjećam." Uhvatila sam se za glavu. Odjednom se Zayn pojavio, i odmaknuo Harrya od mene. Sjeo je pored mene, i pogledao me u oči.

"Moramo kod Alice." Uhvatio me je za ruku i pomogao mi da se ustanem. Tko je sad pak Alice?

"Zayn to je na drugoj strani, ne bi trebao ići sam." Harry je progovorio.

"Neću ići sam, ideš sa nama." Okrenuo se prema njemu.

Klimnuo je glavom, ali kao da se boji, što mi je malo čudno za dečka. Zayn me htio nositi, pa se primakao meni. Ja pošto sam to primjetila, odmaknula sam se, a on smrknuo.

"Imam noge, mogu i sama." Zašto da me nosi pa nismo u vezi ili tako nešto. Nabacio je nekakav osmijeh koji nisam mogla pročitat. "Uostalom šta je sa tvojim ocem, zar ne idemo na taj neakav dogovor u vezi mene." Hladno sam rekla. Imam osjećaj kao da sam nekakva stvar, a ne živo biće.

"Imamo još jedan sat, on će otić prije nas." Pogledao je u nebo.

"Zašto??" Nakrivila sam glavu.

"Nije bitno, moramo kod Alice prvo." Pružio mi je ruku. Nisam znala da li da je prihvatim ili ne, ali me nešto vuklo toj ruci, morala sam je prihvatit.

(...)

"Kakvo je ovo mjesto??" Čvrsto sam držala Zayna za ruku. Bilo je tako jezivo, činilo mi se kao da smo na nekakvom groblju. Malo se bojim, moram priznati.

"Ovo je staro groblje." Zayn me je pogledao.

Odjednom se pred nama stvorila neka žena u crnom, crvene kose i tamni zeleni očiju. Svi smo zastali.Ja sam se približila Zaynu.

"Što radite ovdje??" Smrknula se.

"Treba nam pomoć, moja prijateljica je izgleda bolesna." Zayn je pokazao na mene, te me je i ona pogledala. Gledala me malo duže, ali je vratila pogled na Zayna.

"Ne mogu vam pomoći." Hladno i ne zainteresirano je rekla.

"Ne treba mi tvoja pomoć, treba mi alice." Imao je oštar pogled, kao da će joj nešto loše napravit, ako odmah ne ode po tu neku Alice.

Podlo nasmijala. "Ili šta??"

"Ili ću sutra doć ovdje i gledati kako te pokopaju, a ti ležiš u kovčegu." Stisnuo je zube.

Jao imam neki osjećaj, da ovo neće dobro završiti. Žena sa zelenim očima se smrknula i počela izgovarati neke riječi.

"Zayn bolje da idemo odavde." Harry ga je pogledao.

"Ne dok je ne rastrgam." Zayn je ljutito rekao, kad je Harry to čuo, stao je ispred njega i pokušao ga je zaustaviti. Pokazao je da nešto učinim sa onom ženom koji je sad imala podli smiješak na licu. Potvrdno sam mu klimnula.

Vampirskim hodom sam došla do nje.
Što da joj sad kažem, o bože u šta sam se ja uvalila.

"Molim te oprosti zbog ovog, samo mi reci gdje je ta Alice." Lijepo sam je zamolila.

"Dobro,hoću, ali moraš reć onom tamo da mi se ispriča, inače nikada nećete saznat gdje je." Gledala je u moje oči dok je pokazivala na Zayna. Klimnula sam glavom i otišla do Zayna, kojeg je Harry držao, da se smiri. Došla sam do njega i pogledala ga u oči.

"Molim te smiri se. Ako joj naudiš, s tim nećemo ništa postić." Njegove oči su ponovno poprimale blagu smeđu boju. Nasmiješila sam se.

"A sad joj se samo još trebaš ispričati i ona će nam reći gdje je ta Alice." Sa smiješkom sam govorila.

"Molim??" Podigao je jednu obrvu. "Jel ti mene zezaš??"

"Gle Zayn, samo reci tu jednu riječ i svi će bit sretni i zadovoljni." Pokazivala sam rukom.

"Nema šanse." Prošao je rukom kroz kosu.

"Molim te, molim te." Skopila sam ruke. Naši pogledi su se spojili i kao da me je netko udario u trbuh. Imala sam takav osjećaj.

"Dobro." Spustio je glavu.

"Oprosti što sam onako reagirao." Gledao je u pod.

Imala je toliko velik smiješak, nisam mogla vjerovati. Kao da joj se predsjednik Obama ispričao, a ne Zayn.

"Alice je kod Klausa." Zayn je presjekao pogledom. Izfrustritano je prošao kroz kosu. "Kvragu sve." Počeo je puhati. Ja sam ga gledala i po običaju ništa mi nije bilo jasno. Prvo ova neka Alice, sad ovaj Klaus, ma da sam za njega već čula. Ja mislim.

"Zayn, što ti je." Začuđeno sam ga pitala. Samo me pogledao.

"Ti se baš bojiš Klausa." Zeleno oka je podignula obrvu i podrugljivo se nasmijala. Koja koža zašto ga izaziva, još joj se fino ispričao, ali ne kad je netko koza onda je koza.

Zayn je bio pun bijesa i krenuo prema njoj, a ja i Harry smo krenuli da ga zaustavimo. Odjednom se uhvatio za glavu. Izgledalo je kao da ima jaku glavobolju. Moram mu nekako pomoći.

Krenula sam prema njemu, kad sam i ja osjetila jaku bol u glavi, počela sam vrištati. Ta bol se ne može objasniti. Tako nešto nikada nisam osjetila. Činilo se kao da se svake sekunde povećava, ništa nisam mogla uraditi.

Kad je napokon prestalo, pala sam na pod. Harry je došao do mene, a one kože više nije bilo. Hvala bogu.

"Jesi dobro??" Pomogao mi je da ustanem.

"Da, ide na bolje." Pogledala sam prema Zaynu, koji je i dalje bio bijesan.

"Idemo odavde." Harry me povukao.

"Ostavi je na miru." Zayn ga je srušio. Što im je sad.

"Zayn prestani!!" Povikala sam.

"Slušaj me sad, možda mi jesi kao brat, ali ne diraj je. Jesi me razumio?" Prislonio ga je uza zid i derao se na njega. Harry ga je ljuto gledao, a mene nitko nije doživljavao ni dva posto. Tako da sam otišla, nemam pojma gdje. Sigurna sam da neće ni primjetit da me nema. Grad je bio pun ljudi i svirala je Jazz muzika. Ja sam osjećala kako im krv teče kroz vene. Žudila sam za njom, nisam se mogla suzdržati, krenula sam na nekog čovjeka bez razmišljanja. Kad me je odjel netko uhvatio oko struka. To je bio Zayn.

"Gdje si pobjegla?" Odmaknula sam se od njega.

"Vi ste stvarno shvatili da me nema." Nasmijala sam se i počela pljeskati. "Bravo, sve pohvale." On je odmahivao glavom i smijao se.

"Da li znaš da ja sad nisam došao, da bi onaj tamo čovjek bio mrtav." Pokazao je na njega, na što sam se ja okrenula.

Istina, koja sam ja glupača, pa mogla sam ga ubit ni krivog ni dužnog. Spustila sam glavu, stidim se.
Ja sam jedno odvratno stvorenje. Pustila sam suzu, jer nisam mogla vjerovati da je ovo moja sudbina. Da sam sad ubojica. Zayn je polako obrisao suzu koja je pala niz moje obraze.

"Oprosti." Rekao je tiho. Okrenula sam glavu na lijevu stranu ne podižući je.

"Emma...Stvarno mi je žao, za sve što si danas doživjela. Ja..ja sam kriv za ovo malo prije." Sve tiše i tiše je govorio. Podignula sam glavu.

"Ne Zayn, to je sudbina. Prokleta sudbina od koje nitko ne može pobjeć." Stavila sam dlan na njegov obraz, ni ne shvaćajući da sam to učinila. Zatvorio je oči. Kao da je uživao u tome. Kad ih je ponovno otvorio, pogledali smo se. Polako sam spustila ruku i skrenula pogled. On je je uhvatio i vratio je na njegov obraz. Svoju ruku je stavio na moj i približio mi se. Gledali smo se i sve više približavali. Zatvorila sam oči. Poljubili smo se, ali je tada odzvonilo zvono na crkvi. Pa smo se odmaknuli jedno od drugog.

"Vrijeme je." Oboje smo duboko udahnuli. Uhvatio me za ruku i krenuli smo prema mjestu na kojem ću upoznati vladara ovog dijela grada, koji se činio preljepim.

Molim vas ostavite vote i komentar, žao mi je što nastavak kasni i nadam se da će vam se svidjeti.

Volim vas...