Emma's pov

"Gdje sam ja to?" Stajala sam u nekoj praznini i nigdje nije bilo nikoga.Sve je bilo tamno samo jedno svijetlo je upaljeno iznad mene.

"Na sigurnom si,ovdje." Žena plave kose u bijeloj haljini sa krilima je šetala u mom smjeru.

"Što se događa,ja..zašto sam ovdje??" Gledala sam je,a ona se smješkala.

"Zašto ti uplećeš svoje prste,kada ona sada pripada nama?" Čula sam prodoran glas koji je dolazio iz suprotnog smjera.
Odjednom iz tame je izašla djevojka tamne crne kose u crnom.

"Ja ništa ne razumijem." Gledala sam u ovu u bijelom,te u ovu u crnom.

"Dušo,da ti objasnim." Rekla je ova u bijelom i nasmiješila se.

"Nije potrebno.Ja ću joj objasnit." Okrenula se prema meni.

"Tvoja duša,sada pripada vragu.Za tebe više ne postoji Bog,odsada si naša." Nasmijala se,a ja sam samo otvorila usta.

"Ne slušaj je,još uvijek možeš poći sa mnom i biti sigurna i zaštićena od zla." Pružila mi je ruku.Krenula sam ju prihvatiti,ali je odjednom nestala.

Probudila sam se u nečijem krevetu.Vidjela sam da nema nikoga u sobi.Nekako sam se drugačije osjećala.Što ako mi se nešto dogodilo, gdje su svi odjednom nestali. Kvragu. Čula sam da se vrata sobe otvaraju.
Gledala sam u vrata,na kojima se odjednom pojavio zayn. Imao je tužnu facu.

Došao je do mene i blago se nasmiješio, ali i dalje je bio tužan.Uhvatio me za ruku i čvrsto me stisnuo.Gledali smo se u oči duže vrijeme.On je bio tako poseban i imao je nešto,što drugi nemaju.Te crne oči i guste trepavice,mislim da bi ga mogla gledati čitav vijek.Crna kosa je bila prekrasna, voljela bi da je mogu dodirnuti bar ma tren.

"O čemu razmišljaš?" Nakrivio je glavu.

"O svačemu." Nasmiješim se,nemogu mu reć,da razmišljam o njegovoj ljepoti, pobjegao bi glavom bez obzira."Ti?" Pogledam ga u oči.

"Neću ti reć." Kiselo se na smijao.

"Baš si.." Prekrižila sam ruke.

"Šta sam?" Nakrivio je glavu.

"Neću ti reć." Sad sam se ja smijala,ali i on se smijao.Hmm zašto?

"Zayn,što mi se događa?" Nadam se da zna,nisam mogla izdržati,a da ga ne pitam.

Više se nije smijao,sad je bio više nešto kao ljut i tužan.

Zayn's pov

Kako da joj kažem da je vampir, to bi joj promjenilo život. Vjerovao sam da ću je čuvati i da će postati vampir i biti sa nama na ovoj polovici grada,ali ne ovaj život baš mora bit ovako sjeban.Prošao sam frustrirano kroz kosu.Znam da još postoji nada da ostane sa nama i da ne pripada onom djelu grada.Oni je ne zaslužuju.Ja to nebi mogao podnijeti,ona mi nešto znači.Ček o čemu ja to,pa zar zbilja.

"Zayn?" Smrknuto je gledala u mene.

Moram joj reći,obećao sam ocu.Moram,moram.

"Emma,nemoj poludit kad ti kažem,ok?" Gledao sam je u oči.

"Dobro neću,ali govori." Uplašeno je govorila.

"Ti...ti si vampir." Oborio sam glavu.

Gledala me je nekoliko minuta i počela se glasno smijati.Trebao sam znati da ona u to ne vjeruje.

"Misliš u ona stvorenja iz filmova,koji sišu krv normalnim ljudima iz vene??" Smijala se i dalje.

Emma's pov

Bože dragi,pa ne mogu vjerovati.Kad sam se smirila,vidjela sam da zaynu nije ništa smiješno.

"Hoćeš da ti pokažem??" Pogledao je u mene.

"Da mi pokažeš,još neki film o njima,ne hvala,dovoljno sam ih već pogledala."

"Ajde diži se,da ti pokažem." Ustao je sa stolice i krenuo prema vratima.

No dobro kad si već napao. Ustala sam sa kreveta i krenula za njim.Izašli smo vani i cijelo vrijeme sam ga pratila.

"Koliko dugo ćemo još hodati?" Rukama sam napravila neki pokret.

"Tu smo." Stajali smo na sred ničega, mislim da je to bila neka livada.Bila je jako velika i puna zelenila. Na krajevima livade bila je šuma.I što sad??

"Što ćemo sad??" Razgledala sam neko vrijeme,pa progovorila.

"Pokazat ću ti što je pravi vampir." Nasmijao se,ja sam ga samo gledala.

"Jesi spremna?" Pružio mi je ruku.

Klimnula sam glavom i prihvatila njegovu ruku. Počeo je brzo trčati,čak sam i ja to mogla. O Bože ne vjerujem. To je baš zanimljivo. Ovo sam viđala u filmova, ali ne o uživo, mislila sam da je to samo izmišljotina.

"Kako ti se čini??" Pustio mi je ruku i sto ispred mene.

"Nemoguće." Gledala sam ga u oči sa
smiješkom. Stavio je ruku na moj obraz.

"Hoćemo nastavit?" Pitao je neskidajući pogled sa mojih očiju.

"Hajdemo." Mislim da sam se već počela crvenit,pa sam spustila pogled.

Osjetila sam kako se smiješi,dali se on to meni ruga. To me je nekako pogodilo. Pustila sam suzu, ali nisam htjela. Dali je i to zato što sam vampir?

Uhvatio me je za ruku i povukao,brzo smo trčali,te stali na neko mjesto. Više nije bilo ni šume ni livade. Nalazili smo se u jednom djelu grada. I to ispred bolnice.

"Šta radimo ovdje?" Gledala sam ga začuđeno.

"Tražimo ti hranu." Rekao je i povukao me unutra.Pa neću se valjda hraniti ljudima.Ne,ne dolazi u obzir! Ušli smo u lift,zayn je prtisnuo na najnižu tipku.

"Neću se hraniti ljudima." Gledala sam u prazno i prekrižila ruke.

Okrenuo se prema meni i promatrao me.
"Ni nećeš." Izašao je iz lifta,a ja za njim.

"Nego?" Hodala sam za njim. Ovdje nije bilo nikoga,ovo je više kao neko spremište. Ušli smo u neku sobu punu vrećica sa krvi.Pa koja bi budala ostavila, tu te vrećice,a nigdje nikoga.

"Uzmi." Zayn mi ne pružio jednu vrećicu.

Uzela sam i otvorila je. Počela sam je pit, to je definitivno odličan osjećaj. Nisam se više mogla zaustavit. Zayn je gledao u mene, nisam obraćala pažnju. Popila sam svaku kap krvi,koja je bila u vrećici.

"Jesi dobro?" Zayn me je gledao,činio se tužan.

"Super sam." Nasmiješila sam se,a i on samo tužno.

"Idemo." Krenuo je prema vratima, kad je netko ušao. Sakrili smo se iza vrata. Bila sam naslonjena na zid,a Zayn na mene. Mogla bih se napit njegove krvi,sigurna sam da ima izvrstan ukus. Nesmijem ipak smo prijatelji,a ja sam još pri zdravoj pameti,nadam se. Kad smo shvatili da su nas vidjeli,ukipili smo se. Što sad??
Odjednom su se počeli smijati. Tko su ovi mangupi?? Skinuli su one neke odure,što nose doktori za vrijeme operacije. Ugledala sam Jacka i Harrya. Što pak oni rade ovdje. Zayn se isto počeo smijati.

"Bok,ljudi." Rekao je Harry.

"Bok." Gledala sam,kako se njih trojica po zdravlju. Harry me pogledao i nasmijo se,nisam htjela bit nepristojna pa sam uradila šta i on.

"Odkud vi tu?" Zayn je pitao i pogledao u Harrya,koji je i dalje gledao u mene.

"Treba te tvoj otac." Rekao je neskidajući pogled sa mene.Šta mu je?

"Idemo." Zayn me uhvatio sa ruku i stisnuo. Šta je svima?

Zayn's pov

Kako me Harry izluđuje,a kao brat mi je. Ne želim se s njim svađat, ali i sam zna da me provocira to što tako bulji u Emmu.

"Gdje idemo sad?" Upitala je Emma,dok smo hodali kroz šumu s njima dvojicom.

Taman sam otvorio usta da joj kažem gdje idemo, ali Harry me je preduhitrio.

"Idemo nazad kući,da nam Zaynov otac kaže kome pripadaš." Imao je smiješak na licu,ali ona ga je gledala. Stisnuo sam zube,da ga ne udarim. Ona je gledala ravno, kao da joj ništa nije jasno.

"Harry ajde da se utrkujemo do kuće." Progovorio je Jack, on zna da Harry ne podnosi gubit.

"Pa ne znam baš." Harry se počeše po glavi.

"Zar si umoran." Jack napravi tužan pogled.

"Nikad! Vidimo se kod kuće,buraz." Harry je nestao,a Jack me samo pogledao i klimnuo.

"Dugujem ti." Rekao sam nečujno. On je također nestao.

"Sad mi objasni o čemu Harry priča." Emma mi je pustila ruku. Ne,ne nemoj mi puštat ruku molim te.

"Slušaj me sad ću ti sve objasnit." Stao sam ispred nje i pogledao je u oči.

"Slušam." Prekrižila je ruke.

"Ovdje postoje dvije strane. Moj tata je na čelu jedne." Uzdahnuo sam. " Na drugoj strani je glavni Klaus. Moramo vidjeti kojoj strani bi ti trebala pripadat. To ćemo saznat,kad dođemo kući." Držao sam je za ramena i gledao je u oči dok sam joj to pričao.

"Dobro,nešto sam skontala." Klimnula je glavom. Bili smo blizu moje kuće, tako da sam se već počeo uzrujavati.

(...)

Ušli smo u kuću i sjeli za stol za kojim su sjedili, Harry,Jack i moj otac. Emma je sjela do mene i izgledala je uplašeno.

Emma's pov

"Ja sam Emma." Pružila sam ruku Zaynovom ocu.

"Dwayne." Klimnuo je glavom sa blagim osmijehom.

Sjela sam nazad na stolicu i stavila ruke na noge.

"Ovako kod nas ima običaj, od kad ova razdjela postoji, da se sastanu vladari onog i ovog djela grada i da se dogovore." Objašnjavao nam je i bio je jako smiren. Klimnula sam glavom, u znak da sam skontala.

"Ja sam razgovarao sa Klausom i rekao je da dođemo sutra navečer kod njega." Nešto me je stisnulo oko srca kad je to govorio, za mene je ovo sve previše i nepozajem nikoga ovdje.

"Imaš li pitanje?" Dwayne me pogledao.
Bila sam jako nervozna.

"Da li je moguće da moram ostat na drugom kraju grada?" Grizla sam unutrašnjost donje usne.

"Da, sve je moguće." Napravio je facu, kao da mu je žao.

Može vote i komentar...