Emma's pov

Dvorište je bilo puno Klausovih ljudi. Malo sam se preplašila, ali opet ne smijem izgubit nadu u sebe. Možda ga neću poraziti, ali ću mu pokazat kakva sam. Zapravo ja ga ni ne znam, ali ono što sam danas vidjela kad sam ušla u ovo jebeno dvorište. Zayn nije zaslužio ništa takvo, samo se zabrinuo za mene i krenuo na Klausa.

Nije zaslužio da ga onako okuje lancima. Kad sam ga vidjela u onom stanju srce mi je prepuklo. Ja sam kriva za to što je on bio u toj situaciji.

Ne da Klaus nije bilo, niko ne bi nastrado.

Glasić u meni se javio. Da istina, i zato će platit. Pogledala sam u sve te ljude koji su gledali u mene. Klaus me je gledao i smješkao se.

Vidjela sam Zaynovog oca, koji je stao između nas dvoje, te gledao čas u mene čas u Klausa.

"Ovoj borbi će prisustvovati samo Klaus i Emma, niko više ne smije se pridružiti dok se borba ne završi." Klaus me je cijelo vrijeme gledao u oči. Ni ja nisam skidala pogled sa njega. "U redu, da li ste oboje spremni?" Pitao nas je Zaynov otac.
Klimnula sam glavom odlučno.

"Nemam što izgubiti." Podignuo je ruke i na smijao se.

"Onda neka borba..."Zaynov otac nije uspio izreći sve što je htio, zato što ga je Zayn prekinuo. "Ne!"

Stao je ispred mene i obraćao se Klausu. "Ako se misliš borit sa Emmom, možeš samo preko mene mrtvog." Klaus se glasno nasmijao, a ja sam se smrknula.

"Kako romantično." Nije mogao doći sebi.

"Zayn, prestani." Na moje riječi, on se okrenuo. Pogledao me i polako mi se počeo približavati. Još uvijek sam bila smrknuta, ali malo manje. On je imao tužan pogled, koji je i mene činio tužnom.

"Slušaj me malena, s njim ćeš se borit samo preko mene mrtvog i nema ali." Tiho mi se obraćao. Prevrnula, sam očima, znam sa on to mrzi ali nisam se mogla kontrolirati.

Odjednom prišao mi je još bliže. "Malena ne čini mi to." Stavio je ruku na moj obraz. "Zayn ti prestani..
prestani se ponašati kao da sam invalid, pa pobogu mogu i ja nešto sama uraditi, bez tebe." Malo glasnije sam to rekla. Zayn me ponovo pogledao sa onim tužnim pogledom.

"Malena..kad bi se tebi nešto dogodilo, ja si to ne bi mogao oprostiti." Na ove riječi sam se zaledila, srce mi je stalo. Nisam mogla vjerovati da mu je stalo do mene. Mislila sam da sam to samo izmislila i da je to samo san. Sada sam žudjela za njegovim usnama, njegove oči su još uvijek bile na meni. Mali osmijeh se pojavio na mom licu. Koji je izazvao i Zayna da se smije. Polako me je poljubio u čelo i okrenuo se i otišao Klausu. Ja sam ostala stajati još par minuta, dok nisam shvatila šta se događa.

Zayn's pov

"Klaus izazivam te ne dvoboj." Odlučno sam rekao, stojeći ispred njega.

Gledao me je drugačije, nije bilo mržnje u njegovim očima kao prije, kao da mi se divio. Da ga ne znam dobro, rekao bi da je dobar i pošten vampir, ali on nije ni dobar a ni pošten. Znam da se nikada nećemo voljeti, a kamoli biti dobri prijatelji. Ali jedno što sam naučio od njega, da treba branit obitelj, pod svaku cijenu. Zato mu Emmu nikad neću dat.

"Neka bolji pobjedi." Gledao me u oči.

Moj otac tu ništa nije mogao, to je dobro znao. Samo nam je dao znak da počnemo. Klaus je napravio prvi potez. Ovo će biti žestoko.

Emma's pov

Kad san shvatila da je borba između Klausa i Zayna počela, nisam mogla vjerovati svojim očima. Udarali su se rukama i nogama, krv je lila na sve strane. Zayn je dosta oslabio, nije imao puno snage. Klaus će ga ubiti, moram nešto učiniti.

Krenula sam prema njima, da ih zaustavim, da prestanu. Osjetila sam nečije ruke oko moga struka. Bile su mi nepoznate, vukle su me nazad i nisam se mogla osloboditi.

"Ne smiješ se priključiti u tu borbu, preopasno je." Taj nepoznati lik mi se obraćao. Srce mi je kucalo kao ludo, kad sam gledala što se događa ispred mene.

"Zašto?" Pitala sam ga, pokušavajući se riješiti njegovih ruku oko mog struka.

"Reći ću ti, ali samo ako se prestaneš otimati." Poslušala sam ga.

"Dobra cura." Nasmiješio se. Prevrnula sam očima, ali me nije mogao vidjeti. "Ako se priključiš, moraju te ubiti, zato što nisi pozvana da se priključiš." Rekao je to u jednom dahu, dok sam ja promatrala Zayna i Klausa.

"Da li neko od njih dvojice može završiti mrtav?" Na ovo pitanje nisam dobila odgovor tako brzo. Nadala sam se da će reći 'ne'.

Duboko je udahnu."Može." Znala sam da može, osjećala sam to. Smišljala sam plan, kako da ih obojicu ometem, da prestanu to činiti. I dalje sam ih promatrala.

Zayn je skočio na Klausa, koji se našao na podu, prišao mu je i udarao ga šakama u lice. Klaus se ubrzo ustao i prislonio Zayna uza zid, nešto mu je šapnuo na uho, ali ga nisam mogla čuti. Neki Klausovi ljudi navijali su da ga ubije.

"Ubit ću tvoju voljenu." Klaus mu je bijesno rekao.

"Ne bi se usudio..ja ti ne bi dopustio" Zayn je skočio na njega.

"Ne bi te pitao za dopuštenje." Klaus de podigao sa poda.

"Kada bi to uradio, nikad ne bi saznao gdje je tijelo tvoga brata." Na ovu rečenicu Klaus je zastao, čeljust mu se stisnula, bio je bijesan kao nikad prije. Prišao je Zaynu brzim korakom i ugrizao ga za ruku, gledajući ga u oči.

"Neeeeee!!" Vrištala sam. Niko me nije primjećivao.

"Ovo ti je za mog brata." Bijesno se izderao na Zayna.

Znala sam da je vrijeme. Otela sam se od nepoznatog čovjeka, koji me je držao zarobljenu i onesvijestila ga. Krenula sam na Klausove ljude koji su navijali za njega, grizla sam ih redom kao što je i Klaus ugrizao Zayna.

Odjednom svi su za šutjeli i gledali i mene. Zadnjeg sam ugrizla gledajući Klausa u oči.

Imao je oči pune suza, nije mogao vjerovati. Sad sam ja ona koja je bila bijesna. Prišla sam Zaynu i zagrizla svoju ruku, te mu dala moje krvi. On ju je prihvatio. Pogledao je u ranu koja je zacjeljivala.

"Ovo nije moguće." Klaus mi se obraćao. Nisam ga baš razumjela.

"Ti, ti si živa." Sad mi tek ništa nije bilo jasno. Smrknula sam se gledajući ga. Šta bi trebala bit mrtva?

Zayn se ustao i odmaknuo od mene. Stao je pokraj Klausa i čudno me promatrao. Ovo je stvarno neugodno. Odjednom je otvorio oči širom, kao da je nešto shvatio.

"Zayn?" Gledala sam ga u oči.

"To je ona." Zayn je rekao u nevjerici.
Smrknula sam se i nadala da će mi neko objasnit o čemu oni do vraga govore.

"Jest..." Klaus se nasmiješi, sa očima puni suza.

"To je moja kćer."

Ljudi nadam se da će vam se svidjeti ovaj nastavak, nisam mogla dugo pisat zato što nisam imala inspiraciju i imala sam puno testova. Nadam se da ću idući tjedan izbacit novi nastavak :).

Volim vas ♡