mrzim prekide
još više mrzim prekide koji nemaju smisla.

kako me dečko s kojim sam bila najsretnija u životu, i vice versa, može ostaviti preko poruke?
kako ja uvijek ispadnem hladna kučka, ali sam i ja ta koja se slomi.
ja sam ta koja je plakala dva sata u krevetu, koja je gurala do granice da je zabrinula prijateljice pa su me morale zvati da me provjere.
stvarno je lako slomiti srce nekomu tko ti ga je u povjerenju dao.
jebeno ga moram gledati u školi još godinu dana. možda opet propušim.
vrijeme je za drugu vrstu poema.