♧Chapter 36 - Promblems
⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇

Ponedjeljak.

Obično bi mi ovaj dan bio najgori dan u životu. Ima li što gore od rano jutarnjeg buđenja te pripremanja za školu, pogotovo kada si u nedjelju cijeli dan samo gledala filmove i jela umjesto učila i pisala domaću zadaću?

No, ovaj ponedjeljak nije bio takav. Ovo je bio ponedjeljak kada smo mi, seniori, u potpunosti gotovi sa testovima i ocjenama. Praktički smo bili gotovi sa školom, iako su ostala još puna dva tjedna do maturalne i našeg diplomiranja.

''I dalje ne mogu vjerovati da si me natjerala da gledam sve filmove o pepeljuzi.''- Finn me smrknuto gledao dok smo hodali do mog ormarića.

''Hej, ti si taj koji je govorio koliko obožava pepeljugu dok si bio u svojoj gej fazi.''- našalila sam se čekajući da mi odbrusi, no to se nije desilo.

Pogledala sam u njegovom smjeru i uhvatila ga kako se smiješka dok gleda u mobitel.

''Vicki?''- upitala sam ga vireći mu preko ramena da pročitam poruku.

''Hej. To nije pristojno.''- namrštio se i odmakao mobitel od mene, no uspjela sam pročitati dovoljno.

''O MOJ BOŽE! Poslala ti je sliku u grudnjaku! Tvoj odgovor !''- smijala sam se do iznemoglosti još uvijek imajući sliku Vicki u svijetlo rozom grudnjaku u glavi. 

''Hej, ako nastaviš da budeš takva možeš da zaboraviš da popodne idem s tobom u shopping.''-namršteno je spremio mobitel u džep i izbjegavao moj pogled.

Nasmijala sam se na njegovu izjavu i izvadila blok za crtanje iz ormarića. 

''Idem ja, fizika mi je na drugom katu. Vidimo se u kantini za sat vremena?''- upitao je, a ja sam samo klimnula glavom u znak potvrde.

Zaključala sam ormarić i sama krenula prema učionici likovnog.

Ovo je vjerovatno zadnji put da ću vidjeti profesora iz likovnog jer putuje sa svojim razredom u francusku.
Pomalo sam osjetila žalost jer budimo realni, on je grčki bog. Činjenica da ga neću vjerovatno više nikada vidjeti pomalo boli.

Ušla sam u učionicu taman u trenu kada je zvonilo. Pogledala sam prema klupi u kojoj sam inače sjedila sa Zaynom te odahnula kada sam shvatila da ga nema. Nadam se da neće doći ostatak dana. I da ću ga uspjeti izbjegavati sve do kraja.

No, naravno moji planovi su potonuli u vodu istog trena kada je deset minuta nakon početka sata Zayn ušao u razred.

Odmjerila sam ga od glave do pete pokušavajući ne sliniti.
Kosa mu je kao i obično bila razbarušena. Nosio je crnu majicu sa v izrezom zbog kojeg se mogla vidjeti njegova tetovaža na prsima, te crne traperice i kožnu jaknu. Okrenula sam pogled prema profesoru pokušavajući osmisliti svoju taktiku.

Šta da napravim? Kako da se ponašam? Možda da ga samo ignoriram?

Osjetila sam kretnju pored sebe i shvatila da sjeda pored mene. Nastavila sam da buljim u profesora odbijajući skrenuti pogled. 

Okej, samo nemoj da ga pogledaš.

Ako ga pogledaš gotovo je.

Samo nemoj da pogledaš one njegove smeđe savršene oči i duge crne trepavice koj-

"Arabella!"- profesor je rekao glasno.

"Umh, da molim?"- nasmijala sam se nespretno pokušavajući shvatiti šta se događa.

Opet sam se izonirala.

"Razgovaramo o fakultetima. Pitao sam te gdje ti želiš ići."- profesor se nasmijao pomalo nelagodno.

"Oh...da...ovaj, Stanford."- promrmljala sam čekajući da svi skrenu pozornost s mene jer su svi buljili u mom smjeru.

Profesor je još malko mrmljao o mom izboru te upitao još par pitanja, a ja sam opet pala u trans zvan 'moje razmišljanje o tome kako da ignoriram Zayna.'

Nije bilo lagano, prvo je krenuo da me tapka po ruci dobrih deset minuta čekajući da me iznervira toliko da mu se obratim, ali suzdržala sam se. Onda je počeo da svako deset sekunda govori moje prezime, te od toga na kraju stvorio nekakvu čudnu melodiju ponavljajući moje ime brzinom svijetlosti. Na kraju pak, odustao je. I bila sam zahvalna Bogu kada je zazvonilo. Pokupila sam svoje stvari jureći kroz hodnik kao da me sam vrag proganja, a ne Zayn....pa dobro i nije baš velika razlika. 

Brzo sam doklipsala do svog ormarića te spremila sve stvari i uzela novac koji sam planirala potrošiti sa Finnom popodne u kupnji. Zatvorila sam ormarić još uvijek se diveći sama sebi kako sam uspjela da ignoriram Zayna kada se on stvorio dva centimetra od mene sa kezom na licu. K vragu. Sranje. Jebem ti kokoš. Glupi retardirani kretenoglavi punoglavac!

''Standford, ha?''- još uvijek je držao na sebi onaj mali vragolasti osmijeh zbog kojeg sam poželila da sam Mike Tyson i da mu mogu obrisati taj osmijeh s lica. Glupi savršeni kreten.

''Oxford, ha?''- uzvratila sam istim tonom odmičući se od njega što sam više mogla.

''Otkud ti znaš za Oxford?''- pogledao me smeteno kao da sam mu upravo rekla da sam zapravo Optimus Prime i da će nas uništiti desepticoni ako mi ne pomogne.

''Otkud ti znaš za Stanford??''- i naravno čim je to pitanje izletjelo iz mojih usta sjetila sam se današnjeg razgovora o faksu. Bravo Ari, sada će misliti da sam senilna baba. Odličan posao, daj si pet tavom po glavi.

''Znaš šta, nebitno.''- presjekla sam ga prije nešo šta je uspio išta da odgovori i okrenula mu leđa udaljavajući se što sam brže mogla.

"Zašto me izbjegavaš?"-potrčao je zamnom.

"Zato."- jednostavno sam odgovorila žureći prema kantini.

"Zbog onoga u petak? Jer-"

"Možemo li ne pričati o tome?"- zastala sam naglo zbog čega se Zayn zaletio ravno u moja leđa.

"Ti si tako komplicirana osoba. Samo sam te htio pitati želiš li na-"

"Prestani me pratiti. Ili ću svima reći tvoju tajnu."- odlučno sam ga pogledala.

"Moju tajnu?"- izvio je zbunjeno obrve kao da razmišlja.

"Da,tvoju tajnu. Znam sve. I čula sam te kako pričaš na telefon o tome. Sve znam."- buljila sam u njega očkivajući neku čudnu reakciju no on je samo problijedio i nastavio buljiti u mene.

"Lažeš."- na kraju mi je samo okrenuo leđa i otišao. Čudno. Sada me još više zanima ta tajna.

°¤•°•¤°♡°¤•°•¤•°

"Kažem ti, neću ići."- smoreno sam uzdahnula dok smo prolazili ispred Forever 21 već peti put.

"Hoćeš. Šta si mislila da ćeš pronaći haljinu u pet minuta?"- Finn me pogledao sa kezom.

Kako nije umoran? U centru smo već dva sata.

Ja više ne znam tko mi noge nosi.

"Ovo je previše posla."- tiho sam promrmljala prateći Finna u sljedeći dućan.

Prolazili smo kroz mnoštvo odjeće sve dok nismo stigli do odjela s haljinama.

Finn je polako promatrao svaku haljinu kao što je to dosad napravio i u posljednjih milion dućana koje smo posjetili.

"Evo ova."- dodao mi je tamno rozu, gotovo ljubičastu haljinu s dubokim dekolteom.
Buljila sam u haljinu kao što meksikanci bulje u Trumpa.

"I ova, i ova."- dodao mi je još dvije haljine. Nije mi ih se dalo ni gledati, samo sam ušla u garderobu i krenula se presvlačiti.

Prvo sam obukla rozu haljinu i shvatila da izgledam kao bumbar u njoj. Izašla sam ispred Finna koji mi je uzvratio užasnutim pogledom.

Vratila sam se nazad u garderobu i sada provavala žutu kratku haljinicu golih leđa.

Izgledala je više kao vrsta haljinice koja se nosi na nekakav piknik sa savršenom bogatom obitelji nego maturalnu.

Izašla sam pred Finna ponovo, koji je na svom licu sada imao pomalo neodlučujući pogled. Nije mi se dalo čekati njegov komentar pa sam se samo vratila nazad i provala zadnju.

Zadnja haljina je bila crne boje, bez naramenica i totalno mi je loše izgledala.

Nisam htjela izlaziti u njoj tako da sam je skinula sa sebe odmah. Ponovo sam obukla na sebe odjeću koju sam imala maloprije i izjurila iz kabine bacajući na Finna haljine.

"Upravo sam čuo kako neke cure govore o nekakvoj haljini dole pokraj Burger Kinga. Hajde da vidimo."- bacio je haljine preko nekakvog stolca i počeo me potezati za ruku.

"Jedino što sam razumijela od te cijele rečenice je Burger King."- iskreno sam odgovorila razmišljajući o nekakvom burgeru. Bilo kakvom. Samo da je jestiv.

"Dobro, nakon ovog dućana smo gotovi i idemo jest. U redu?"- nastavio je da me vuče. Klimnula sam i pustila ga da nas vodi.

Nakon otprilike pet minuta tumaranja po ogromnom centru na kraju smo ipak došli do tog dućana sa haljinama pokraj Burger Kinga. I prvo što mi je zapelo za oko bila je predivna plavo sivkasta haljina na izlogu.

Haljina je bila duga, s tankim naramenicama. Gornji dio haljine bio je svijetle sivkasto plave boje od nekakvog čudnog materijala koji je pomalo izgledao kao rastezljiva koža dok je donji dio bio napravljen od tila od više slojeva prepunih nijansa tamne i svijetle plave te sive.

"Vau."- rekla sam buljeći u haljinu očarano.

Brzo smo ušetali u dućan i počeli tražiti prodavačicu. Finnu se također svidjela haljina i zakunio se da ću je kupiti.

Čim smo ugledali plavokosu curu za blagajnom Finn ju je praktički napao.

"Haljina. Sa izloga. Odmah."- rekao je rukama uperenim u mene.

"Bojim se da je ta haljina napravljena sama u jednom broju. Nema većih ni manjih broje-" - cura je govorila pomalo nezainteresirano.

"Briga me. Želim odmah da je prova."-Finn je počeo da klapka rukama.
Cura je pomalo smoreno otišla do izloga te skinula haljinu sa lutke, odvela nas je do kabina i pružila mi haljinu.

"Već pet cura ju je provalo i svima je bila premala."- rekla je pomalo skeptično.

Kroz misli su mi prošli svi oni burgeri koje sam pojela i pomalo sam ustuknula. Mora mi moći.

Povukla sam zavjesu kabine i krenula sa se presvlačim. Molila sam Boga da stanem u nju. Ovo je prvi put da sam se zaljubila u haljinu.
Polako sam navlačila naramenice preko ramena bojeći s da će me gornji dio haljine stegnuti no to se nije desilo.

Po prvi put sam zahvalila Bogu što nemam ogromne grudi i uzdahnula zadovoljno. Izgledala je veličanstveno.

"Jesi li gotova više?"-Finn je zapjevušio iritantno.

Otvorila sam zavjesu i stala pred njega. Prvo me je šokorano gledao a onda se nakesio.

"Izgledaš koda imaš sise. Ponosan sam!"- stavio je ruku na srce i krenuo da se smije. Prodavačica mi je također podarila jedan smeteni pogled te se na kraju ipak nasmiješila.

"Mislim da ćemo morati preskočiti onaj Burger King."-žalosno sam priznala Finnu koji je prasnuo u smijeh.

Ubrzo smo već bili gotovi sa naplaćivanjem haljine i moram reći da mi se raspoloženje popravilo. Pronašla sam prekrasnu haljinu iako me stajala više nego pola moje garderobe ukupno.

"Idemo sad doma?"- upitala sam dok smo izlazili dućana oboje mrtvi umorni.

"Ne. Zar si zaboravila cipele? Ne misliš valjda u tenisicama ići? "- Finn me smrknuto gledao. K vragu,kako se ne umori više.

"Ali,"-

"Nema ali Ari! Hajde moramo da pronađemo neke kul cipele uz tu haljinu. Osjećam se kao neki kul stajlist! Možda me zaposle u nekoj poznatoj dizajnerskoj kući poslje ovoga?"- zamišljeno je stajao par sekunda kao da ozbiljno razmišlja bi li se to moglo desiti. Zakolutala sam očima osjećajući kako mi se loše raspoloženje vraća i na samu pomisao hodanja po centru još više od par minuta.

"Kad malo bje razmislim, Burger King ipak zvuči primamljivo."-priznala sam.

A/n
Znammmm, nije baš nešto nastavak. Sorry???? Btw još par nastavaka do kraja, 4 mislim? Heh....šta mislite kakav će biti kraj?
Btw evo Arine haljine:

Stay sassssssy 💙