♧Chapter 24 - Little party never killed nobody
♧Chapter 24 - Little party never killed nobody
⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇
Glasno sam se nasmijala gledajući kako Chuck ponovo drži Blair u malom prstu. Da budem iskrena ne bih se žalila da imam jednog Chucka Bassa u životu. Dohvatila sam pokrivač i pokrila se sve do brade ne ispuštajući pogled s laptopa. Moram priznati zadnjih pet dana su vjerovatno najbolji dani mog života. Ja, mama i Eric smo proveli ne tako loš Božić, sve dok mama nije dobila 'misterioznu' poruku i spakirala se iste večeri sa isprikom: ''Da nije važno, ne bih vas ostavila same za Božić.'' Eric je naravno nestao odmah sutradan pitaj Boga gdje, a ja sam zapela ovdje, u manje privlačnom djelu Los Angelesa, sa nikakvom voljom za životom. Da budem iskrena jedino živo biće s kojim sam pričala je Puta, i oh možda sam se derala na likove iz serije, ali to se valjda broji kao neka komunikacija, ne? Ne. Kako god, ovo je vjerovatno moj ostatak života dok se Finn ne vrati sa zimskih praznika. Taman sam krenula da upalim sljedeću epizodu Gossip Girl kada mi je mobitel zavibrirao.
Emma: Casandra dolazi na zabavu. S.O.S.
Glasno sam se nasmijala čitajući Emminu poruku, iako živi doslovno pola metra od mene nisam je vidjela od kada je škola završila. Navodno je prezauzeta organiziranjem zabave za doček nove godine - na koju ja ne idem. Nema šanse.
-Nije pozvana, uostalom zar joj ne možeš zabraniti da dođe? Tvoja je zabava. - utipkala sam odgovor. Ni sekundu kasnije Emma je već odgovorila.
Emma: Hah, to je kao da pokušavaš odvojiti sotonu od pakla. Uostalom, gdje si ti?
-Gledam Gossip Girl. Btw, znaš li nekoga kao Chuck Bass? Mislim da mi treba jedan u životu.
Emma: Još uvijek? Iskreno sam zabrinuta za tvoj socijalni život. I da, Chuck Bass je jedinstven.
-Socijalni život? Šta je to? I može li onda Dan Humphrey?
Emma: Dan Humphrey? Hmmm...a šta misliš o nekome između Dana i Chucka?
- Prosvijetli me.
Emma: Zayn, naravno. I da molim te otvori mi vrata kucam već dobrih dvadeset sekundi.
Ustala sam iz krevetaa i sišla u hodnik. Zayn? Tako duhovito.
Otvorila sam vrata samo kako bih zatekla Emmu sa mnoštvom kesa u rukama. Vau, ja ne kupim toliko stvari tijekom cijele godine.
''Summers. Napokon.''- nakesila se i ušetala u dnevni kao da ga posjeduje.
''Šta radiš ovdje?''- promrmljala sam prolazeći rukom kroz kosu samo da bih doznala da mi je kosa totalno rasčupana.
''Dobar dan i tebi. Btw, izgledaš očajno.''- nasmijala se stavljajući kese na moj kauč.
''Hvala.''- zakolutala sam očima i sjela u fotelju čekajući da mi kaže pravi razlog zašto je ovdje.
''Ideš na zabavu.''- napokon je rekla sjedajući ispred mene.
''Ne idem. I mislim da sam to naglasila dobrih deset tisuća puta do sada.''
''Ali Ari,''-
''Nema ali. Ne idem. Molim te ne budi dosadna.''- duboko sam udahnula trljajući oči. Mislim da ću izgubiti vid zbog serija.
''Kako god. Ali to šta ne ideš na zabavu ne znači da moraš upropastiti svoj čitav socijalni život. Kada si uopće izašla iz kuće?''
''Jučer. Puta je izasrala skoro cijeli dnevni.''- zgroženo sam odgovorila prisjećajući se jučerašnjeg dana...odvratna mačka.
''Mislila sam van kao da se družiš s ljudima?''- Emma je nastavila dosađivati. Ako je sada ubijem koliko bi trebalo da ljudi svate da je mrtva, i bili stigla do Meksika u međuvremenu? Ah ne, u zatvoru ne mogu gledati Gossip Girl. K vragu. Ne vrijedi riskirati.
''Emma. Molim te pusti me. Moram da odgledam seriju, i da se otuširam jer nisam već tjedan dana.''
''Osjeti se.''- nakesila se.
"Čekaj, ne misliš valjda biti sama za novu godinu?"-upitala je sa zbunjenom facom.
"Daa, ne. Mama će se vjerovatno vratiti do večeras, a ako se i ne vrati sigurna sam da zbog glasne muzike koja će se odvijati kod vas neću osjećati osamljenost."- slegnula sam ramenima.
"Znaš šta? Dobro. Briga me, neću te tjerati da dođeš."-prekrižila je ruke preko prsa i podignula jednu obrvu.
"Nećeš? Tko si ti i šta si napravila Emmi Malik?"- zaprepašteno sam skočila u namjeri da je zagrlim no zaustavila me.
"Grilit se možemo kad se otuširaš."- nasmijala se i uzela kese koje je stavila na kauč.
''Ideš?''-upitala sam.
''Moram se spremiti, a zabava je večeras.''- klimnua je i pozdravila se. Duboko sam udahnula spremna da se napokon otuširam. Osjećam se tako šporko i...smrdljivo?
(...)
Zatvorila sam tuš i dohvatila ručnik te ga zamotala oko sebe. Već su 23 sata, a ja se tek sada tuširam. Mama nije došla, tako da izgleda da je ovo ipak prva nova godina koju ću provest sama. Izašla sam iz tuša samo kako bi tek onda shvatila koliko je bučna muzika. Super, nema ni spavanja onda.
Dohvatila sam fen i počela sušiti kosu.
"Hej mala, jel ti otac Bog? Jer ti si definitivno anđeo."- nepoznati glas je iznenada progovorio i natjerao me da skrikenm. Spustila sam fen i umalo i ručnik samo kako bi ugledala totalno nepoznatog lika kako se naslanja na moj prozor preko Zaynovog.
"IZLAZI!"- brzo sam pojurila i pokušala zatvoriti prozor no nisam uspijela.
"Je li boljelo?"- nakesio se pijano.
"Ne, ali boljet će tebe ako se istog trena ne odmakneš i pustiš me da zatvorim prozor."- nastavila sam gurati staklo od prozora, ali lik je presnažan.
"Neee, trebala si reći šta!"- nakesio se sa pijanim smješkom i ponovo naslonio na prozor.
"Šta?"- zakolutala sam očima u nadi da će odustati ako popustim.
"Kada si padala iz raja."- namignuo je.
"Da li si ti meni upravo rekao da sam sotona?"- iznervirano sam ga pogledala. Stvarno ne zna flertat. I hvala Bogu na Tumblr-u.
"Neeeee!"- zaderao se i pokušao ući u moje kupatilo. K vragu. Glupi pijani ljudi.
"Šta se ovde dešava?"- Zayn se pojavio na vratima gledajući nas zbunjeno.
"Tvoji gosti upadaju u moju kuću."- nastavila sam gurati lika s prozora. Zayn je nešto promrmljao i napokon mi pomogao. Zatvorila sam prozor, ovaj put uspiješno, dok je Zayn nosio nepoznatog vjerovatno nekome tko ga poznaje. Obukla sam odjeću, jer nema šanse da riskiram ponovni upad nekoga u moje kupatilo dok nosim samo ručnik oko sebe. Nastavila sam da sušim kosu sve dok netko nije počeo lupati po prozoru. Kvragu, zar oni ne mogu jednostavno zaključati šugavo kupatilo. Isfrustrirano sam se okrenula u namjeri da ubijem bilo koga tko je sada na przoru, no zaustavila sam se. Zayn.
"Šta radiš?"-otvorila sam prozor.
"Dođi?"-upitao je pružajući mi ruku.
"Mislim da sam vam dala doznanja da mi se ne ide na nikakvu zabavu, makar se ona dešavala dva metra od mene."- prekrižila sam ruke preko grudi.
"Nisma te htio odvesti na zabavu, nego negdje drugo."-nasmijao se.
Par minuta sam ga zbunjeno gledala i kada sam shvatila odmakla sam se barem pola metra sa rukama u zraku.
"Malik, zaboravi. Nema šanse. Mislim da ima dovoljno cura u tvojoj kući koje bi radije da ih odvedeš tamo."- nastavila sam se odmicati. Zayn je prasnuo u smijeh držeči se za stomak.
"Summers, da sam te htio u svom krevetu, već bi tamo bila."-namignuo mi je sa još jednim podrugljivim smješkom. Okejj, upravo sam se osramotila, ito ono, svjetski.
"Čekaj to znači da me ne želiš u krevetu? Neću lagati, to malo boli."- stavila sam ruku na srce.
Zbunjeno me pogledao i izgledalo je koda zapravo pada na moje riječi sve dok se nije nasmiješio.
"Htio sam te pitati da ideš samnom negdje jer ne želim biti dole na zabavi dok Casandra i njeni minioni vrebaju i čekaju trenutak da me zaskoče. A da budem iskren i nije mi do zabave."-
"Vau, Zayn Malik ne želi na vlastitu zabavu? Kakva su ovo vremena došla."- nasmijala sam se i približila prozoru.
"Kakogod. Dođi pokazat ću ti jedno mjesto."- nasmijao se i jednom nogom stao na svoj prozor, a drugom na moj.
"Jeli ovo onaj tren kada Grey pokazuje Ani njegovu igraonicu? Jer ako je nisam zainteresirana."- zbunjeno sam ga gledala kako se penje po grani.
"Summers, da imam igraonicu sigurno ju nebi napravio na drvetu. Hajde dolazi."- pružio mi je ruku.
"Jesi ti lud ili ti fali koja daska u glavi? Nema šanse da se penjem po krovu."-
"Kukavice."-
"Šta si rekao?"- bjesno sam ga gledala kako šeta po svom krovu.
"KUKAVICE!"- zaderao se svom snagom.
Taj mali, smrdljivi, glupi kreten.
Popela sam se na drvo i nekako uspijela doći do svog krova. Ljutito sam ga pogledala dok se on smijao.
"I šta sad?"- čekala sam odgovor jer, nemam pojma šta radim.
"Sada se okreni iza sebe. I sjedi ondje."- uperio je prstom u ogromnu ravnu plohu na sredini krova. Čudno. Nekako sam došla do tamo i sjela na sredinu. Ne znam kako se nisam poskliznula ovaj krov je užasan.
Zayn je sjeo do mene bez ikakvog problema od hodanja po ciglama.
"Često dolazim ovdje."- promrmljao je.
"Vau, ljepo je znati da sjediš na krovu moje kuće često. Sad se definitivno bolje osjećam. Hvala."- nasmijala sam se razmišljajući kako ću se poskliznuti i slomiti vrat.
"Znaš li odgovoriti bez sarkazma? Bila bi to lijepa promjena."- približio mi se toliko da sam osjetila da smrdi na alkohol.
"Ispravi me ako sam u krivu, ali jesi li možda konzumirao malo puno alkohola prije dolaska ovdje?"- sumljičavo sam ga gledala. Ako je pijan nema šanse da siđemo odavde bez da netko od nas dvoje ne završi u bolnici.
"Samo maaalo."- nakesio se i izvadio iz jakne malu bocu nekakvog pića.
"Ah ne ne ne. Nećeš se opijati na mom krovu."- krenula sam da mu oduzmem bocu, ali izmaknuo se.
"Šta planiraš poduzeti Summers? "- nasmiješio se i samo na trenutak sam se zabuljila u njegove usne, ali hvala Bogu uspijela sam se skoncentrirati na važniji zadatak, a to je silaženje s krova.
"Zašto to radiš?"- upitala sam gledajući ga kako pije iz boce.
"Jer je nova godina."-
"Ne, mislim inače. Uvijek kada mislim da nisi toliko loš, napraviš nešto i izživciraš me."-
Polako se okrenuo prema meni i mislila sam da će mi nešto reći no samo se bacio na leđa i ostao ležati na krovu.
"5 pitanja?"- nasmješio se.
"Molim?"- zbunjeno sam ga gledala.
"Znaš ono, ti mene pitaš pet pitanja, ja tebe i nema preskakanja."-
"Znam pravila."- zakolutala sam očima.
"Ja prvi. Zašto si se vratila u Los Angeles?"- povukao me da legnem pored njega.
"Ne misliš li da je to malo preprivatno pitanje?"- zabuljila sam se u nebo jer nisam imala gdje drugo da gledam.
"Nema preskakanja Summers."- podsjetio me.
Duboko sam udahnula ne vjerujući sama sebi da sam pristala na ovo.
"Otac je prevario mamu."- kratko sam rekla ne želeći baš pričati o tome.
"Pošteno."- klimnuo je.
"Zašto si se ti vratio u Los Angeles?"- znatiželjno sam ga pogledala samo kako bih shvatila da on već gleda u mene. Awkwaaaaard.
Par trenutaka je okljevao no onda je napokon progivorio -"Izbačen sam iz škole."
Kratko i jasno...malo prekratko za moj ukus.
"Tko ti je bio prvi poljubac?"- upitao je i već sam mogla da osjetim crvenilo koje mi je oblilo kožu.
"Um, jedan lik iz New Yorka. Ne znaš ga."- promrmljala sam skrećući pogled sa Zayna i vraćajući ga ponovo na nebo.
"Lažeš."- odgovorio je sa nekakvim čudnim smješkom.
"Ne lažem."- nema šanse da zna. Ili možda zna? Nema šanse. Nitko mu nije mogao reći.
"Znam da lažeš. Ja sam bio tvoj prvi poljubac."- ogroman osmijeh se proširio njegovim usnama i jedino što mi je bilo na pameti je kako zna.
"Mislim da ne znaš šta govoriš."-
"Oh, ali znam. Ako se dobro sjećam imala si pet godina i uvijek si noslila pletenice, ali baš taj dan si pustila kosu i bila tužna jer ti mama nije uspjela splesti pletenice jer je morala na posao. Točnije, plaklala si u kutu vrtića."- nasmijao se nostalgično.
"I onda si ti došao i rekao da znaš plesti pletenice jer te Emma naučila. Bile su to grozne pletenice."- prisjetila sam se i nasmiješila.
"Da, ali ti to nisi znala. I ako se dobro sjećam zahvalila si mi poljubcem."- nakesio se.
"Ma daj, to se ne važi."-
"Važi se. Htjela to ili ne, meni si dala svoj prvi poljubac."- nastavio se kesiti.
"Bili smo djeca. I dosta više o tome. Moj red."- željela sam što prije skrenuti s teme s obzirom da on zapravo i je bio moj prvi pravi poljubac.
"Zašto si izbačen iz škole?"-
"Nije li to malo preprivatno?"-
"Nema preskakanja Malik."- nakesila sam se.
Zakolutao je očima i nasmijao se.
"Navodno sam preproblematičan i ne znam se nositi s bjesom te ga zato iskaljuem na svojim vršnjacima koji su ništa nego potpuno nevini."-
"Molim?"- začuđeno sam ga gledala. Ne mogu vjerovati.
"Ili su to samo riječi školske psihijatrice, ja iskreno mislim da je to hrpa smeća. Onaj kreten je zaslužio što je dobio."-promrmljao je sebi u bradu.
"Prebio si nekoga?"-idalje sam bila zapanjena ne znajući šta da radim. Mislim da je ovo ipak malo preprivatno.
"Dobio je što je zaslužio. Kakogod, šta radiš sutra navečer."-pokušao je skrenuti s teme, ali nisam mogla samo tako prijeći preko toga da je nekoga prebio i zbog toga je izbačen iz škole.
"Spavam. Zayn, šta se zapravo desilo?"- upitala sam ustajući u sjedeći položaj.
Pogledao me kao da ne zna dali da mi reče ili ne.
"Mislim da je ovo prepreprivatno."- rekao je tiho.
"Oh, ok. Mislim, u redu. Ali ako trebaš pričati o tome znaš da sam uvijek tu, mislim ne želim zvučati klišej i ono, nemoj misliti da mi se sviđaš ili nešto nego sam samo dobra osoba koja misli da te može saslušati ako trebaš nekoga za pričanje i...."
"Summers. Shvatio sam."-nasmijao se.
"Super."-odahnula sam.
"Idem po piće. Treba mi nešto."- krenuo je da siđe, ali već sam mogla zamisliti kako pijano pokušava uspostaviti ravnotežu i pada ravno na pod.
"Nema potrebe, ja ću donjeti. Ti samo ostanu tu i ne mrdaj se."- već sam krenula da siđem.
"Jesi sigurna, mislim mogu ja..."-
"Ne, ne, ja ću. Samo tu stoj, vratit ću se prije 2017."-nasmijala sam se.
"Pa onda u tom slučaju požuri, jer je 2017. za desetak minuta."-odgovorio je. Klimnula sam i uspijela sići bez da se razbila i slomila vrat. Sama zamisao da Zayn to radi često me proganja. Jednom će past i ubit se.
Ušla sam u Zaynovo kupatilo i sišla u prizemlje gdje se nalazila gomila pijanih tinjeđera. Krasno.
Krenula sam u potragu nečega, biločega za piće. Napokon kada sam ugledala bocu viskija i dohvatila ju odbrojavanje je već počelo.
"10, 9, 8,"- svi su se derali. K vragu neću stići na vrijeme.
" 7, 6, 5,"- pokušala sam da se proguram kroz gomilu.
"4, 3, 2, 1,"- sva svijetla su se ugasila, a mene je netko zgrabio za ruku i povukao.
"0! SRETNA NOVA GODINA!"- svi su se derali dok su se nečije ruke našle na mojim leđima i prije nego šta sam uspijela shvatiti netko me poljubio. Pokušala sam se odmaknuti jer definitivno ne želim ljubiti nekoga neznanca ili neznankinju? Šta ako je cura? Ajme meni.
Svijetla su se ponovo upalila i tko god da me upravo poljubio nestao je koda ga nikada nije bilo.
a/n
Yoooo! HAPPY NEW YEAAAAAAAR 🎉🎉🎉🎉🎉😁❤
Paaa, zelim vam svima sve najnajnajbolje na svitu i da van ova godina bude najbolja do sada 😆
Stay saaaassssy 🙂
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top