♧Chapter 14 - Bon Jovi
⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇

Smoreno sam silazila niz stepenice potiho psujući da me nitko ne čuje. Mrzim ponedjeljak. I utorak. I sve ostale dane koji nisu subota i nedjelja. 

''Malo pomoći ovdje? Nije baš kao da imam dvije slobodne noge.''- zaderala sam se silazeći.  Ovo će biti užas. Kladim se da ću na svaki sat zakasniti bar deset minuta. Dovraga samo učionica u kojoj imam prvi sat i učionica u kojoj imam drugi sat su udaljene više od tristo metara. 

''Bells!''- Eric mi se nakesio i pomogao mi da siđem. Čudno, dala bih se kladiti da me htio baciti niz stepenice umjesto pomoći mi.

''Spremna za nove avanture?''- upitao me keseći se.

''Ako misliš školu, ne.''- Podigla sam pogled prema majci i osuđivački je pogledala. Ne mogu da hodam, a šalje me u školu.

''Ne gledaj me tako, nisam ti ja kriva što si smotana. Uostalom ne smiješ zapustiti svoje obrazovanje radi nekakve male otekline.''- mrmljala je stavljajući mi palačinke na tanjur.

''Male otekline? Ako je ovo mala oteklina kako bi nazvala da mi netko otkida glavu? Mala šupljina?''- ljutito sam je gledala razmišljajući o tome da je opalim štakom, ali da to napravim vjerovatno bi ona mene opalila tavom, po glavi, i onda bi stvarno imala šupljinu.

''Arabella, prestani se ponašati kao malo djete. Ugledaj se na Erica.''- pokazala je u Ericovom smjeru koji je na palačinke nutelom crtao smajliće dok su mu prsti i lice bili totalno zamazani.

''Iliii se nemoj ugledati na Erica.''- promrmljala je. Zakolutala sam očima i podigla pogled na sat. Petnaest do osam. Dap, definitivno kasnim danas.

''Okej, Eric, odvedi Arabellu u školu.''- majka se oglasila nakon par minuta i dobacila mu ključeve.

''Molim?''- pogledao ju je zbunjeno. Hehee, neka mu.

''Odvedi sestru u školu, neće valjda hodati pješke?''- 

''Zašto nebi hodala pješke?''-

''Jer ima nabijeni zglob.''- ljutito je uzdahnula.

''Zašto onda ide u školu? Kako će hodati po hodnicima?''- upitao je jedući.

''Khm..slažem se!''- potapšala sam Erica po ramenu keseći se.

''Dosta, ti!''- uperila je prst u mene-''...stavi rusak na leđa i briši odavde, a ti!''-sada je prst uperila u Erica-''...pomozi sestri i odvedi je u školu.''- okrenula nam je leđa i bacila se na pranje posuđa.

''Ugh...''- Eric je promrmljao i zakolutao očima.

_________________

Lagano sam hodala prema školi s Justinom s ljeve strane i Hellen s desne. Podigla sam pogled prema ulazu u školu i ugledala Zayna kako stoji naslonjen na zid i smije se zajedno s Kyleom. Ošamućeno sam gledala njegovu crnu kosu, kožnu jaknu, tamnu majicu s v izrezom i jeans. Zašto toliko dobro izgleda? 

''Ari.''- Hellen me vratila u stvarnost i pomogla da izbjegnem sudar sa stablom.

''Hvala.''-tiho sam rekla i nasmiješila joj se.
"Ari, ovaj, šta se tiče Finna..."-Justin se oglasio nesigurno me gledajući.
"A-a. Ne. Reci mu slobodno da me zaboravi. Ako se nije javljao svo ovo vrijeme, ne mora ni ostatak života."- osjetila sam kako mi se obrazi crvene od ljutnje.
"Ali-"
"Na-a-a-ah. Nope. Nema šanse."- prekinula sam ga.
"Okej..."- popustio je i pomogao mi da dođem do učionice.
Sjela sam u klupu u sredini ostavljajući štake sa strane. Pogledala sam oko sebe i ugledala Kylea i Zayna kako ulaze u učionicu i sjedaju u prvi red, a iza njih Emma koja mi se široko nasmiješila čim me ugledala.
"Znaš li ti da ja uopće nisam spavala,i sada se osjećam hiperaktivno iako znam da ću za pola sata mrziti sve ljude oko sebe jer uvijek tako bude i nemogu prestat pričat a nedostaje mi zraka."-duboko je udahnula, sjela pored mene i pogledala me onim luđačkim pogledom.
"Jesi li vidjela Casandru?"- upitala sam ju prisjećajući se jučerašnjeg 'incindenta' ako bi to mogla tako nazvati.
"Shh, jesam. Ali uspjela sam ju izbjeći. Mislim da će me ubiti ako me vidi."- nakesila se. Smoreno sam zabila lice u dlanove prisjećajući se jučerašnjeg događaja. Dakle nakon što su Zayn i Emma skontali da ne mogu hodat došli su po mene i svi smo se zaključali u Zaynovu sobu dok je izvanka Casandra doživljavala psihičke napadaje derući se kako će nas sve zaklat.
Uglavnom, kada je Zaynova i Emmina mama došla, Casandra je morala otići, hvala Bogu.
"Mislim da će prije ubiti mene."- nakesila sam se.
Emma se nasmijala i ušutila kada je ugledala profesora kako ulazi u učionicu. Pomalo sam odmjerila profesora i zbunjeno zastala. On sigurno nema više od trideset.
Ne mogu vjerovati da tako netko zgodan i mlad troši svoje živce na nas.
"Hej, Ari."- Emma me udarila u rame nakon par minuta slušanja profesora kako govori o nekom projektu.
"Molim?"-
"Nemoj toliko očito da mjerkaš profesora."- nasmijala se.
Skamenjeno sam ju pogledala.
"Uhm, toliko je očito?"-
"Dap, čak je i Zayn skužio. Vjerovatno se zato i mršti."- tiho se zahihotala. Skrenula sam pogled na Zayna i shvatila kako bulji u mene sa nekim mrkim pogledom.
"Em, on se uvijek mršti."- potapšala sam ju po ramenu i vratila se nazad svom odmjeravanju. Mislim, nije kao da ću nešto napraviti, ne planiram da radim Aria-Ezra dramu. Potiho sam se nasmijala sama sebi. Čoviječe sama se sebi smijem,nisam normalna. Moram da pogledam zadnju epizodu od Pretty Little Liars, skroz sam zaboravila na tu seriju od svih ostalih. Mislim, da previše vremena trošim na serije, dovraga pratim ih barem deset.
"Možda gospođica Summers može da odgovori na pitanje?"- profesorov glas me vratio u stvarnost.
"Umh, ovaj...što?"- upitala sam zbunjeno.
"Koja je tema Great Gatsby-a?"- upitao je. Great Gatsby? Govori li on o filmu sa Leonardom Dicapriem?
"Uhmm..."- promrmljala sam zbunjeno ne znajući odgovor.
"Summers, jesi li pročitala lektiru?"- počeo je da se približava sa ljutitim izrazom lica. Lektiru? Imali smo lektiru? Ali, pa bila sam u bolnici! Kako sam mogla znati?!
"Ja, pa...nisam."- tiho sam promrmljala moleći sve bogove da me čuju.
"Oho, a zašto to?"- zlokobno je upitao imajući nekakav sotonski izraz na licu koji je govorio "dobrodošla u pakao". Okej, previše Supernaturala. Čak ni ne liči na Crowleya.
"Summers, kazna."- progovorio je i odšetao.
"Ali, kako? Pa, nisam mogla da pročitam nisam bila u školi čitav tjedan!"- zaderala sam se za njim.
"Odlično, znači imala si više vremena za čitanje."-
"Kako sam mogla da čitam sa nogom u gipsu!"- protestovala sam. Nemože samo tako da me kazni. On uopće nije kao Ezra, i kad malo bolje razmislim nije ni zgodan. Ezra nikad nebi ovo napravio.

"Ne trebaju ti noge da čitaš, Summers."- šaljivo mi je podbacio.
Summers. Neka me prestane zvati Summers. To me toliko živcira.
"Pa, tko kaže da mi ne trebaju? Odkud vi znate kako ja čitam?"- ljutito sam odgovorila. Nema šanse da me kazni. Ne može.
"Summers, tko čita s nogama?"- upitao me sa smorenom facom.
"Ljudi bez ruku možda?"- napravila sam onaj pokret rukom kao kučke iz filmova.
"Summers, dva tjedna kaznene nastave, trebao je biti jedan ali zbog tvog prigovaranja izgubili smo sat."- sjeo je za stol oduševljen sam sobom.
"Ali..."
"Nema ali. Želiš li da ti pozovemo roditelje?"- upitao je prijeteći. Ušutila sam i naslonila se na stolicu. Ovaj profesor je idiot. Ostatak sata poklanjala sam mu nadurene poglede odbijajući zapisivati ikakve bilješke ili uopće slušati. Napokon kada je zvonilo podigla sam se sa stolice i dohvatila štake. Moram da se obuzdam i ne udarim ga.
"Trebaš pomoć?"- Emma je upitala prateći me.
"Nah.."- promrmljala sam hodajući, bolje rečeno šepajući, ispred nje. Par trenutaka kasnije ispred mene se stvorila plavokosa djevojka. Nisam ni uspjela vidjeti tko je a već sam osjetila ogromnu žar na obrazu. Zbunjeno sam stala pokušavajući shvatiti šta se dešava. 

''To dobiješ kada pokušaš krasti tuđe dečke kučko.''- Casandra je glasno rekla zbog čega su se gotovo svi u hodniku okrenuli prema meni i njoj. Ostala sam zapanjena ne znajući šta da kažem, no umjesto mene Emma je reagirala i stala ispred mene.

''Šta ti misliš ko si ti?''- zaderala se na nju unoseći joj se u lice. Ja još nisam mogla vjerovati da me Casandra ošamarila pred pola škole tako da sam samo sa strane stala još uvijek u šoku.

''Ja? Ja sam Zaynova djevojka! A ona, ona ga je poljubila!''- uperila je prst u mene i nastavila gledajući me pakosno u oči-''Ta mala ružna spodoba ga je poljubila! Što misiš tko si ti droljo?''- zaderala se glasno. Nisam mogla da reagiram, da je ubijem na mjestu što me zove ružnim imenima i što se uopće usudila dotaknuti me. Iako je svaki atom u mom tijelu trčao prema njoj i čupao je za kosu, ja sam stala na mjestu bez riječi.

''SLUŠAJ TI, PIČKO...''- Emma se zaderala no Hellen ju je prekinula i pokušala odvući.

''Što je Ari, nećeš mi se suprosaviti? Priznaješ da si kurva i da voliš tuđe dečke jel da, e pa slušaj sada drolj...'' -Nisam joj dopustila da dovrši samo sam podignula štaku i svom snagom je opalila ravno po ramenu.

''Ja nisam nikoga poljubila, droljo . Možda trebaš da pitaš svog dečka zašto ljubi druge pored tebe. Ja bih se na tvom mjestu zabrinula. Sad me ispričaj, imam važnijeg posla od histeričnih ljudi sa psihičkim problemima.''- okrenula sam joj leđa i krenula prema izlazu pokušavajući zaustaviti suze od jakog udarca. K vragu ne želim plakati. Zašto plačem? Toliko me boli obraz poludjet ću. Kako se ona usuđuje udariti me? Glupača jedna. 

''Ari!''- začula sam Emmin glas iza sebe. 

''Ari, čekaj me.''- sustigla me i zaustavila.

''Jesi li dobro?'' uhvatila me za ramena i zabrinuto pogledala.

''Mislim da ću preskočiti zadnja dva sata.''-

''Jesi li plakala?''- upitala je spuštajući ruke s mene.

''Dobro sam. Samo želim biti sama ok?''- promrmljala sam i nastavila prema izlazu ostavljajući Emmu iza sebe. Polako sam hodala školskim dvorištem približavajući se parkiralištu. Mogla bih ovdje sačekati da završi škola i onda nazvati mamu, jer ubit će me ako sazna da sam preskočila školu.

Naslonila sam se na nečije auto i izvadila mobitel i slušalice iz džepa. Zabuljila sam se u ostala auta na parkiralištu i sjetila se oca. Tko zna šta on sada radi. Siurno je sa onom svojom malom glupačom s kojom je prevario mamu. Ne razumijem zašto bi to napravio mami? Mama je prelijepa, dobra i draga. Samo je ostao bez vjerovatno jedne od najboljih stvari koje je imao u životu. Glupan.

Iznenada mi je netko izvukao slušalice iz ušiju i prekinuo me u razmišljanju.

''Sjediš mi na autu.''- Zayn je progovorio. 

''Oprosti.''- promrmljala sam tiho i sjela na obližnji zidić ponovno stavljajući slušalicu ponovo u uho.

Ponovo sam osjetila njegov pogled na sebi i nakon par sekunda odlučila sam mu uzvratiti.

''Šta je?''- izvukla sam slušalice iz ušiju.

''Ništa, ništa. Šta je tebi?''- počeo je da se približava.

''Ništa.''- odgovorila sam spuštajući pogled s njega na mobitel.

''Izgledaš kao da si plakala.''- sjeo je pored mene. 

Ušutila sam i čekala da se podigne i otiđe.

''Znaš li što meni pomaže kad se ne osjećam baš najbolje?''- zbunjeno sam ga pogledala ne shvaćajući zašto me pokušava utješiti.

''Što?''- upitala sam očekivajući da će odgovoriti nešto poput gledanja utakmice ili opijanja.

''Bon Jovi.''- nasmijala sam se na njegov odgovor.

''Slušaš Bon Jovia?''- upitala sam i idalje sam se smješkala kao debil.

''Normalno, on je najveći kralj ikada! Ti?''

''Da. Njegove pjesme su vrijede milijun puta više od ovih današnjih.''-

''Istina, koja ti je  najdraža pjesma?'''- upitao je izgledajući kao potpuno nova osoba dok priča o glazbi. Par trenutaka sam ga gledala ne vjerujući da je on ista osoba.

''Ne znam, volim sve njegove pjesme. Ali eto, možda Never say Goodbye.''-

''Zezaš se? To mi je najdraža pjesma ikada.''- nasmijao se.

''Dokaži.''- sumljičavo sam ga gledala.

''Kako?''- upitao je dok sam ja tražila pjesmu na mobitelu.

''Pjevaj.''-  upalila sam pjesmu.

''Molim? Na parkiralištu smo.''- pogledao me kao da sam luda.

''Izvlačiš se. Ako stvarno znaš pjesmu onda ćeš pjevati.''- nakesila sam se čekajući.

Smoreno me pogledao i ipak počeo pjevati ''As i sit in this smokey room the night about to end i pass my time with strangers but this bottle's my only friend...''- začuđeno sam ga gledala kako dobro pjeva.

''Remember when we used to park on Butler Street out in the dark-''- prekinuo je i nasmijao se -''i ti se dokaži.''

''Remember when we lost the keys and you lost more than that in my backseat baby.''- pjevala sam.

''Okej dosta.''- prekinula sm ga kada je već krenuo da pjeva sljedeću strofu.

''Ovo počinje podsjećati na High school musical.''
"Ne voliš High school musical?"
"Nah,  ali volim Zaca."