Ležim na pijesku, u Lucasovu naručju
nesposobna za bilo kakav pokret ili glas. Bila sam njegova, on je bio moj, čini mi se da je svijet stao, pretopio se u prekrasnoj paleti boja, dodira, mirisa soli i svježine oko nas dvoje.

Mjesec dana prije, na ovoj istoj plaži, sam mu prvi put rekla da ga volim. Prvi put okusila njegove usne. Prvi put bila istinski sretna. Prvi put ušutkala tamu u sebi, činilo se zauvijek.

Nastavili smo se viđati skoro svaki dan, ljeto je bilo na početku, maleni grad je živnuo i disao punim plućima.

Prije tjedan dana, moji su roditelji otputovali u Zagreb kod nekih prijatelja,trebali su ostati par tjedana, ostavili su mi novac i Roberta na čuvanje, što me je blago rečeno šokiralo. Nikad prije nisu napravili ništa takvo, nisam imala pojma ni tko su ti prijatelji ni što zapravo rade, ali iskreno, osjetila sam olakšanje. Život je i meni i Robertu bio lakši i bezbrižniji bez njih dvoje, bez neprestanog straha od toga kad će tata ponovo piti, kad će dignuti ruku na mamu, jednostavno bez iščekivanja tragedije.

Prekjučer nas je fra Nikola posjetio i predložio da Robert pođe s časnim sestrama i djecom na izlet, u posjetu župi u drugom gradu.Malo sam se predomišljala jer nikad nije bio odvojen od mene na duže od nekoliko sati, ali se toliko oduševio da sam nakon razgovora s mamom, pristala. Krenuli su rano ujutro, trebali su se vratiti sutra navečer.

Ja sam dan provela s Lucasom,na ručku u malom restorančiću uz more, zatim na plaži kupajući se i ležeći na suncu. Uvečer, otišli smo na skriveni dio plaže, okružen stijenama sa svih strana i zaklonjen pogledima.

Uživala sam u njegovim zagrljajima, poljupcima, nježnostima. Nikad, ni u jednom trenutku nije prešao granicu, uvijek je bio strpljiv, nježan, meni ostavljajući da odredim do koliko ćemo ići.

Večeras, ležala sam na pijesku, u njegovu naručju, s glavom na njegovim prsima, mazio me je po kosi s jednom rukom a drugom mi pravio krugove po leđima.

Razmišljala sam koliko sam sretna.

I onda rekla rečenicu koju sam željela reći. Koju sam osjećala u svakoj stanici svog bića.

"Želim biti tvoja. U potpunosti." - podigla sam glavu i zagledala se u zeleni ocean u njegovim očima.

"Sigurna si?" - upitao me je, a ja sam
kimnula. U ništa u životu nisam bila tako sigurna.

"Volim te Mia." - rekao mi je dok sam ustajala i povukla njega sa sobom.

"I ja tebe volim Lucas." - obavila sam mu ruke oko vrata i poljubila ga sa svom strašću, ljubavlju i čežnjom koju sam nosila u sebi.

Tu noć, prestala sam biti ona koja je obilježena pečatom djetinjstva i pakla u kojem sam živjela. Postala sam žena, u svakom smislu te riječi.
Voljela sam i bila voljena, postali smo jedno, ne samo spajanjem naših tijela nego i duša.Svjetlo je gorjelo svom snagom, u oboma, zapalivši vatru koja će gorjeti zauvijek.