"Hvala vam na svemu!"

Već su dva dana proveli u Planinama – tako se zvalo naselje u sjeni Vjenačnih planina - i u jutro trećeg dana, nakon obilnog odmora i prikupljanja zaliha, naši prijatelji su odlučili nastaviti dalje.

U ovom trenutku, pozdravljali su se sa svojim domaćinima. Bio je to stari bračni par, koji je živio sam u povećoj kućici, a imali su običaj primati putnike-namjernike jer su imali dosta praznih soba, s obzirom da su im djeca već imala vlastite domove. Dali su im priliku da im obezbjede nove zalihe hrane time što su obavili par poslova za njih. Istan i Goražd su im popravili trošni krov, a Kalina je pospremila kuću od poda do plafona. Doduše, domaćica ju je prvo zamolila da joj pomogne s šivanjem, ali ubrzo su obje prihvatile činjenicu da Kalina uopšte nije spretnih prstiju. Ipak, za njen trud, dobroćudna žena joj je poklonila par haljina, koje su joj ostale od njenih kćerki, a pasale Kalini. To joj žena nije rekla, ali učinila je to više zbog toga što ju je mila djevojka podsjećala baš na njih – njene kćerke, a i smatrala je da je dovoljno usamljena i sama što putuje s dva muškarca.

O njihovom odnosu i pravcu puta, par je bio dovoljno mudar da ne pita ni riječi. Međutim, kada im je Istan izrazio svoje brige o prelasku Vjenačnih planina, čovjek ga je odlučio posavjetovati.

"Tako mladi i nezaštićeni, lagan ste plijen. I ne samo utvarama, već i zlim ljudima. Ne moraš me poslušati, možda i nisam u pravu. Ali, da sam ja na tvom mjestu, ja bih ih poveo okolnim putem. Duži jeste, ali nudi zaklon i više prilika za odmor."

Na taj je način Istan, pa i Goražd i Kalina, saznao da će im društvo na putu, opet, praviti šuma. Domaćin im je objasnio kako da dođu do šume i upozorio ih da ni slučajno ne skreću sa prepoznatljive staze.

Šuma jagoda, iako lijepog imena, u sebi je krila mnoge tajne. Kalini i Goraždu to uopšte nije zvučalo prijeteći - ipak su njih dvoje odrasli u jednoj šumi i taj opis im je zvučao kao opis svake šume.

"Kako je to sigurniji put, onda?" - upitala je Istana Kalina kada im je momak ispričao taj razgovor.

"Nismo izloženi. Među planinama bismo bili zatvoreni među kamenjem, bez mogućnosti skrivanja ili bijega. Ovako smo makar na poznatom terenu."

"Spomenuo je da tu obitavaju vještice." - dodao je Istan na Goraždov odgovor.

"Čuj, vještice. Njih je makar lahko prepoznat'. Ružne, stare babe." - obrecnuo se Goražd.

"Vještice?" - Kalina je se zamislila na tu informaciju: "Šta bi vještice mogle tražiti od nas?" - izgovorila je na kraju.

"Apsolutno ništa!" - brzo joj je odgovorio pospani Goražd - "Nemaju se razloga s nama petljati, a mi nemamo razloga da više pričamo kada je ovoliko kasno. Haj'mo spavat', sutra imamo posla!"

I nakon tog sutra, došlo je danas i poslije pozdravasa ne posljednjim uljudnim domaćinima, kojima će prijeći prag na svomputovanju, prijatelji su bili spremni za ulazak u Šumu jagoda.