Sve zvijezde su zasjale na konačnu i najvažniju noć Milijasovog i Kalininog stupanja u brak. Gusto okupljene oko punog mjeseca, čije su zrake obasjavale zemlju poput sunčevih, blistale su jasno kao da i one plešu zajedno s ljudima koje su posmatrale.

Proslava ispod njih je trajala do kasno u noć. Međutim, niti jedna zvijezda, pa čak ni moćni mjesec, nisu mogli pronaći mladu. Djevojka je napustila slavlje prije nego što je i sunce zašlo. Na njeno iznenađenje, niko je nije pokušao spriječiti. Smatrali su da joj treba odmor i samoća - ipak je te noći njena prva bračna noć. Međutim, Kalini misli nisu niti jednom skrenule u pravcu te intimne teme.

U kućici udaljenoj od naroda, slavlja i veselja, Kalina je sjedila na stolici na mjestu gdje bi inače sjedila u Naninoj kući. Samo što tu nije bilo prozora, a i totem joj je se činio hladnim u njenoj toploj šaci.

Iako su joj misli bile prazne – napuštena djevojka je se iznova počela pretvarati u žalosnu ljušturu - njena utroba joj nije dala mira. Svako malo bi se stegnula tako prisilivši djevojku da skupi obrve u bolnoj grimasi.

Bio je to njen instinkt. Ali Kalina nikada nije naučila kako ga prepoznati.

Ubrzo su joj se misli probudile i to u jednom sjećanju:

Jednog dana, dok su Istan i Goražd još uvijek bili u Milom, Kalina je šetala s Milijasom kroz naselje. U trenutku kada su prolazili pored konjušarnice, Milijas je se na kratko odvojio od Kaline, kako bi pomogao šegrtu u rasedlavanju konja. Za to vrijeme, Kalinu je spazio Goražd, koji je zajedno s Istanom, timario njihove konje. Kalina im je se pridružila, ali ubrzo je krajičkom oka ugledala Milijasa kako je traži.

Nakon što mu je prišla, shvatila je da je, do tada miran momak, postao nervozan:
"S kime si to razgovarala?" - dočekao ju je s izazivačkim pitanjem.

"S Goraždom i Istanom. Tu su iza." - odgovorila mu je, namjerno ne pognuvši pogled.

"Previše si druželjubiva." - izgovorio je, jačine glasa poljuljane zbog njenog ne povlačenja. Ali odmah nakon što su izašli van, uhvatio ju je za ruku i dodao - "Nemoj više razgovarati s njima. Ne mogu podnijeti kako te gledaju."

"Molim?" - zapanjeno ga je pogledala, ali zagrizla je usnicu kada je ugledala Istana i Goražda kako izlaze van za njima. Nije htjela da stvara pometnju – znala je da se ni jedan od njih trojice ne bi suzdržao. A Milijas je ipak njihov domaćin.

Sada je se, prisjećajući se toga, kajala što mu nije jasno dala do znanja da joj to ne može zabraniti i da je suludo to što misli da je oni nekako gledaju. Kako? Dobronamjerno? A ne kao plijen, kao što je on gleda?

I, kao da ga je prizvala svojim mislima, vrata su glasno odjeknula u trenutku u kojem je Milijas stupio u sobu.

Obasjan samo mjesečevim zrakama, okružen smradom alkohola, baš tako je promatrao Kalinu – zvjerski.

Djevojka je pretrnula kada ga je ugledala, ali Milijasovo ogromno tijelo je se – poput odrona stijena – iznenada srušilo na pod.

Kalina je, naravno, odmah skočila da mu pomogne i napregnula je sve svoje mišiće da ga, s boka, okrene na leđa. Tada je ustuknula.

Crte Milijasovog lica su nestajale pred njenim očima, stapajući se i mijenjajući oblik. Nos mu je se spojio s vilicom, a pucanje kostiju je zaglušilo Kalinu. Od onoga što je ostalo od Milijasovih usta, su izrasla četiri duga očnjaka i tada je započelo režanje.

Kalina se, odsječenih nogu od straha, odvuče na drugi kraj sobe daleko od grudve mesa u koju je se Milijas pretvorio.

Odjeća mu je pucala po šavovima dok su se njegovi mišiči povećavali i pulsirali, a šake i stopala postajali duži. Međutim, to je se Kalini samo činilo jer ga nije mogla dobro osmotriti. Njegovi nokti su zapravo izrasli u kandže.

Ono što Kalina tada nije mogla shvatiti jeste da joj Milijas napokon pokazuje svoje pravo lice i naličje.

I tek kada je se njegova preobrazba završila, a pucanje kostiju prestalo, Kalini je sinulo.

U opasnosti je!

Ono što je nekada poznavano kao Milijas je teško disalo, ali se više nije pomjeralo. I, skupivši hrabrost, Kalina je odlučila pokušati doći do vrata.

Njena ukočena koljena joj nisu bila od pomoći. Pucketnula su prilikom i ispravljanja i Kalinu je oblio znoj, jer je se biće pred njom odmah pomaknulo. Njegovim šiljatim ušima pokreti djevojke nisu promaknuli. Susrela je se s njegovim krvavim očima, čija ju je žuta boja probijala u srce.

Fokusirano ju je promatrao, polahko se ispravljajući na sve četiri.

Bale su mu curile iz ogromnih čeljusti.

Baš poput plijena. - sinulo je Kalini, koja se više nije smjela pomaknuti.

Privikavajući se na tijelo, uma i dalje omamljenog alkoholom, nije skretao pogled s djevojke koju je ulovio samo za sebe. Vidio je da drhti. To je i želio. Da uvijek drhti pred njim. Zbog njega.

Iznenadno graktanje jata vrana mu je poremetilo fokus. Okrenuo je se ka prozoru, a Kalina je pokušala iskoristiti tu priliku.

Međutim, čudovište je bilo brže.

Vrisak je ispunio sobu, kada ju je dočepao i oborio na pod ispod sebe, zarivši joj nokte prednjih udova u ruke, koje joj je držao iznad glave.

Njegova.

Samo njego...

Naježio je se kada je prepoznao miris koji je se kretao ispred kuće! Htio ga je razderati od bijesa!

Kalina je osjetila kako pritisak napušta njeno tijelo i ugledala je čudovište na podu, a ispred nje je stajao visoki mladić. Potresena, ometena šokom i boli, prepoznala ga je samo po osjećaju sigurnosti. Osjećala je nesavladivi umor i dok je tonula ka ponoru, začula je glas koji ju je uvjerio da je sada na sigurnom:
"Daj mi djevojku!" - zarikalo je čudovište, spremno skočiti izazivaču za vrat.
"Nema šanse." - odgovorio mu je Istan.

Posljednje što je vidjela bio je njen prijatelj kako zamahuje bakljom na čudovište, koje je se izdignulo na zadnje noge ka njemu.

Nije čula Milijasov bolni urlik i udarac kada je njegovo masivno tijelo dotaknulo pod.

Istan nije imao namjeru slaviti nad pobjedom, jer je znao da je Milijas i dalje živ. Samo ga je omamio bolnom ranom u uglu stomaka.

Brzo je uzeo Kalinu u naručje i iznio je van gdje ih je čekao crni vranac. Namjestio je djevojčino malaksalo tijelo što je bolje mogao i što prije uzjahao.

Konj je se bacio u trk čim ih je osjetio na svojim leđima. Istan nije znao gdje će otići, ali je znao gdje su se zaputili.

Prema Vjenačnim planinama. Što dalje od Milog. Ali i od Šumskog.

Na početku je se par puta osvrnuo, u strahu da ih čudovište ne prati. Međutim, Milijasa su sutradan pronašli onakvog kakvim ga je Istan i ostavio.

Ranjenog, okruženog tragovima njegovog krzna i vučjih otisaka. Nakon tog otkrića, Milijas se više nikada nije ni probudio.

Vukodlak je poražen.