ona bila je moja srodna duša, prva prava ljubav bez da sam to znala. čuvala mi je leđa desetljeće i dvije godine, zato najbolje je znala gdje u njih zabiti nož.

ti si prokleta od mene. uvijek smo znale da sam vještica, ali klevete nikad nisam bacala, do one koju sam bacila na tebe.
upoznale smo se kao djeca, zavoljele se rano, prijateljstvo zapečatile u školi. tvoja riđa kosa i svijetle oči bile su dio mojih životnih ideala.
šansa da ovo pročitaš je nekih osamdeset posto, makar nisam sigurna pratiš li me ovdje još uvijek. u slučaju da je tako, da si na ovo naišla i sada čitaš moje riječi; želim da odmah izađeš i odpratiš me. prošlo poglavlje bilo je o tvom momku i to mora da te boljelo, ali boljelo je i mene. ne trebaš vidjeti koliko me boli tvoj dio priče, smatram da ga ne zaslužuješ.

mislim da sam se u tebe zaljubila još u šestom razredu. jer nitko me nije poznavao kao ti, nitko me nije štitio kao ti. mojim roditeljima bila si druga kćer, u mojoj obitelji stalni gost, mom srcu vječna utjeha.
ti si ta koja je svakoj mojoj novoj ljubavi, a imala sam ih bezbroj, prilazila sa prijetnjom... ,,slomite joj srce, slomit ću vam vrat." znam da si to govorila jer ti si bila ta koja je morala tješiti me dok plačem i skupljati moje dijelove. često mi je žao što si imala tu dužnost.

činjenicu da si i ti mene voljela kako voliš djevojku saznala sam jako kasno, kada već sam prešla na drugu osobu koja bi mi spretno slomila srce. smiješno je to što si mi ti to rekla, u sigurnosti autobusnog sjedišta kada smo bile prvi srednje. svi naši prijatelji kasnije su mi potvrdili da su ionako mislili da smo mi skupa, čudno je što mi toga nismo bile svjesne.
ukrala sam ti jedan poljubac ili si ga ti ukrala meni, nisam više sigurna, a nisam ni sigurna sjećaš li se... bilo je to na rođendanu naše najbolje prijateljice, dvije tisuće sedamnaeste, dok sjedile smo na njenom sobnom kauču i ja sjedila sam ti u krilu. imala si na sebi traper kombinezon i mirisala si na cvijeće i kremu. poljubac je bio kratak i sigurna sam da nas je i prijateljica vidjela krajem oka, ali srce mi je zatreperilo. nikad to nismo više spomenule i to me boli.

upoznala si me s njime, bila si potpora za nas oboje, makar nisam predpostavila zašto. stvar je u tome da mi smo bile toliko bliske da sam zaboravljala na druge stvari kad sam bila u tvojoj blizini. uvijek si bila centar moje pažnje.
nakon toga unijela si mi kaos u život. znaš i sama koliko si mi slomila srce. koliko god da si prijetila svim mojim ljubavima, ti si bila najfatalnija i dobro to znaš. glupost je što smo upisale istu školu pa te viđam po hodnicima, ali sada sam odselila pa barem ću te viđati samo u školi.
fali mi tvoja riđa kosa koja sada više liči na moju plavu. ne znam je li to nesvjesno pokušavaš ličiti na mene pošto si u vezi sa istom osobom s kojom sam ja bila ali svi moji prijatelji šale se da je tako.

ne mislim ti vratiti nijedan poklon, to je pravilo koje i ti poštuješ. zato nemoj misliti da te i dalje obožavam samo zato što hodam u tvojoj majici, jer nije me briga.
slomila si mi srce i ovaj put sam ga sama morala slagati. pričam s tobom tako površno ali nekad ti poželim ti reći da se goniš. ali neke dane se sjetim kroz što smo prošle pa želim tvoj zagrljaj.
znaj da je naša prošlost jedini razlog zašto još uvijek pričam s tobom. uostalom, ne želim slomiti srca naših majki.

nisam sigurna jesi li zaslužila ovako dugo poglavlje, ali znamo se trinaest godina pa ću time to opravdati.

četiri slomljena srca