Moja bebo, moja malena djevojčice,

Život nam često ne pruži ono što priželjkujemo. Ponekad se ne možemo ni boriti protiv toga. Ponekad to jednostavno moramo prihvatiti.

Ako čitaš ovo, znači da sam napustila ovaj svijet. Ostavila sam te samu. Znam da ti neću nedostajati, ne ja sama, ali nedostajat će ti bezbrižnost koju si imala uz mene. Sad sav teret prelazi na tvoja krhka leđa ili, da se bolje izrazim, glavu.

Znam da si imala mnoge učitelje koji su te učili kako biti kraljica. No, što oni mogu znati o tome?

Oni su kad djevac koji pokušava objasniti čari vođenja ljubavi, kao slijepac uporan shvatiti moć boja. Neke stvari se ne mogu razumjeti ako se ne iskuse, ako se ne osjete. Ne, nitko od njih, baš nitko ti ne može pomoći koliko ja.

Ja sam bila ti prije nekoliko godina.

Sigurna sam da si izrasla u divnu mladu ženu do sad, ali u mojim očima zauvijek ćeš ostati sitno novorođenče koje si bila kad sam te primila u ruke.

Mogla sam te primiti u ruke samo jednom. Samo jednom sam mogla pritisnuti tvoju nježnu glavicu o grudi, samo jednom te zagrliti.

Ti se toga ne možeš sjećati, ali meni je to bio najljepši trenutak u životu.

Držala sam te sve dok je kosa bila iscrpljena od porođaja. Uskoro se počela buditi. Oni su te odveli od mene i odvojili nas zauvijek.

Ti mene nikad nisi upoznala, a ja tebe nisam prestala promatrati. Gledala sam tvoje slike, tvoje snimke, promatrala te preko kamera, promatrala te dalekozorom.

Okrutna je sudbina koja odvoji majku od vlastitog djeteta, ali barem mi je omogućila da te vidim. Moja majka nije bila te sreće.

Mogla sam vidjeti svoje dijete dok govori prvu riječ, dok nožicom šlampavo čini prvi korak. Mogla sam vidjeti kako rasteš. Mogla sam vidjeti kako učiš.

Mogla sam vidjeti i kako se zbližavaš sa slugama. Mogla sam vidjeti kako slugu nazivaš svojom majkom.

To me slomilo.

No, teško je slomiti nešto što je već slomljeno, nije li?

Mene je već slomila smrt moje majke. Ponovo, ne zato što je umrla. Nisam ju poznavala. Nisam ju voljela kao što ni ti ne voliš mene.

Voljela sam to što je bila kraljica jer ja to nisam morala biti. Kad su me okrunili, moj život je završio. Tvoj će također, pokušat ću te pripremiti na to što bolje mogu.

Znam da su te naučili sve o obvezama kraljice, ali to je samo teorija. U praksi je sve mnogo, mnogo gore.

Sigurno su ti govorili iste laži kao i meni sve dok ih tvoj mozak nije prihvatio kao istinu.

Uvjeravali su te da si izabrana, da si spasiteljica, da si čuvarica. Sve je laž.

Ti si samo obična služavka.

Oni ti govore da su oni tvoji sluge, ali stvarnost je suprotna od toga. Kako su oni sluge kad su slobodni, a ti čamiš u jednoj sobi? Kako su oni sluge kad mogu biti uz svoju djecu, a ti ne možeš?

Tvoja dužnost je prehraniti stanovništvo, a zauzvrat ne dobivaš ništa osim bola i patnje. Ti si najvažniji stanovnik kojeg nitko ne poštuje dovoljno. Kojeg nitko ne poznaje.

Ne pokušavam te prestrašiti, milo moje. Pokušavam te upozoriti, da se san kojim su ti punili glavu ne raspukne preokrutno. Ne boj se, djetešce. Ja sam preživjela, preživjet ćeš i ti.

Ti si snažna. Sve smo bile snažne. Da nismo, ne bi bilo ničega više.

A što mi točno uzimamo? Što dajemo?
Uzimamo hranu i dajemo hranu.

Uzimamo hranu koja ne može nahraniti naše stanovništvo i hranimo se njome. Ne, ne mi. Naša kosa. Ona postaje hrana koja može prehraniti sve.

Još nešto što ti nitko nije rekao: to boli.

Ne osjećamo okus hrane, ali osjećamo bol. Kad po noći dođu oni sa škarama, bol počinje. To nitko ne spominje, to svi ignoriraju. Ignoriraj i ti, milo moje.

Lakše je ignorirati nego svaku noć se pitati zašto si baš ti ta koja mora stiskati zube da ne zavrišti dok uništavaju nešto što joj uništava život.

Ispričat ću ti priču. Smiješno je to. Druge majke imaju priliku ispričati jednu svojim kćerima svaku noć, a ovo je prvi put da ju ja tebi pričam.

Bilo je to na početku moje vladavine. Bolest je zavladala zajedno sa mnom.

Bolest je ljude oslabila. Slabi ljudi davali su slabije količine hrane. Slabe količine hrane davale su slabije količine kose. Slabije količine kose još su više oslabile ljude.

Bio je to zatvoreni krug.

Ljudi su bili gladni i nesretni. Bili su ljuti. Bilo je tako malo hrane da nismo stvarali zalihe. Sva hrana je bila u mojoj sobi.

Vidiš, zlato, kosa je nezasitna. Ako ju ne nahraniš hranom, pojest će nešto drugo. A što je drugo u sobi osim tebe?

Pobunjenici su došli usred noći, nakon što su ostali nezadovoljni žetvom kose iste te noći. Kosa je tada umorna i mirna. Pristupačnija.

Ne, nisu je odrezali. Učinili su nešto mnogo gore. Uzeli su joj hranu. Uzeli su meni hranu.

Kosa je postala gladna, a hrane nije bilo. Od tada nosim nadimak 'Jednoruka kraljica'.

Mogla sam ih sve ubiti. Mogla sam se osvetiti. Mogla sam se nahraniti njima. Nisam.

Umjesto toga, dala sam im više kose.

Više moje boli dao je više kose. Više kose dala je više snage ljudima. Više snažnih ljudi dali su više hrane. Više hrane dala je više kose. Više kose dala je više snage ljudima. Više snažnih ljudi pobijedili su bolest.

Zatvoreni krug se prekinuo.

Nesebičnost i požrtvovnost kraljice prekinule su zatvoreni krug.

Dajem ti jedan važan savjet, slatka moja djevojčice. Potrudi se voljeti ih.

Voli svoje stanovnike, svoje 'podanike'. Bit će ti lakše. Pravi se da su oni tvoja djeca zajedno s kćeri koju su ti oduzeli.

Nećeš ih upoznati, oni će te ranjavati, oni će te prisiljavati. Nikad nemoj zaboraviti ono što je najvažnije - oni samo žele preživjeti.

Preživjeti za svoju djecu o kojima se mogu brinuti. Preživjeti za svoje roditelje koji nisu mrtvi. Ne čini li se da su njihovi životi ispunjeniji od naših? Ne čini li se da su vrjedniji?

Oni moraju živjeti za svoju obitelj, a mi trpjeti za svoju. A sad, što se tiče stvaranja obitelji...

Možda si pročitala u kojoj bajci da svaka kraljica ima svog kralja. To u našem gradu nije tako. Kraljici ne treba kralj, treba joj samo netko tko će začeti bebu. Nakon što stvori bebu, muškarac u kraljičinoj postelji vrijedan je kao komad mesa, što uskoro i postaje.

Nema ljepšeg razdoblja života za kraljicu od trudnoće. Kosa je mirnija nego ikad, iako jede više nego ikad.

Ako je kosa sretnija i mi smo sretnije.

Kad ćeš rađati, iskušavati prvu bol koja doista ima smisla, samo se moli da je djevojčica. Ako nije, zadesit će ga strašna sudbina. Izgubiti dijete je teško, ali ubiti dijete mnogo je teže. Osjećaj te nikad ne napusti.

Nažalost, znam o čemu pričam, milo moje.

Imala si brata.

Ako bude djevojčica, preživjet će. Drži ju čvrsto do zadnjeg trena, jer poslije priliku nećeš dobiti. Gledaj ju iz daleka. Brini se za nju iz daleka.

Potrudi se pronaći ljude kojima ćeš moći vjerovati, za koje ćeš biti sigurna da te neće izdati. Ja takve ljude nisam imala vlastitom krivicom, ali vjerujem da ih ti već imaš. Vidjela sam te kako se igraš s drugom djecom.

Ako ih već imaš, čemu se toplo nadam, okruži njima svoje dijete. Ti ih više ih ne možeš vidjeti, pa neka te ona zamijeni u njihovim srcima. Neka ona ima nekoga tko će joj pomoći i voditi.

Kao kraljica, imat ćeš previše slobodnog vremena koje će biti teško ispuniti. Postoje mnoge stvari kojima se možeš zabaviti, ali najviše sreće ćeš crpiti iz svoje kćeri.

Kad vidiš nju kako se igra, kad vidiš kako se smije, kad vidiš kako je sretna, osjećat ćeš se živo. Kao da uzimaš trenutke njezinog života kao svoje.

Podarivši njoj život, podarila si ga i sebi.

Oh, milo moje, postoji još toliko toga što ti želim reći. Toliko toga sam propustila. Ne mogu. Imam pravo na jedno pismo da zamijeni cijeli jedan život.

Željela bih da me možeš upoznati. Željela bih to više od svega na svijetu. No, postoje želje koje nikad ne postanu ništa više.

Moja bebo, nemoj očajavati ni trenutka. Sad znaš što te čeka, ali znaš i da ćeš preživjeti. Sve do jednog dana kad će sve završiti i početi ispočetka.

Volim te, moja malena djevojčice.

Sretno.

S ljubavlju,
Mama

P. S.
Ako stisneš oči dovoljno jako, tvoje suze će ispariti prije nego što poteknu.