Na slici je Jasper, btw. Pišite komentare! 😊☺️
---------
Čas je prošao za sekundu u "mom svijetu" sve se odvijalo brzo, taj glas u glavi koji mi govori nešto što ni sama nisam razumjela.. Profesora nisam slušala nikako..

Xx: Adry?

Ja: Molim?

Profesor: Šta sam zadnje rekao? Nimalo me nisi pratila!

Ja: Pa.. Ovaj... Rekli ste.. Hmm.. *zvono*

Profesor: Imaš sreće ovaj put, ali slijedeći put se nećeš izvući..

Pokupila sam svoje stvari i zaputila se do svog ormarića sa stvarima..
Ništa značajno se nije dešavalo, sve dok nije naišao on, ali s njom..
Prolazili su pored mene, a on me je gledao čudno, kada je shvatio da bulji u mene skrenuo je pogled.. Bila sam začudnjena, WTF je to bilo? Mislila sam u sebi, krenula sam prema kabinetu razmišljajući kada sam se zabila u nešto ili nekoga... Pala sam zajedno sa svojim stvarima, kupila sam stvari psujući i nabrajajući nešto sebi u njedra..

Na slici je James

Xx: Jesi dobro? *obratio mi se muški glas*

Ja: Nisam, bila sam dobro do prije 2 minute *iznervirano sam odbrusila*

Xx: Dopusti da ti pomognem? *smireno je rekao*

Ja: Neka, hvala mogu sama!!

Xx: *sageo se i poceo da kupi moje stvari*

Ja: *nisam dizala pogled, zvono*
Sranje! *rekla sam poluglasno*

Xx: Izvoli! *pružao mi je par knjiga i neke papire*

Ja: Hvala! *sarkastično sam rekla, trgajući mu iz ruku knjige*

Xx: Oprosti mi, mogu li ti se kako iskupiti? Btw. ja sam Jasper..

Ja: Da, drago mi je.. Ma kako ćeš mi se iskupiti.. *sarkastično, i dalje ne gledajući ga*

Jasper: Hmm, opasna si.. * uz blagi smijeh mi je rekao*

Ja: Da, ha ha, *kiselo sam odgovorila*

Napokon sam pokupila svoje stvari i ustala, pogledala sam ga i iznenadila sam se, momak razvijen plavih očiju, smeđe kose i prelijepog osmijeha je stojao i gledao me..

Ja: Hvala ti, sada ćao! *kiselo sam se osmijehnula i krenula*

Jasper: Heej, nisi mi rekla kako se zoveš?

Ja: Zaboravi.. *odlazeći sam odgovorila*

Jasper: Pa...

Otišla sam.. Došla sam pred kabinet, pokucala na vrata

Ja: Izvinite što kasnim, mogu li prisustvovati času?

Profesor: Adry zašto kasniš?

Ja: Imala sam nezgodu u hodniku..

Profesor: Hajde uđi, ali nemoj da se više ponovi!

Ušla sam u razred i sjela u zadnju klupu. Pokušavala sam da istjeram Jaspera iz glave, ali stalno mi je u glavi bio njegov lik i glas..

***
Slušala sam profesora koliko god sam bila u mogućnosti.
Neko je pokucao na vrata

Jasper: Dobar dan, izvinite što kasnim, bio sam kod dorektora, ja sam novi učenik *izgovorio je tako smireno*

Profesor: Oo, hajde uđi! Predstavi se?

Jesper: Ćao svima, ja sam Jesper Smith, dolazim iz Los Angelesa, imam 17 godina, s vama ću biti do kraja školske godine, i to je to..

Profesor: Oke Jesper, nađi sebi slobodno mjesto i sjedi..

Shvatila sam da kod mene ima mjesta, koliko god sam željela da ne sjedne kod mene toliko sam željela i da sjedne.
Ipak je krenuo prema meni, ali je sjeo u klupu do mene

Jesper: Hey opasna! *tiho mi je dobacio sa osmijehom na licu*

Pogledala sam ga i blago se osmijehnula..

Pomno sam pratila profesora, ali pogled mi je ponekad "bježao" na Jespera.. Pogledi bi nam se susreli poneki put, ali opet smo nastavili da se gledamo krišom..

Čas je zvršio, veliki odmor, sjedili smo u dvorištu, bilo je lijepo vrijeme za promjenu.. Svi su imali svoju grupu.. Mi "naša" grupa se sastojala od Ashley, Emily i ponekad Jacoba - momka koji je davao dobre savjete vezane za sve, ali i prilično dobar prijatelj..
Sjedili smo na našem poznatom mjesto, klupica na travi ispod drveta.. Smijali smo se, pričali događaje sa raspusta.. Ja sam po običaju bila u svom svijetu, ali pokušavajući prikriti da sam s njima samo fizički, nasmijala bi se i ja kada bi čula da se i oni smiju..

Jacob: Adry, ispričaj nam ti što si radila na raspustu?

Ja: Haha, zanimljivo pitanje. Pa većinom sam dane provodila u kući, a onda bi naveče u kasne sate izašla iz svog "skrovišta", i šetala bi gradom..

Svi su ušutili, na Jacobovom licu se vidjelo da mu je krivo što je to upitao, misleći da me je rastužio..

Ja: Hejj šta ste sad se ušutili haha, nisam umrla, to je samo moja rutina, volim te kasne sate, tu pronalazim inspiraciju za svoje crteže... Jacob daj sad nam ti ispričaj jedna svoj dobro poznati vic?!

Jacob: Ma naravno, haha...
Koja je....

Čula sam samo prve dvije riječi vica i vratila se svom razmišljanju..
Pogledom sam tražila nekoga, ali nisam znala koga... Ugledala sam Jamesa sa April kako se ljubakaju i smiju, bilo mi je krivo, ali nisam osjećala toliku bol kao prije kada bi ih vidjela zajedno, vjerovatno zato što sam se navikla na sve to, i postalo mi je skoro svejedno.. Osjećala sam da mi u srcu postoji još neko, a i sumnjala sam na jednu osobu..